Kakve će biti posljedice ako Izrael ostvari uspjeh u ratu protiv Gaze?

Palestinski otpor predstavlja jednu formu podrške i zaštite ne samo za Palestince, već i za nacionalnu sigurnost niza arapskih zemalja.

Benjamin Netanyahu u inspekciji izraelske vojske stacionirane u okolini Pojasa Gaza (Anadolija)

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu zaprijetio je da će izraelski odgovor na vojnu akciju “Potop Al-Aksa” potrajati neko vrijeme i da će to promijeniti Bliski istok. Šta je time mislio? Šta znači ostvarivanje ciljeva okupacije u Pojasu Gaze, nakon što je najavljeno da će se oni ogledati u iskorjenjivanju Hamasa i snaga otpora?

Nema sumnje da je udarac koji je pretrpjela okupacija ostavio traga ne samo na moral izraelskih vojnika i društva, već je izazvao i veliku nestabilnost u odnosima snaga u regionu. To je bila indicija da ova država može doživjeti poraz kada postoji volja, odlučnost i sposobnost. Ali kakva bi situacija bila da okupatorska vojska, uz neograničenu podršku i pristrasnost Zapada, pa čak i puno američko partnerstvo, uspije ostvariti svoje ciljeve te ponovo okupira Pojas Gaze i riješi se snaga otpora, prije svega pokreta Hamas?

Posmatrano iz izraelskoga ugla, to bi značilo vraćanje imidža koji je izgrađen još od njegovog nastanka, kao strane koja ima prisustvo, utjecaj i kvalitativnu superiornost u regionu, sa snažnom vojskom s kojom se niko ne može zezati jer ne tolerira nikakve napade. To bi također značilo da vrati svoje sposobnosti odvraćanja, povrati prestiž i uvažavanje ideje o “nepobjedivoj vojsci”. Sve ovo dovodi do potpunog uskraćivanja palestinskih prava i provedbe Smotrichevog plana, poznatog kao plan “rješavanja sukoba”, kroz ponovno raseljavanje preostalih palestinskih stanovnika iz Pojasa Gaze i na Zapadnoj obali radi zatvaranja palestinskog pitanja i rješavanja sukoba u korist cionističkog projekta.

Zemlje regiona da stanu iza palestinskog otpora

U interesu zemalja regiona je da stanu iza palestinskog otpora i spriječe da bude uništen i oslabljen, bez obzira na njihova međusobna neslaganja, jer će se šteta odraziti na sve. Zbog toga se palestinski otpor na neki način može smatrati osloncem i zaštitom ne samo za Palestince, već i za nacionalnu sigurnost niza arapskih zemalja.

Što se tiče palestinske strane, to znači da se palestinskom narodu oduzima sve što je postigao proteklih godina, ne samo specifične državne strukture u Pojasu Gaze, uključujući snage otpora koje su imale težinu, već će obuhvatiti i ono što se može smatrati nukleusom političke tvorevine. Ovdje mislim na Palestinsku upravu, bez obzira na sve ono što se može reći o njenoj krhkosti, slabosti i lošem djelovanju. Vladajuća cionistička desnica i dalje smatra te vlasti nepoželjnim. Štaviše, palestinsko prisustvo na palestinskim teritorijama bit će ozbiljno ugroženo, a Palestinci sa Zapadne obale, pa čak i Palestinci na teritorijama okupiranim 1948. godine, mogli bi se suočiti s prijetnjom raseljavanja i deportacije u druge zemlje, posebno u Hašemitsku Kraljevinu Jordan.

Što se tiče arapskih zemalja, prvenstveno Egipta i Jordana, ostvarivanje ciljeva izraelske okupacije, posebno cilja raseljavanja Palestinaca iz Pojasa Gaze, predstavljat će stratešku prijetnju za nacionalnu sigurnosti Egipta i stvoriti duboku krizu u toj državi. To će natjerati Egipat da se bavi pitanjem Palestinaca općenito, a posebno pitanjem Pojasa Gaze. Isto će se desiti i sa Kraljevinom Jordan, koja bi trebala primiti tri do četiri miliona Palestinaca sa Zapadne obale i teritorija okupiranih 1948. godine. Tako bi se ispunila historijska cionističko-fašistička desničarska izreka “Jordan je Palestina“, te realizirala politika alternativne domovine kroz uspostavu palestinske tvorevine u Jordanu u skladu sa Smotrichevim planom za rješavanje sukoba. To znači potkopavanje Kraljevine Jordan i pravljenje radikalne promjene u strukturi te zemlje na više nivoa.

