Kako zaustaviti Putina i globalnu krizu sa hranom

Prilagodba sankcija koje pogađaju proizvođače gnojiva će nahraniti svijet i ublažiti prijetnje Kremlja bez da se ratni fond Rusije pojača.

Ruski rat u Ukrajini je pogoršao postojeću situaciju u kojoj je globalna ekonomija bila na udaru drugih sukoba i faktora (AP)

Rat u Ukrajini je demonstrirao kako su međunarodni napori da se usprotivi Rusiji žestoko blokirani neugodnom realnošću: Cijena izoliranja Kremlja dolazi u obliku ogromnih rizika po globalnu sigurnost hrane.

Režim sankcija protiv Rusije poremetio je lanac dostave hrane. Dok najveći sukob u Europi od Drugog svjetskog rata divlja – i vjerovatno će tako biti barem još nekoliko mjeseci – postoji urgentnost za ublažavanje njegovih efekata na planetarnu raspodjelu hrane.

Moskva pokušava iskoristiti ovu sve veću krizu kao način zaobilaženja ekonomskog pritiska napravljenog da je natjera da obustavi napad na Ukrajinu koja je, uz Rusiju, jedna od najvećih izvoznika žitarica i prehrambenih ulja na svijetu.

Kao odgovor, zapadni političari moraju stvoriti politike koje mogu postići oba imperativa: protivljenje ruskoj agresiji i sprečavanje globalne krize sa hranom. To neće biti lako, ali se može uraditi.

Ruski proizvođači gnojiva, koji su od vitalne važnosti za poljoprivredne operacije širom svijeta, mogli bi imati rješenje.

Dakako, već postoji dogovor, postignut uz pomoć Turske, između Ukrajine i Rusije od kraja jula kojim se dozvoljavaju pošiljke žitarica Crnim morem. Sporazum traži i od Moskve i od Kijeva da ne napadaju brodove koji nose prijeko potrebni teret iz ratne zone. Međutim, dok Rusija pokušava konsolidirati uporište na istoku i jugu Ukrajine, a vlast predsjednika Volodimira Zelenskog u Kijevu odlučno želi protjerati okupatora, stalni pristup jednoj od žitnica svijeta je u opasnosti.

Ruski rat u Ukrajini je pogoršao postojeću situaciju u kojoj je globalna ekonomija bila na udaru drugih sukoba, klimatskih promjena, povećanja troškova za energiju i, ponajviše, pandemije COVID-19. Veće cijene energenata povećale su cijene gnojiva, a rat i sankcije su ugrozili lanac opskrbe.

Prilika za ekstremnu desnicu

Kako bi se izbjegao veći globalni sukob, a istovremeno spriječila Rusija da uništi ukrajinski suverentitet, SAD i njegovi partneri jako se oslanjaju na ekonomsko i finansijsko ratovanje kako bi primorali Moskvu da se povinuje.

No, Kremlj je odgovorio korištenjem vlastite i ukrajinske proizvodnje žitarica kao oružjem. Iako Rusija nije ispunila svoje vojne ciljeve i suočava se sa sve većim finansijskim stresom, još uvijek može širiti bol planetom. Nedostatak hrane u svijetu koji se razvija, te posljedična politička nestabilnost na Bliskom istoku i sjeveru Afrike mogu natjerati milione na opasna migrantska putovanja ka Europi kao što je to bio slučaj tokom Arapskog proljeća, te ratova u Iraku i Siriji. To, zauzvrat, može destabilizirati Europu politički, sa ekstremnom desnicom koja koristi stavove protiv imigranata kao izazov vladajućim strankama.

Poput energenata, hrana je napunjeni pištolj koji Kremlj vjeruje da drži uperen u sljepoočnicu Zapada. No, kao i u slučaju nafte i plina, spretno balansiranje može pomoći međunarodnoj zajednici da zadrži pritisak na Moskvu bez izazivanja pothrane, gladi, masovnih migracija i humanitarne katastrofe.

Europska ovisnost o dostavi ruskog prirodnog plina značila je da kontinent mora postepeno odviknuti se od te ovisnost kroz nekoliko mjeseci, što je Kremlju dalo priliku da prijeti obustavom isporuke ovog energenta ako se ne povuku sankcije.

Međutim, dok je pronalazak alternativnih izvora energije dugoročan zadatak, osiguranje više žitarica od drugih svjetskih proizvođača kako bi se pokušala ublažiti ruska prijetnja je relativno jednostavnije. Ono što je ključno je da se nastavi dotok ukrajinskog, ruskog i bjeloruskog gnojiva kako bi se povećali poljoprivredni dobici širom svijeta.

Olakšanje farmerima

Rusija, veliki izvoznik gnojiva, proizvodi 23 posto svjetskog amonijaka, 21 posto potaša, 14 posto uree i 10 posto fosfata. Ove hemikalije imaju potencijal višestrukog povećanja međunarodne proizvodnje žitarica: na 100 miliona tona pšenice ili 400 miliona tona kukuruza godišnje, a to se zasniva na kalkulacijama koje u obzir uzimaju nivoe svjetske potrošnje hrane i koliko gnojiva pridonose proizvodnji.

Iako zvanično gnojivo nije blokirano, sankcije ljudima povezanim sa ruskim firmama koje se njime bave stvaraju probleme sa isplatom i transportom što je dodatni problem ovoj strategiji.

Prilagodba režima sankcija protiv Rusije kako bi se omogućio bolja dostava đubriva ne bi puno pomogla Moskvi. Ruski prihodi od izvoza gnojiva 2021. bili su približno 12,5 milijardi dolara. To je sitnica u odnosu na očekivani prihod Kremlja od izvoza ugljikovodika ove godine: blizu 337 milijardi dolara. Svijet, sa druge strane, može dobiti jako puno ako farmeri cijelog svijeta mogu dobiti ova gnojiva, proizvoditi hranu i tako ukloniti jedno oružje sa ruskog dohvata ruke.

Strategija i politika uče razmjenama. Cijena suprotstavljanja protivniku je da se ne dozvoli stvaranje ogromne krize daleko od bojnog polja. Mi trebamo izbjeći stvaranje ogromne nesigurnosti sa dostavom hrane širom svijeta. Ako je planeta jedinstvena na blokiranju izvoza ruskih nafte i plina, pijesak u moskovskom satu će brže isteći i kraj ukrajinske tragedije će biti bliži.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera