Vučić i Kurti u Briselu osluškuju glas Washingtona

Skoro je izvjesno da će obnova prekinutog dijaloga najviših zvaničnika Srbije i Kosova, Aleksandra Vučića u Albina Kurtija, završiti riječima evropskih posrednika kako velikog napretka nema, ali da je najvažnije da će i poslije nastavka pregovora “dijalog biti nastavljen”. Što jest dobro, ali ne mora značiti ništa.

Jer, koliko god se Evropljani trudili da pokažu kako mogu sami rješavati sva evropska pitanja, u koja svakako spada i zamrznuti konflikt na Kosovu, glavni igrači su i dalje s druge strane Atlantika. Uostalom, bez Amerike ne bi bilo ni susreta u Briselu 18. avgusta, što vrlo dobro znaju i Vučić i Kurti, koji će i u prijestonici Evrope pažljivije slušati signale koje će svakako dobijati iz Washingtona nego ono šta će im reći Joseph Borell ili Miroslav Lajčak.

Gabriel Escobar i sa štapom, i sa mrkvom

Pritom nikako ne treba zanemariti važnost susreta sa generelnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom, koji će pregovaračima poručiti da prestanu zveckati oružjem ne samo 1. septembra, nego i svih dolazećih mjeseci i godina. Nikako slučajno blizu odaje u kojoj će razgovarati ljuti politički protivnici sjediće i specijalni američki predstavnik za Kosovo Gabriel Escobar, dakako i sa štapom, i sa mrkvom, koje će i ubuduće upotrebljavati prema ličnom nahođenju, u zavisnosti od razvoja događaja, odnosno toka pregovora.

Do susreta dvojice lidera dolazi u atmosferi opasno podignutih tenzija na Kosovu, koje su kulminirale 1. avgusta, koji je Kurti odredio kao datum stupanja na snagu njegove odluke o automobilskim registracijama i ličnim kartama kao posljednjem činu dokidanja pravne i političke jurisdikcije Srbije na teritoriji Kosova, posebno na sjeveru sa srpskom većinom, od koje se Beograd, uprkos pritiscima, ne želi odreći. Nije nikakva tajna da zajednica srpskih opština na Kosovu, dogovorena Briselskim sporazumom iz 2013. godine, do danas nije realizovana uglavnom iz razloga što se i jedna i druga strana drže vlastitih ustavnih načela po kojima je Kosovo pokrajina u sastavu Srbije, ako se gleda iz Beograda, ili potpuno nezavisna država, ako se gleda iz Prištine i većine prijestonica najvažnijih zapadnih zemalja.

Zbog toga se i početak rješavanja kosovskog čvora doživljava potpuno različito i zbog toga lideri Kosova i Srbije startuju sa dijametralno suprotnih pozicija: Kurti smatra da je međusobno priznanje Kosova i Srbije jedini pravi put ka konačnom rješenju, dok Vučić ponavlja jednu od najomiljenijih njegovih floskula, onu o miru i stabilnosti kao najvažnijem prioritetu, uz istovremeno podizanje borbene gotovosti policije i vojske, sa javnim porukama da pogrom i “oluja” nad Srbima više nikad neće biti.

Dva puta za Kosovo: Rat ili ‘Otvoreni Balkan’

Zato se i na najnoviji njihov susret, prvi poslije godinu dana, mora gledati krajnje pesimistički i zato će i glavni uspjeh i pregovorača i posrednika zapravo biti mogući zaključak o izbjegavanju dalje eskalacije odnosa, koji bi mogli dovesti do novih incidenata, pa i novog ratnog sukoba u Evropi, koji bi bar djelimično skrenuo pažnju sa ruske invazije na Ukrajinu.

U tom smislu treba podsjetiti na izjavu predsjednika Albanije Edija Rame kako Kosovo ima dva puta: rat ili “Otvoreni Balkan”. Rama je rekao i da 100 odsto podržava ispravu odluku Vlade Kosova o sprovođenju reciprociteta, pozivajući Kurtija da sjedne za sto “Otvorenog Balkana”, čiji je glavni inicijator Washington i za kojim, za sada, sjede Tirana, Beograd i Skopje, a stalne pozivnice poslate su još Prištini, Sarajevu i Podgorici. Radi se o jednom od američkih modelu rješavanja političkih kriza, pogotovo onih “vrućih”, davanjem prednosti ekonomiji u odnosu na politiku, na šta ne pristaju, svako iz svojih razloga, ni Priština, ni Podgorica, ni Sarajevo.

Pred odlazak u Brisel, kako je prenijela Gazeta Express, Kurti je, kao protivnik inicijative “Otvoreni Balkan”, poručio da bi dijalog trebalo voditi zarad pravno-obavezujućeg sporazuma, pune normalizacije odnosa i obostranog priznanja, a ne voditi dijalog radi dijaloga, precizirajući da “sve zavisi od Srbije”. On je Vučićeve najave o mogućnosti likvidacija Srba na Kosovu, “koje priprema Priština”, kojima su mediji u Srbiji posljednjih dana punili stranice, ocijenio kao “plod Vučićeve mašte”.

