Zašto je engleskom fudbalu potrebno klečanje na koljenu

Ranije ovog mjeseca počela je nova sezona u Premier ligi Engleske u fudbalu. Dok je elitno englesko fudbalsko društvo najavilo da će fudbaleri od sada klečati na koljenu samo prije odabranih utakmica, vrijedi postaviti pitanje koje dominira u debati o ovom važnom protestnom činu – šta je postigao?

Fudbaleri su počeli klečati na nekoliko sekundi prije prvog sudijskog zvižduka, kada se takmičenje nastavilo poslije pauze izazvane pandemijom korona virusa, inspirirani protestima pokreta „Black Lives Matter“ (BLM) u SAD-u, koji su počeli nakon što je policajac iz Minneapolisa ubio Afroamerikanca Georgea Floyda.

Od tada, scena u kojoj fudbaleri kleče na koljenu postala je uobičajena na stadionima širom Engleske, izazivajući pohvale, ali i kritike.

Produktivno ili kontraproduktivno?

Podjednako su podijeljena i mišljenja unutar fudbalske zajednice. Kada izvođenje antirasističkog rituala u sportu služi aktivističkoj politici – a kada postaje kontraproduktivno i služi neutraliziranju učinka?

Na jednoj strani, tu su igrači poput Wilfrieda Zahe, veznjaka reprezentacije Obale Slonovače koji je rođen u Engleskoj, gdje igra za Crystal Palace. Zahin argument svodio se na kritiku da je u nedostatku smislenih promjena u društvenom ponašanju i vrijednostima, nekada moćan gest pretvoren u besmislen ritual prije utakmice.

Iako je Premier liga rekla da ostaje “odlučno predana iskorjenjivanju rasnih predrasuda i stvaranju inkluzivnog društva”, malo je učinila na rješavanju dubljih nedostataka. Liga trenutno nema sudiju tamne puti, te ima samo jednog takvog menadžera – bivšeg francuskog reprezentativca Patricka Vieru.

Na drugoj strani, mnogi fudbaleri, poput kapitena Birmingham Cityja Troya Deeneyja, vjeruje da se praksa klečanja mora nastaviti, čak i ako se smatra samo simboličnim činom koji sam po sebi ne može učiniti ništa protiv rasne nepravde. U nedavnoj autobiografiji, koju sam čitao, Deeney se osvrnuo na stajalište da je nedostatak konkretne akcije da se iskorijeni rasizam „dokaz da klečanje ne funkcioniše i da treba biti odbačeno“.

Deeney tvrdi da Premier liga, u kojoj je od 2015. do 2020. igrao za Watford, nudi igračima pozornicu na kojoj mogu provući pažnju svijeta na problem rasne nepravde.

„Nastavite klečati dok se nešto ne promijeni“, napisao je u knjizi.

Rasističko zlostavljanje igrača na internetu

I dok shvatam Zahin stav, slažem se sa Deeneyjem i drago mi je da Premier liga zadržava praksu klečanja, čak i povremenog.

Naravno, pokret koji zastupa klečanje nije transformirao engleski nogomet na način na koji su se mnogi nadali, iako je pokazao koliko su daleko zvaničnici spremni ići u svojoj predanosti da stanu uz igrače. Ritual prije utakmice nije promijenio ružnu stvarnost rasizma koji često prlja lijepu igru.

Godine 2021. napadač Arsenala Eddie Nketiah bio je izložen rasističkom zlostavljanju na društvenim mrežama, što je nagnalo izvršnog direktora londonskog kluba Vinaija Venkateshama da opiše rasizam na internetu kao “najveći problem” fudbala.

Nakon što je promašio odlučujući udarac za Englesku u finalnom izvođenju jedanaesteraca na Euru 2020. protiv Italije, 19-godišnji Bukayo Saka postao je žrtveni jarac bijesnih navijača na društvenim mrežama koji su preplavili njegov profil na Twitteru, kao i onih drugih tamnoputih igrača Marcusa Rashforda i Jadona Sancha, s rasističkim vokabularom i simbolima.

No, klečanje u znak protesta jedan je od značajnih oblika upornosti u rješavanju problema rasizma u nogometu kroz iskazivanje fizičkog otpora u javnosti, čime se izaziva više razgovora i, nadamo se, eventualne promjene.

Možete imati snažan podsjetnik protiv nepravde u obliku gesta, dok istovremeno ispunjavate pragmatične zahtjeve tog čina. Kao što je Viera, Zahin menadžer u Crystal Palaceu, rekao na dan otvaranja sezone pred utakmicu njegove ekipe protiv Arsenala, igrači moraju nastaviti klečati – čak i prije samo nekih utakmica – jer je borba protiv rasizma duga. Time bi osigurali da u centru pažnje ostane problem koji je duboko ukorijenjen u fudbalu i društvu.

Ispravno je to raditi. I pametno.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.