Genocid u Gazi: Poziv na hitnu globalnu akciju

Sedmicu nakon izbijanja izraelskog rata protiv Gaze, 800 eminentnih naučnika i praktičara prava oglasilo je uzbunu zbog neizbježnog genocida na tom teritoriju. Ono što je ovo upozorenje učinilo i snažnim i jezivim je činjenica da je toliko pravnih stručnjaka zajedno došlo do ovog mračnog zaključka. To nije tvrdnja koja se može lako postaviti.

Od kako je to pismo objavljeno, situacija u Gazi se samo pogoršala. Broj poginulih premašio je 11.000, dok se oko 2.650 osoba, uključujući otprilike 1.400 djece, vode kao nestale, potencijalno zarobljene ili preminule ispod ruševina. Deseci hiljada ranjenih nadjačavaju medicinske ustanove koje se bore. Humanitarna situacija dosegla je užasne razine, a pogoršana je nedostatkom hrane, vode, goriva i struje.

Bombardiranje ubilo 4.400 djece i 2.900 žena

Da bismo razumjeli što se događa u Gazi, moramo se okrenuti ključnim pravnim okvirima koji definiraju genocid: Član 6. Rimskog statuta za Međunarodni krivični sud i Član 2. Konvencije o genocidu. Prema tim dokumentima, genocid uključuje radnje počinjene s posebnom namjerom da se, u cijelosti ili djelomično, uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina. Ta djela obuhvataju ubijanje pripadnika skupine, nanošenje teških povreda i nametanje životnih uvjeta s ciljem fizičkog uništenja skupine u cijelosti ili djelomično, između ostalih temeljnih radnji. Primjetno je da ciljani ljudi mogu biti geografski ograničeni dio grupe.

Razarajuća stvarnost Gaze odražava ove komponente genocida. Unatoč tvrdnji da cilja samo Hamas, Izrael je angažiran u sveobuhvatnom napadu na cijelo stanovništvo Gaze. Samo u prvoj sedmici svog nemilosrdnog napada izbacio je više od 6.000 bombi na enklavu – gotovo onoliko koliko su Sjedinjene Američke Države upotrijebile u Afganistanu u cijeloj godini.

Korištenje snažne municije u jednom od najgušće naseljenih mjesta na svijetu neizbježno dovodi do velikog broja smrtnih slučajeva među civilima, čemu smo već svjedočili u Gazi. U mjesecu je izraelsko bombardiranje ubilo više od 4.400 djece i 2.900 žena, a mnogi muškarci u ovoj užasnoj statistici također nisu bili borci. Izraelska vojska također je odustala od bilo kakve pretenzije na “precizne udare”, budući da je njen glasnogovornik Daniel Hagari rekao da je naglasak “na šteti, a ne na tačnosti”.

Netanyahu citira: Ubij i muškarca, i ženu, i dijete

Izraelska vojska je također masovno gađala civilne zgrade, uključujući bolnice i škole u kojima se nalaze skloništa za izbjeglice. Bombardirala je i stambene zgrade, brišući cijele porodice iz registra stanovništva; više od 45 posto domova je uništeno ili oštećeno, mnogi od njih u navodnim “sigurnim područjima” na jugu, gdje je izraelska vojska naredila Palestincima da se evakuiraju. Ovo masovno ubijanje civila popraćeno je nametanjem životnih uvjeta s jasnim ciljem fizičkog uništenja palestinskog naroda. Izrael je stavio Gazu pod potpunu opsadu, “bez struje, bez hrane, bez vode, bez plina”, kako je izjavio izraelski ministar obrane Yoav Gallant.

Izraelsko bombardiranje bolnica, gađanje solarnih panela i blokiranje isporuke goriva ukazuju na namjeru da se Palestincima spriječi pristup zdravstvenoj zaštiti koja im spašava život. Više od jedne trećine bolnica i dvije trećine primarne zdravstvene zaštite u Gazi već je zatvoreno. Izraelsko odbijanje da dopusti odgovarajuće količine prijeko potrebne humanitarne pomoći – uključujući hranu i vodu – pokazuje da je spreman dopustiti palestinskom stanovništvu da podlegne gladi i bolesti.

Izraelska vlada i vojni dužnosnici također su verbalizirali genocidnu namjeru prema palestinskom narodu. Devetog oktobra, kada je najavio potpunu blokadu, Gallant je 2,3 miliona ljudi u Gazi opisao kao “ljudske životinje”. Dana 29. oktobra izraelski premijer Benjamin Netanyahu upotrijebio je jevrejsko pismo kako bi opravdao ubijanje Palestinaca. “Moraš se sjetiti što ti je Amalek učinio, kaže naša Sveta Biblija”, rekao je, citirajući stih koji dalje kaže: “Sada idi i udari Amaleka … ubij i muškarca, i ženu, i dijete.”

Ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i – genocid

Dana 5. novembra ministar baštine Amihai Eliyahu kazao je da je jedna od izraelskih opcija u Gazi da baci nuklearnu bombu. Također je objasnio da se nikakva humanitarna pomoć ne bi trebala pružati palestinskim civilima, jer “nema neuključenih civila u Gazi”. Iako je njegova izjava naišla na kritike izraelskih dužnosnika, izražena zabrinutost prvenstveno je bila usmjerena na potencijalni utjecaj na “izraelski imidž”, a ne na priznavanje ozbiljnih implikacija takvih primjedbi kao potencijalnog alata genocida.