‘Kontinuirano podizanje tenzija dvojice lidera’

S druge strane, Vučić je susret s Kurtijem najavio kao dijalog bez dnevnog reda. On je ustvrdio da je vrlo skeptičan povodom toga da može da se dođe do rezultata, zbog toga što vlasti na Kosovu odbijaju kompromise i da ih nije “briga šta će o tome da kažu Srbi na KiM-u i Beogradu“. Predsjednik Srbije se ujedno usprotivio međunarodnim zvaničnicima, među kojima je i Escobar, koji su najavili kako bi u Briselu trebalo da se razgovara o zajednici srpskih opština, ali i da se ovo tijelo mora formirati u skladu s Ustavom Kosova.

Nagađanja o mogućim temama razgovora Vučića i Kurtija za trenutak su nadjačala uzajamne optužbe na relaciji Beograd – Priština. Umjesto priča o “mogućem napadu Srbije“, koje se lansiraju iz Prištine, vlasti Srbije optužuju vlasti Kosova Prištinu za “prizivanje rata“ i “kriminalizaciju Srba“, ali i podsjećaju da još nije formirana zajednica srpskih opština. Na pitanje šta se može očekivati od evropskog susreta dvojice balkanskih lidera pod pokroviteljstvom SAD-a, odgovor su pokušale dati i brojne javne ličnosti.

Tako Naim Leo Beširi, izvršni direktor Instituta za evropske poslove u Beogradu, ocjenjuje da Vučić i Kurti “kontinuiranim podizanjem tenzija između dva naroda održavaju svoju relevanost na međunarodnoj i domaćoj sceni”. Da tih tenzija nema, smatra Beširi, političko postojanje i Vučića i Kurtija bilo bi upitno. “Ipak, za razliku od neveštog Kurtija, Vučić odlično vodi PR kampanju godinama da je garant stabilnosti, a njegova taktika je da se uvek na dijalogu pojavi, sasluša, kaže šta ima, obeća i vrlo malo sprovede od obećnog. Kurti je, s druge strane, nestrpljiv i hoće sve i odmah”, ocjena je Beširija.

Evropska unija iznajmljuje prostor za – svađu

Za profesora Fakulteta političkih nauka i bivšeg diplomatu Ivu Viskovića nema sumnje da je dijalog ušao u fazu “obaranja ruku”, kada jedna strana više vodi računa da ona druga slučajno ne ostvari neku korist, nego da sama izvuče neku korist od toga. “To je loš pristup i naravno da on ne može dati nikakav pozitivan rezultat, posebno jer se radi o krajnje ozbiljnim pitanjima i egzistenciji ljudi, i čini mi se da se mora naći način da se izađe iz tog začaranog kruga“, izjavio je Visković.

Iz Srbije u posljednje vrijeme sve više kritika stiže na adresu evropske administracije, koja se stalno zalaže za postizanje kompromisa, a da oko toga ništa nije učinila. Ovakva mišljenja, bliska i zvaničnom Beogradu, ističu kako albanska strana ne želi ništa da ispuni, jer na nju niko i ne vrši ozbiljan pritisak. Amerika bi to mogla, ali nikako ne želi napraviti konfliktnu situaciju između Albanaca i svojih trupa na terenu. Evropska unija se za to vrijeme ponaša kao neko ko iznajmljuje prostorije za razgovor, odnosno svađu čelnika Srbije i Kosova.

Najbolje se to vidjelo kada se čitav establišment u Srbiji podigao na noge nakon što su iz Evropske službe za spoljnje poslove pozvali vlasti Srbije i Kosova da prestanu sa zapaljivom retorikom obiju strana. Premijerka Srbije Ana Brnabić to je saopštenje vidjela kao “neslanu šalu”, nakon što Kurti “punih 175 dana provocira oružani konflikt sa Srbima, i to u godini koja će ostati upamćena kao godina u kojoj je Kurti istim tim Srbima na Kosovu i Metohiji oduzeo najosnovnija ljudska prava – zabranivši im da glasaju”. Ona je tim povodom zatražila od Brisela da “prekine sa licemjerstvom”.

Očekivanja od četvrtka i 1. septembra

U evropskom saopštenju je rečeno kako nedavni porast zapaljive retorike između zvaničnika Kosova i Srbije, posebno izjave o ratu i sukobima na Zapadnom Balkanu, izazivaju “veliku zabrinutost” i da će “visoki političari dviju strana biti odgovorni za svaku eskalaciju koja dovede do povećanih napetosti i, potencijalno, nasilja u regiji”. Posebno su zanimljive spekulacije, za koje zasad nema realnih uporišta, kako albanska strana najnovijim provokativnim potezima pokušava iskoristiti povoljniju geopolitičku situaciju. Srbija zbog neuvođenja sankcija Rusiji jeste izazvala podozrenje na Zapadu i vidi se kao tihi saveznik Rusije, što vlasti Kosova navodno pokušavaju realizovati kao svoju prednost.

Tako smo ponovo stigli do početka teksta, odnosno angažmana Washingtona kao glavnog pokrovitelja kosovske nezavisnosti i otvaranja dijaloga upravo odvojenim susretima Kurtija i Vučića sa Stoltenbergom. Izvjesno je da će se na dnevnom redu, pored sigurnosnih tema, naći i konačno formiranje davno dogovorene zajednice srpskih opština, kao zasebnog kantona ili u nekom drugom formatu, ali je neizvjesno šta će zauzvrat dobiti Kosovo. Možda baš registracije i lične karte po zakonima Kosova, a ne zakonima Srbije. Šta će biti 1. septembra, do kada je odložena primjena tih zakona znaće se možda već u četvrtak, kada dugo pripremani razgovori budu završeni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.