Gaza: Ovo je postignuto (izraelskim) bojkotom
Otpor u Gazi i kampanje bojkota u arapskim državama stavljaju fokus na zajedničke ljudske i političke probleme u našem svijetu danas.
Kriza postaje sve žešća i opsada je svuda. Bolnice u Gazi su meta napada, domovi su srušeni, vrši se krvoproliće. Rat bjesni, o čemu nam govore prizori sa televizijskih ekrana, dok emocije arapskih i muslimanskih naroda bukte. Ljudi su ljuti, iskazuju suosjećanje od okeana do Zaljeva, čak i u mnogim evropskim i azijskim zemljama.
Palestinska kriza nije nastala preko noći, već je jedno od dugoročnih međunarodnih pitanja koje s vremena na vrijeme izbija na površinu. U ovim danima palestinski narod u Gazi svakodnevno se suočava s velikim izazovima u osnovnim egzistencijalnim pitanjima, poput prekida vode i električne energije, nestašice lijekova i goriva te nedostatkom sigurnosti. S druge strane, ponovo se pokreću kampanje bojkota u arapskim zemljama protiv kompanija koje podržavaju Izrael.
Rosa Park u autobusu ‘Montgomery’
Trgovina je oduvijek bila uobičajen način za jačanje odnosa između država. U isto vrijeme, bojkot proizvoda koji doprinose ugrožavanju naše domovine može biti popularan način da se utječe na prodaju tih kompanija, a time i izvrši pritisak na njihove vlade. Historija bilježi brojne slučajeve bojkota, a najpoznatiji među njima bio je bojkot na koji je pozvao Mahatma Gandhi 1930. godine kako bi se zaustavila kupovina britanskih kolonijalnih proizvoda u znak protesta protiv Zakona o soli. Ovaj bojkot je nanio veliku štetu britanskim kompanijama te povećao svijest o značaju uloge građana u određivanju sudbine domaćeg tržišta robe.
Među primjerima koji su ostvarili značajan uspjeh bio je i bojkot autobusa ”Montgomery” u saveznoj državi Alabama 1955. godine, nakon što je uhapšena Rosa Parks, Afroamerikanka, jer je odbila ustupiti svoje mjesto u autobusu bijelom putniku. Zakoni savezne države propisivali su da je prednji dio autobusa rezerviran za bijele, a ako je prednji dio autobusa pun, tamnopute osobe su morale ustupiti svoja mjesta bijelim putnicima.
Njeno hapšenje je potaknulo iskru bojkota autobusa “Montgomery”, kada su tamnoputi građani odbili voziti se gradskim autobusima u znak protesta protiv rasne diskriminacije koja se provodi u ovim provoznim sredstvima. Ovaj bojkot, koji je bio svojevrstan protest kako bi se ostvarila građanska prava Afroamerikanaca, bio je vrlo uspješan. U novembru 1956. godine donesena je presuda Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država u kojoj se izjavljuje da je rasna diskriminacija u javnom prevozu neustavna.
Snažna kampanja arapskih zemalja
U aktualnom kontekstu, s obzirom na događaje u Gazi, nekoliko arapskih zemalja pokrenulo je snažnu kampanju bojkota proizvoda koji podržavaju izraelsku okupaciju i nasilje nad našim domovinama i resursima, bilo direktno ili indirektno. Cilj kampanje je smanjiti potražnju za proizvodima koji podržavaju Izrael. Osim toga, ove inicijative podstiču učešće u promoviranju domaćih industrija, koje imaju značajnu ulogu u stvaranju radnih mjesta i smanjenju nezaposlenosti.
Bojkot pruža i efikasne mogućnosti za razvoj ovih nacionalnih proizvoda – i po pitanju kvantiteta, i po pitanju kvaliteta. To je efikasan način da se doprinese smanjenju javnog duga koji pogađa sve zemlje naše regije.
Bojkot je omogućio da otkrijemo stvari koje ne bismo otkrili na drugi način, poput bojkota uvoznih proizvoda i proizvoda koje su proizvele strane kompanije koje su ušle u našu zemlju s posebnim stranim privilegijama zbog njihovih zvučnih imena. To je dovelo do pogubnog smanjenja performansi novonastalih kompanija i zatvaranja većine njih; jer ove strane kompanije, koje imaju posebne privilegije u odnosu na domaće kompanije, zasigurno imaju i druge ciljeve kojima se nastoji naškoditi nacionalnoj ekonomiji.
Zajednički ljudski i politički problemi
Može li se reći da njihova konkurencija i njihovo uništavanje nacionalnih proizvoda teži nečemu drugom doli ostvarivanju zlih kolonijalnih ciljeva? I da li izvoz profita izvan zemlje doprinosi uništavanju kursa nacionalne valute? Znači li to da slabljenje nacionalnog osjećaja, koji bi trebao ključati u našim venama, ima samo uzrok i posljedicu u postojanju ovih kompanija? Ovaj bojkot nije ograničen samo na prehrambene proizvode, već uključuje razne proizvode i usluge koje podržavaju izraelsku okupaciju.
Prebacivanjem na domaće proizvode i na ono što ima svoje moralno utemeljenje, pojedinci i zajednice mogu doprinijeti podršci svojoj lokalnoj ekonomiji i stvaranju pozitivnih promjena u svojim zajednicama. Bojkotiranje se pokazuje kao efikasan način za mobilizaciju napora i vršenje pritiska na države koje podržavaju izraelsku okupaciju.
Otpor u Gazi i kampanje bojkota u arapskim državama stavljaju fokus na zajedničke ljudske i političke probleme u našem svijetu danas. Pokretanje bojkota i usmjeravanje pažnje prema lokalnim proizvodima i uslugama pruža mogućnost pojedincima i zajednicama da doprinesu poboljšanju svoje situacije i na efikasan način promoviraju svoje pitanje. Kao što povijest pokazuje, bojkot je snažno sredstvo za utjecaj na politiku i ekonomiju te je to instrument koji se može uspješno koristiti u cilju postizanja pravde i promjene.
‘Nemojte od njih kupovati’
Bojkot kao kolektivno psihičko stanje ima duboke korijene u našoj arapsko-islamskoj baštini, kao što je zabilježeno u žalbama ljudi Ibrahimu ibn Adhamu na visoke cijene mesa kod mesara. On nije naredio mesarima da snize cijenu mesa, već je rekao ljudima da sami snize cijene. Ljudi su upitali: “Mi ga ne posjedujemo, pa kako da to učinimo? Kako da smanjimo cijene kada nije u našim rukama?” Rekao je: “Nemojte ga od njih kupovati.”
Tako govori genijalnost kada postoji volja za promjenom i volja za zaštitom domovine i prava. Da, to je bojkot i potpuno oslanjanje na domaće proizvode, a ne na proizvode onih koji podržavaju naše neprijatelje i žele ih prodati u našoj zemlji. Ovo je minimum koji mogu učiniti oni čija srca nisu snažna i čije okolnosti ne dozvoljavaju da učine nešto veće od toga.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.