U Hamasovoj operaciji nema ništa iznenađujuće
Ništa o ovoj operaciji nije iznenađujuće ili ničim izazvano. To je odgovor koji se može očekivati od palestinskog naroda, koji se decenijama suočava sa kolonijalnom vlašću i okupacijom doseljenika.
Čini se da je Hamasova operacija „Poplava Al-Aksa“ u subotu zatekla izraelske vlasti nespremne.
Osim raketiranja, palestinska frakcija poslala je i svoje borce iz Pojasa Gaze u južni Izrael, gdje su napali vojne ciljeve, nakratko preuzeli kontrolu nad nekim izraelskim naseljima i uzeli desetke civila i vojnika za taoce.
Neki su napad Hamasa nazvali “kolosalnim neuspjehom” izraelske vojske i obavještajnog aparata. Drugi, uglavnom diplomate i politički čelnici sa Zapada i šire, označili su to “neisprovociranim terorističkim” činom, dok insistiraju na tome da Izrael ima “pravo da se brani”.
Ali ništa o ovoj operaciji nije iznenađujuće ili ničim izazvano. Niti je to samo rezultat nedostataka u izraelskim sigurnosnim mjerama. To je odgovor koji se može očekivati od palestinskog naroda, koji se decenijama suočava sa kolonijalnom vlašću i okupacijom izraelskih doseljenika.
Palestinci prema UN-u imaju pravo na oružanu borbu
Međunarodno pravo zabranjuje državama “bilo kakvu vojnu okupaciju, koliko god ona bila privremena”. Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 37/43 također ponovo potvrđuje da ljudi koji se bore za nezavisnost i oslobađanje od kolonijalne vladavine imaju pravo to učiniti korištenjem “svih raspoloživih sredstava, uključujući oružanu borbu”.
Drugim riječima, operacija je dio oružane palestinske borbe izazvane izraelskom okupacijom i kolonijalizmom.
Također nije iznenađujuće da se palestinske oružane frakcije oslanjaju na asimetrične taktike i prikrivenost. To je zato što se bore protiv jedne od najsofisticiranijih i najbolje finansiranih oružanih snaga na svijetu.
To što je operacija pokrenuta iz Gaze također ne čudi. Pokojni palestinsko-američki učenjak Edward Said jednom je nazvao Gazu “suštinskom jezgrom” palestinske borbe. To je siromašno, zagušeno mjesto naseljeno većinom palestinskim izbjeglicama protjeranim iz svojih domova tokom Nakbe 1948.
Prethodno je iznjedrilo prvu Intifadu i bilo je poprište najvećeg dijela palestinskog oružanog otpora tokom posljednjih nekoliko decenija.
Gaza je također pod iscrpljujućom opsadom već 16 godina, što je uzelo veliki danak njenom stanovništvu, ali nije uspjelo uništiti njihovu volju za otporom. Blokada je uvedena nakon što je Hamas pobijedio na izborima za Palestinsko zakonodavno vijeće 2006. godine, ali njegov palestinski suparnik Fatah, zajedno s Izraelom i njegovim pristalicama, urotio se kako bi ga spriječio u preuzimanju vlasti.
Očaj u Gazi
Nakon nekoliko mjeseci borbi, Hamas je u junu 2007. uspio preuzeti punu kontrolu nad Gazom, zbog čega su Izrael i njegovi partneri odlučili kolektivno kazniti Palestince koji tamo žive.
Više od 16 godina stanovnici Gaze nemaju slobodu kretanja. Oni mogu otići preko kontrolnih tačaka pod izraelskom kontrolom ako imaju izraelsku radnu dozvolu ili, u rijetkim slučajevima, ako su dobili posebna dopuštenja od strane Izraela za liječenje na okupiranoj Zapadnoj obali zbog stanja opasnih po život.
Da bi otišli u bilo koji drugi dio svijeta moraju imati važeću vizu, koju je osobama bez državljanstva teško dobiti, a zatim se pridržavati proizvoljnih odluka egipatskih vlasti da zatvore granični prelaz Rafah i uskrate ulazak Palestincima.