Palestinski otpor

Što se tiče onoga što je poznato kao „osovina otpora“, njeno postojanje je trenutno dovedeno u pitanje, jer njena uloga prestaje kada se okonča otpor u Pojasu Gaze. Pogotovo jer smisao i značaj ove osovine proizilaze iz govora o palestinskom pitanju i otpora izraelskoj okupaciji. Čak je i sam termin „otpor“ u regionu skovan na osnovu otpora palestinskog naroda cionističkoj okupaciji. Prema tome, niko sebe ne može nazvati „borcem otpora“ niti govoriti o otporu ako nije riječ o palestinskom otporu i ako Palestinci nisu u centru priče. Odsustvo ili slom palestinskih snaga otpora znači da ova osovina nema vrijednost, postojanje, niti legitimitet, ne samo na nivou svoje povezanosti s palestinskim pitanjem, već će pretrpjeti veliki gubitak na nivou zemalja u kojima egzistira, jer dio svog legitimiteta u tim zemljama crpi iz stava podrške palestinskom otporu, a ne iz nekih unutrašnjih ili regionalnih razloga.

To znači da će iranski utjecaj u regiji biti pogođen time, jer se slogan: “Smrt Americi i smrt Izraelu”, koji Iran i njegovi saveznici uzvikuju u regiji, uglavnom zasniva na podršci palestinskom otporu i palestinskom pitanju. Ako Izrael eliminira snage otpora, onda će nestati opravdanja za ovaj iranski utjecaj u mnogim zemljama regiona. Neće ostati nikakvo objašnjenje za to osim miješanja u unutrašnje stvari tih zemalja radi postizanja čisto iranskih ciljeva. To će biti lišeno bilo kakve poruke, što predstavlja pravi izazov za Iran.

U konačnici, jedna od najopasnijih posljedica izraelskog ostvarivanja svojih ciljeva je američka hegemonija na Bliskom istoku, ponovno aktiviranje njene uloge i potvrđivanje da ima glavnu riječ i utjecaj u regiji. Svaka priča o povlačenju američke uloge i utjecaja, kao i svi pokušaji pobune protiv Amerike koji proizilaze iz toga, postaju besmisleni. To ne utječe samo na Palestince, već i na zemlje i sile u usponu u regionu, kao i na međunarodne sile koje žele da imaju ulogu i utjecaj na međunarodnoj sceni. Dakle, to će biti konkretna poruka Kini i Rusiji, kao i svakoj drugoj zemlji koja ima te pretenzije, da još uvijek nije došlo vrijeme za ostvarivanje ovih ambicija.

Obuzdavanje agresije i zaustavljanje barbarskog rata

Zbog svega toga, cionistički neprijatelj ne smije biti u stanju ostvariti svoje ciljeve. Sve snage i zemlje koje trpe štetu zbog trenutne situacije moraju učestvovati u obuzdavanju agresije i zaustavljanju barbarskog rata. Također, potrebno je spriječiti ponovno raseljavanje Palestinaca iz Pojasa Gaze u bilo koju zemlju, ne samo u Egipat. To podrazumijeva da se ostave po strani neslaganja između pojedinih zemalja u regionu i palestinskog otpora, jer je u interesu tih zemalja da stanu iza palestinskog otpora i spriječe da on bude uništen i oslabljen. Zato što taj otpor predstavlja jednu formu podrške i zaštite ne samo za Palestince, već i za nacionalnu sigurnost niza arapskih zemalja.

Osigurati da Palestinci ne budu raseljeni i da se palestinski otpor nastavi, čak i ako cionistički neprijatelj uspije nanijeti veliku štetu Palestincima u smislu razaranja i ubijanja, znači da ovaj rat nije ostvario uspjeh i potvrdit će sliku pobjede koja je postignuta u prvim danima. Također, to znači da cionistička tvorevina neće biti u stanju da se miješa u arapska pitanja i u poslove raznih zemalja u regionu. U suprotnom, svi će biti pogođeni ovim ratom ako u njemu pobjedi izraelska okupacija, strani utjecaj i američka hegemonija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera