U dehumanizaciji Palestinaca, Biden je nadmašio Trumpa

Podrška američkog predsjednika genocidu nad Palestincima i nije iznenađujuća kada se u obzir uzme doseljeničko-kolonijalna prošlost njegove države.

Tijela Palestinaca ubijenih u izraelskom bombardovanju Gaze
Tijela Palestinaca ubijenih u izraelskom bombardovanju Gaze skupljena na ulici, 29. oktobra 2023. [Abdelhakim Abu Riash/Al Jazeera]

Kada je Joe Biden pobijedio na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama prije tri godine, neki su se nadali da će se desiti pozitivna promjena u američkoj politici u vezi Palestine. Bidenov prethodnik, Donald Trump predvodio je fašističku administraciju koja je sasvim usvojila program i viziju izraelske krajnje desnice. Vjerovalo se to da je to bila najgora američka vlada za Palestince … do sada.

A danas je Biden potpuno prihvatio izraelsku genocidnu agresiju na Gazu, odobravajući potpunu blokadu u okviru koje je Gaza bez struje, vode, hrane i lijekova i opravdava svakodnevno ubijanje stotina Palestinaca.

Zataškavao je izraelske ratne zločine i ponavljao izraelsku propagandu, uključujući i tvrdnju da izraelska vojska nije ciljala bolnicu Al-Ahli, gdje je ubijeno više od 470 Palestinaca. Čak je doveo u pitanje i broj poginulih u Gazi, okrutno implicirajući da Palestinci lažu.

Biden je uistinu nadmašio Trumpa u fašističkoj dehumanizaciji Palestinaca.

Ali, budimo realni: SAD nikada nije bio pošten posrednik u onome što naziva „palestinsko-izraelski sukob“. Naprotiv, uvijek je podržavao proizraelsku politiku i zanemarivao temeljna prava palestinskog naroda.

Washington nikada nije pokušao iskoristiti svoju prednost kako bi napravio bilo kakav značajan napredak prema postizanju mira zasnovanog na pravdi. Za to vrijeme je zasipao Izrael vojnom pomoći kako bi pomogao njegovoj vojsci da pojača stisak na okupiranu Palestinu. Čak je i administracija američkog predsjednika Baracka Obame, smatrana „najprogresivnijom“ američkom vladom na čijem čelu je bio tamnoputi predsjednik, dala Izraelu paket vojne pomoći u iznosu od 38 milijardi dolara, najveći u američkoj historiji.

Bezuslovna podrška za Izrael stalno je obilježje na obje strane političke podjele u SAD-u. Tokom svake sezone predsjedničkih izbora, uvijek je postojala žestoka konkurencija između kandidata da dokažu svoju „proizraelsku“ orijentaciju.

Čak i kada su se američke administracije trudile da izgleda kao da se bave palestinskim zahtjevima i potrebama, nikada to nisu činile u palestinskom interesu. Bidenova administracija je, naprimjer, poništila odluku svog prethodnika da uskrati sredstva Palestinskoj samoupravi, zatvori palestinsku misiju u Washingtonu i ukine sredstva Agenciji UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA). Ali, učinila je to s ciljem održavanja višeslojnog sistema ugnjetavanja stvorenog Sporazumom iz Osla kako bi se Izrael oslobodio svoje odgovornosti na koju ga obavezuje međunarodno pravo, da zbrine palestinsko stanovništvo koje okupira.

Da se ne brine za život i dobrobit Palestinaca, Bidenova administracija je pokazala odlukom da se direktno uključi u genocid koji se trenutno dešava, tako što ga finansira, naoružava aparthejdni Izrael, ulaže veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se poziva na prekid vatre, pa čak i šalje nosače aviona u regiju.

Američki stav u vezi Palestinaca podsjeća, što ne iznenađuje, na stav njenih prvih evropskih doseljenika prema američkim starosjediocima.

Na koji način? Dopustite mi da pojasnim.

SAD nije briga za Palestince. Ne smatraju ih relevantnim za američku vanjsku politiku. Remećenje ključnog američkog saveza sa jedinom nuklearnom silom na Bliskom istoku nije u planu, a svakako ne zbog nekog „groznog, malog pitanja ljudskih prava“. SAD ne misli da će Palestinci ikada ostvariti pravdu pod svojim uslovima.

SAD nije briga za palestinski narod. Oni su priznati samo kao „problematični“. Stoga, SAD nikada nije imao za cilj „riješiti palestinski problem“, nego samo skloniti ga s puta.

Dakle, iako SAD razumije da „palestinski problem“ destabilizije regiju, to je, po mišljenju američke političke elite, samo zato što Palestinci neće zašutjeti i otići – na sličan način na koji su američke starosjedioce, Aboridžine i druge starosjedilačke narode evropski doseljenički kolonijalisti vidjeli kao „problem“.

Američko viđenje je da su Palestinci u osnovi dosadna, mala, izvorna populacija koja neće tiho prihvatiti „stvarnost“ (kolonizaciju) kako bi se američko-izraelski savez mogao nesmetano nastaviti. Zato je podrška za genocid nad Palestincima prihvatljiva politika u Washingtonu. Uostalom, i sama američka nacija je nastala na genocidu nad starosjediocima.

SAD je bez sumnje sasvim pragmatičan u vezi svojih vanjskopolitičkih interesa i nastojanja. Ne misli da mu trebaju Palestinci koji su, ipak, siromašni, slabi i geografski minorni. Sve dok SAD ne bude prisiljen da na situaciju gleda drugačije, on će nastaviti zanemarivati pravo Palestinaca na život, pravdu i slobodu.

Da bi se pomjerila američka politika prema Palestini, potrebne su dvije stvari: promjena međunarodnog okruženja koje oblikuje i usmjerava opcije i povlastice američke vanjske politike i vršenje pritiska na američku vladu iznutra strateškim mobilizacijom onih grupa za pritisak koje imaju stvarni utjecaj nad dvije glavne političke stranke.

Što se nas, Palestinaca, tiče, kao i svaki narod koji pati zbog kolonijalizma, okupacije i aparthejda, trebali bismo poslati snažnu poruku kolonijalistima, na čelu sa SAD-om, da su se pravila igre promijenila, da ćemo se vratiti za pregovarački sto tek nakon što se aparthejdni Izrael počne pridržavati međunarodnog prava.

Prvo, Izrael mora povući svoje trupe sa teritorija koje je okupirao 1967; zatim mora opozvati sve zakone kojima se vrši diskriminacija nad starosjedilačkom palestinskom populacijom, uključujući i Zakon o nacionalnoj državi; i treće, mora implementirati Rezoluciju UN-a 194 kojom se dozvoljava povratak palestinskih izbjeglica.

Ne očekuje se da će Izrael pozitivno odgovoriti, jer nikada nije na taj način odgovorio na ove zakonite zahtjeve. Ali nije ni aparthejdni režim u Južnoj Africi dok međunarodna zajednica nije intervenisala i nametnula sankcije i bojkotovala ga.

Nakon što se ovo uradi, trebamo nastaviti i demontirati rasističko dvodržavno rješenje i utrti put za jedinu demokratsku alternativu: sekularnu demokratsku državu na historijskoj zemlji Palestine koja daje jednakost svim svojim građanima, bez obzira na religijsku, etničku i rodnu pripadnost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera