Opcije koje ima opozicija na predsjedničkim izborima u Turskoj

Šest opozicionih stranaka započelo je sastanke kako bi dogovorile svoje liste za iduće izbore, ali zbog međusobnih neslaganja nisu nazvale sebe ‘savezom’, nego su odabrale naziv ‘Šestorka za stolom’.

Kako je Erdogan odlučio da će izbori u Turskoj biti održani 14. maja ove godine, opoziciji to ostavlja priliku od svega dva mjeseca da izabere svog kandidata (EPA)

Iako se približava datum predsjedničkih (i parlamentarnih) izbora u Turskoj, opoziciona formacija “Šestorka za stolom” (Altili Masa) još nije objavila svog predsjedničkog kandidata. Dok šest opozicionih stranaka tvrde da je odgađanje smišljena taktika, mnogi takvu situaciju pripisuju neslaganjima između šefova stranaka koje čine ovaj blok.

‘Altili Masa’

Velika narodna skupština Turske (Parlament) usvojila je ideju o izbornim savezima između političkih stranaka uoči izbora 2018. godine, na kojima su se suočili ”Narodna alijansa”, u čijem sastavu su Stranka pravde i razvoja (AKP), Stranka nacionalističkog pokreta (MHP) i Partija velikog ujedinjenja (BBP), sa opozicionim ”Nacionalnim savezom”, koji se sastoji od Republikanske narodne stranke (CHP), Stranke IYI, Stranka Saadet i Demokratske stranke.

Ove posljednje četiri stranke okupile su se oko ideje da se vrati parlamentarni sistem upravljanja državom i suprotstavi Erdoganu. Kasnije su im se pridružile dvije stranke koje su se odvojile od AKP-a, a osnovala su ih dvojica bivših lidera u AKP-u: Stranka za budućnost (GP) na čelu s Ahmetom Davutogluom, te Stranka demokratije i akcije (DEVA) na čelu s Alijem Babacanom.

Kako se bliži datum predstojećih predsjedničkih i parlamentarnih izbora te u svjetlu pogoršanih ekonomskih uvjeta, posebno zbog pandemije korona virusa, kao i relativnog pada popularnosti Erdogana i njegove stranke, šest stranaka započelo je konsultativne sastanke kako bi dogovorile svoje liste za iduće izbore. Međutim, zbog međusobnih neslaganja i razmimoilaženja, ali i drugih faktora, ove stranke nisu nazvale sebe “savezom”, nego su odabrale naziv “Šestorka za stolom”, što se više odnosi na konsultacije i koordinaciju i podrazumijeva ravnopravnost stranaka.

Ovaj naziv ima specifično značenje: okrugli sto sa šest stranaka bez predsjedatelja ili vođe. Svoje periodične sastanke organiziraju prema abecednom redu njihovih imena. Prije kraja prošle godine završen je prvi ciklus pregovora od šest rundi dijaloga, a započeo je i novi krug koji je nedavno stigao do desetog sastanka.

U saopćenju, izdatom nakon posljednjeg sastanka, Šestorka za stolom je istakla kako je dogovorena prelazna faza i program Vlade koji se odnosi na mehanizam i način prelaska s predsjedničkog na parlamentarni sistem ako ostvare pobjedu, a bit će objavljeni prije kraja januara.

Iako šest stranaka nije postiglo dogovor oko imena svog konsenzusnog kandidata, izjavama svojih pojedinih čelnika, posebno Davutoglua, potaknuli su rasprave o tome kako će potencijalni kandidat – ako pobijedi – voditi državu u odnosu na stranke koje čine Šestorku za stolom.

Međutim, pitanje koje izaziva najviše polemike i kontroverzi i dalje su njihova međusobna neslaganja koji su nedavno isplivala na površinu, posebno nakon sudske presude protiv gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua, kada je došlo do nadmetanja, a možda i prepucavanja u vezi s pitanjem kandidature između Imamogluga i šefa njegove stranke (CHP) Kemala Kilicdaroglua, te između CHP-a i Stranke IYI (dvije najveće opozicione stranke).

Štaviše, neslaganja i prepirke otišle su dalje od toga i nisu se više odnosile samo na dvije ličnosti i dvije stranke, već i na druge stranke. Babacan je rekao da je on “odgovarajući kandidat i da može pobijediti” na izborima ako ga nominira šest stranaka. Iz Davutogluovih izjava se moglo razumjeti da se glavne stranke Šestorke za stolom suptilno upozoravaju da ne smiju ignorirati male stranke, uključujući i njegovu stranku, u budućnosti.

Kako je Erdogan odlučio da će izbori u Turskoj biti održani 14. maja ove godine, opoziciji to ostavlja priliku od svega dva mjeseca da izabere svog kandidata, objavi ga i započne svoju predizbornu kampanju. To je relativno kratko razdoblje koje zahtijeva od Šestorke za stolom da što prije dođe do svog izbora.

Koji su to potencijalni scenariji za šest opozicionih stranaka?

Kada govorimo o kandidatu opozicije, uglavnom mislimo na kandidata Šestorke za stolom, s tim da će i neke druge opozicione stranke predstaviti svoje kandidate. Među njima je i Narodna demokratska stranka (HDP), koja je najavila da bi to uskoro trebala učiniti, kao i druge manje stranke, posebno one koje su se odvojile od velikih stranaka.

Prema dosada raspoloživim podacima i zbog insistiranja šefa CHP-a, najveće opozicione stranke, da se kandidira na izborima, te protivljenja među najvažnijim strankama koje čine Šestorku za stolom, pred ovom opozicionom formacijom je nekoliko mogućih scenarija u bliskoj budućnosti:

Prvi scenarij je da se vođa opozicije Kilicdaroglu uvjeri u to da odustane od svoje kandidature i da predstavi drugog kandidata, poput gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua ili Ankare Mansura Yavasa, pod pritiskom protivljenja stranaka s kojima je u savezništvu, na čelu sa Strankom IYI, ili pod utjecajem anketa koje pokazuju da ima slabije šanse da se suprotstavi Erdoganu u odnosu na druge ličnosti, ili pod pritiskom nekih drugih strana, poput struja unutar svoje stranke ili drugih.

Drugi scenarij je da opozicioni lider dobije podršku svojih partnera unutar Šestorke za stolom za svoju kandidaturu, tako što će ih uvjeriti, upotrijebiti snagu svoje glasačke baze, zadovoljiti ih obećanjima ili postizbornim garancijama, u slučaju da pobijedi.

Davutogluove izjave dolaze upravo u tom kontekstu i u skladu s tim scenarijem, kada se osvrnuo na to da će Šestorka za stolom nastaviti djelovati i nakon izbora, te kako naredni predsjednik, ako to bude kandidat opozicije, neće moći donositi strateške odluke bez odobrenja stranačkih šefova. Najbliža formulacija, prema ovom scenariju, mogla bi biti Kilicdarogluova kandidatura za predsjednika, uz to da se unaprijed najavi ko će obavljati dužnost zamjenika predsjednika i ministara ispred ostalih pet stranaka.

Treći scenarij je da Šestorka postigne dogovor o jednom kandidatu, koji nije član šest opozicionih stranaka. U ovom slučaju se suočavamo s dvije podopcije: da se kandidira jaka i poznata politička ličnosti, poput bivšeg predsjednika Abdullaha Gula i da ga sve stranke podrže, što bi mogle podržati manje stranke, posebno one konzervativne, dok CHP to neće htjeti, ili da se kandidira nestranačka ličnosti bez velikih političkih ambicija (low profile), tako da ostaje relativno podređen Šestorki ako pobijedi.

Četvrti scenarij je da Šestorka ne bude u stanju postići dogovor o jednom kandidatu prije datuma izbora, što će dovesti do toga da predstavi više kandidata. Štaviše, možda svaka stranka objaviti ime svog kandidata, na način da opozicija izađe na izbore s više kandidata koji dolaze iz šest opozicionih stranaka ili izvan njih, s ciljem da zadovolji glasače, osigura visoko učešće i uskrati Erdoganu jedan dio glasova. Prema tom scenariju, mogućnost pribjegavanja drugom krugu izbora bit će znatno povećana. Prema tome, ove stranke bi mogle odgoditi razgovore, pregovore i sklapanje dogovora između sebe i sa drugim opozicionim strankama, prije drugog kruga izbora, iako to nosi rizik kojeg su političari svjesni.

S obzirom na nedavne političke polemike u zemlji i izjave šefova šest stranaka i njihovih istaknutih čelnika, čini se da je drugi scenarij izgledniji od ostalih, odnosno da šef CHP-a Kemal Kilicdaroglu insistira na samostalnoj kandidaturi uz podršku ostalih pet stranaka koje čine Šestorku. Potom slijedi četvrti scenarij, odnosno da se na izbore izađe s nekoliko kandidata i da se čeka drugi krug izbora, u slučaju da do njega dođe, kako bi se osigurala podrška ostalih stranaka onome ko dobije najviše glasova među opozicionim kandidatima.

Na trećem mjestu po izvjesnosti nalazi se opcija imenovanja osobe izvan Šestorke za stolom, dok je posljednja opcija da lider opozicije povuče svoju kandidaturu i da predloži za predsjednika jednog od gradonačelnika.

Važno je napomenuti da ovi scenariji pretpostavljaju da će Šestorka za stolom ostati aktivna i nastaviti funkcionirati uz minimalnu koordinaciju među komponentama koje je čine, što je očekivani kontekst.

No, postoji i peta mogućnost, a to je da članovi Šestorke ne uspiju postići dogovor i da se alijansa raspadne. U tom slučaju bi se kandidiralo nekoliko kandidata ispred tih stranaka, ali potpuno odvojeno. Tu je još i scenarij da se kandidira osoba izvan Šestorke, s tim da bi predstavljala neke od tih stranaka, a ne samu Šastorku za stolom. Glavna imena mogućih kandidata su bivši predsjednik Abdullah Gul. Međutim, trenutno su slabe šanse za ovu opciju, budući da su ove stranke svjesne da su njihove šanse gotovo nepostojeće ako su razjedinjene i ako su njihovi glasovi raspršeni.

Ovdje smo govorili o mogućim scenarijima koji se nalaze pred opozicionom Šestorkom za stolom, te koji je od njih vjerovatniji i zašto. Što se tiče šansi za pobjedu prema svakom od scenarija, nije bilo dovoljno mjesta u članku da se pozabavimo tim pitanjem, što može biti tema za neki drugi članak.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera

Reklama