Bilo je niz drugih službenih izjava koje koriste dehumanizirajući jezik prema Palestincima, zajedno s poticanjem običnih Izraelaca na “uništenje Gaze”. Oni otkrivaju namjeru počinjenja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i, zapravo, genocida.

Prema riječima stručnjakinje za genocid i preživjele žrtve genocida u Bosni i Hercegovini Arnese Buljusmić-Kastura, “takva retorika nije neuobičajena kada su u pitanju slučajevi genocida. To je očito jedna od najvažnijih faza kada to stvarno uzmete u obzir, a čuti otvoreno dehumanizirajući jezik koji se s toliko žara govori u medijima od vladinih čelnika, ali i od običnih ljudi, užasno je i sve nas to vodi tamo gdje su upravo sada, što je činjenica da je ono što se događa u Gazi genocid.”

Apsurdne tvrdnje o ‘nacificiranju Palestinaca’

Iako ono što se događa u Gazi ima zajedničke značajke s drugim prethodnim situacijama genocida, postoje i posebni elementi jedinstveni za to. Među tim posebnim značajkama su dugotrajna okupacija palestinskih zemalja, nemilosrdna opsada Gaze i zapanjujući udio palestinske nacije koja je već raseljena prethodnim činovima etničkog čišćenja. Osim toga, u srcu ove tragedije leži diskurs dehumanizacije, koji služi i kao strategija, i kao ishod.

Dugogodišnji antipalestinski diskurs, koji traje od početka cionizma, sistematski je negirao postojanje i prava Palestinaca. Narativ o Izraelu kao “zemlji bez naroda, za narod bez zemlje” učinkovito je izbrisao cijelo autohtono stanovništvo, zajedno s njegovom historijom, nasljeđem i pritužbama.

Paralelno, Palestinci su sistematski demonizirani kroz narative koji ih prikazuju kao teroriste, antisemite, pa čak i naciste. Pozivajući se na apsurdne tvrdnje o “nacificiranju Palestinaca”, Izrael, moćna doseljenička kolonijalna država koja je predsjedavala najdužom okupacijom u modernoj historiji, pokušava sebe prikazati kao žrtvu; njen mučitelj – narod kojeg je desetljećima sistemski ugnjetavala i razvlastila.

Globalna kampanja dehumanizacije Palestinaca

Imperativ je shvatiti ove različite aspekte genocida koji se odvija u Gazi, dok se suočavamo i odgovaramo na njega. Ne smijemo zaboraviti da je ovo što se sada događa dio duge historije izraelskih akcija protiv Palestinaca, koje se protežu izvan Pojasa Gaze, s genocidnim namjerama i praksama usmjerenim na druge palestinske zajednice. Ne smijemo to zaboraviti dok Izrael i njegovi saveznici pokušavaju dekontekstualizirati ono što se događa u Gazi i prikazati to kao rat “izazvan” Hamasovim napadom 7. oktobra.

Razgovor o samoobrani Izraela dominira zapadnom retorikom, uz minimalno uzimanje u obzir ljudskih života i pridržavanja pravila oružanog sukoba, a kamoli 56-godišnju vojnu okupaciju i 16-godišnju opsadu Gaze. To predstavlja temeljnu grešku u procjeni ovih događaja i, posljedično, sposobnosti da se pozabave njihovim uzrocima, kao što je suptilno aludirao generalni sekretar Ujedinjenih naroda Antonio Guterres u obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a 24. oktobra.

Lekcije holokausta trebale su poslužiti kao zaštita od državnog nasilja i genocida, posebno za ranjive skupine. Međutim, ono čemu danas svjedočimo je globalna kampanja dehumanizacije bez presedana protiv Palestinaca, gurajući njihove narative, iskustva i historiju na margine. Historijsko gledano, pokretanje takvih kampanja često je bila preteča genocida. Stoga je imperativ obnoviti ljudskost palestinskog naroda i priznati njihovu zajedničku povijest i prava, kao naroda, dok se zalažemo za trenutni prekid genocida koji se odvija.

‘Nikad više’ – živući princip i hitan poziv na akciju

Svjedoci smo brzo rastućeg antipalestinskog raspoloženja ne samo u Izraelu, nego i u mnogim evropskim zemljama, što je jasno vidljivo u tome kako se vlasti nose s demonstracijama i podrškom palestinskom narodu. Dužnost je međunarodne zajednice da se pozabavi ovom mržnjom istom snagom kao što se pozabavila antisemitizmom. Dok Ženevske konvencije iz 1949. zahtijevaju od svih država stranaka “poštivanje i osiguranje poštivanja” ovih konvencija u svim okolnostima, Konvencija o genocidu stavlja pravnu obavezu na svaku državu članicu da spriječi i kazni čak i pokušaj počinjenja ovog gnusnog zločina, ne čekajući da se u potpunosti očituje.

“Nikad više” trebalo je biti upozorenje za buduće generacije, ali smo vidjeli genocide koji se događaju nakon Holokausta i koji su naišli na globalnu šutnju. Vrijeme je da “nikad više” postane živući princip, hitan poziv na akciju. U Gazi “nikad više” je sada.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.