Blokada je ekonomiju Gaze gotovo zaustavila. Danas je gotovo polovina stanovništva nezaposlena. Među mladima je stopa nezaposlenosti veća od 60 posto. Zalihe hrane također su ograničene opsadom. Od 2007. do 2010. izraelske su vlasti zadržale broj kalorija u prehrambenim potrebama Palestinaca kako bi za dlaku izbjegle pothranjenost, dok su ljudima u Gazi ograničili pristup hrani.
Danas, prema Svjetskom programu za hranu, značajan dio stanovništva nema dovoljno hrane. Godine 2022, približno 1,84 miliona ljudi širom Palestine – jedna trećina stanovništva – nije imalo dovoljno hrane. Među tim ljudima, 1,1 milion smatrao se “ozbiljno nesigurnim u vezi s hranom”. Od toga, njih 90 posto živjelo je u Gazi.
Pojas također pati zbog energetske krize. Izraelska zabrana ulaska goriva u Gazu znači da je proizvodnja električne energije ozbiljno ograničena. Godine 2023, Gaza je imala samo 13 sati struje dnevno. U 2017. i 2018. to se smanjilo na sedam sati.
Sistemsko izraelsko ciljanje civila
To je izazvalo ozbiljne probleme s opskrbom vodom i sanitarnim sistemom. Stalni nestanci struje spriječili su pravilan rad postrojenja za pročišćavanje vode. Kao rezultat toga, nepročišćena kanalizacija jednostavno odlazi u Sredozemno more.
Glavni izvor vode u Gazi također je gotovo iscrpljen i zagađen morskom i otpadnom vodom. Značajan dio svih prijavljenih bolesti u Gazi uzrokovan je slabim pristupom sigurnoj vodi.
Blokada je također uzela danak u zdravstvenim ustanovama. Bolnicama nedostaju osnovne potrepštine, oprema i infrastruktura i ne mogu se nositi sa teškim slučajevima niti pružiti odgovarajuću brigu za hronične bolesnike.
Zatim, tu su i rutinske izraelske vojne kampanje. Izrael svoje napade na enklavu opravdava tvrdnjom da su u potjeri za palestinskim borcima. Ipak, sistemski cilja na civile i civilnu infrastrukturu poput stambenih zgrada, bolnica, škola, postrojenja za pročišćavanje vode i slično, čineći život u Gazi još nepodnošljivijim.
Psihološki učinak svega ovoga ne može se potcijeniti, posebno među mladima, koji osjećaju pojačan osjećaj beznađa i duševnog bola. Kao što mi je jedan palestinski mladić u Gazi rekao tokom intervjua 2013: “Ovdje se svaki dan borite da spriječite da izgubite razum. Primijetit ćete da mladi u Gazi često idu na fakultet, a zatim sa strane stažiraju, volontiraju ili osnivaju organizacije. Sve se to čini kako biste ostali mentalno zaokupljeni i odgodili neizbježan trenutak da izgubite razum.“
Palestinski duh otpora nije ubijen
Ali sve ove godine tragedije i patnje nisu ubile palestinski duh otpora.
Formalno opravdanje za operaciju koju je dao Hamas bilo je skrnavljenje džamije Al-Aksa, trećeg najsvetijeg mjesta islama, od strane Izraelaca, i pojačano nasilje doseljenika nad Palestincima. Ali s obzirom na to koliko dobro isplanirano izgleda, vjerovatno je da se operacija pripremala i prije nedavnih događaja u Jerusalemu i na Zapadnoj obali.
Zapravo, ono što se čini kao najveći vojni odgovor Palestinaca posljednjih decenija bio je neizbježan razvoj događaja, čin otpora i reakcija na patnju naroda Gaze pod brutalnom blokadom i okupacijom. To je dio palestinske borbe za slobodu i učvršćuje mjesto Gaze u njenom srcu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.