Izrael normalizira terorizam, iz Svitanja u Svitanje

Najjasniji odnos prema izraelskim manevrima u Pojasu Gaze je onaj koji se ne može reći: Izrael vrši otvoreni terorizam – barem tako kaže definicija rječnika Cambridge.

Porodice tokom sahrane četiri ubijena palestinska djeteta iz porodice Najm na sjeveru Pojasa Gaze (AFP)

Posljednji vojni napad Izraela na Pojas Gaze – kodnog naziva Operacija Svitanje – trajao je tri dana na početku avgusta i ubijena su 44 Palestinca, od čega 16 djece. Kako navode iz izraelske Vlade, napad je bio „preventivna“ operacija protiv palestinske oružane grupe Islamski džihad što je kreativna izlika za bilo kakvo spontano bombardiranje ljudi bez ikakvog razloga.

Ukupno je nula Izraelaca ubijeno tokom krvoločnog izraelskog svitanja u Gazi, što je stalni nerazmjer broja žrtava i vječna karakteristika odnosa cionističke države prema opkoljenoj palestinskoj priobalnoj enklavi. Iako se smrtonosne i nesmrtonosne forme izraelskog vojnog mučenja nastavljaju svakodnevno u Gazi i čak nakon izraelskog takozvanog „povlačenja“ sa ove teritorije 2005., „Svitanje“ je bila najkrvavija epizoda od 11-dnevnog izraelskog napada maja 2021. godine – plemenito nazvanog Operacija Čuvari Zidova – kada je ubijeno više od 260 Palestinaca, od čega 67 djece.

Sistematski pokolji

Ako još malo odemo u prošlost, naći ćemo Operaciju Zaštitna Ivica kada je izraelska vojska pobila čak 2.251 osobu u Gazi, među kojima je 551 dijete. U Operaciji Lijevano Olovo, 22-dnevno djelovanje decembra 2008. odnijelo je 1.400 palestinskih života (300 djece) od kojih je ogromna većina civila. Troje izraelskih civila je ubijeno tokom Lijevanog Olova.

Ako još malo unazad premotamo, doći ćemo do romantičnog naziva Operacija Ljetne Kiše koja je izvedena juna 2006., a nakon koje je uslijedila slično poetična Operacija Jesenji Oblaci. U svojoj knjizi „Gaza u krizi“, američki naučnik Noam Chomsky i izraelski naučnik Ilan Pappe napisali su kako Ljetne Kiše predstavljaju „najbrutalniji napad na Gazu od 1967.“ sa „sistematskim pokoljem“ koji je potom prerastao u „ubistva iz inercije, kada je nastavljeno korištenje ogromne sile svakodnevno, bez provođenja neke politike“.

Naravno, ako je politika vaše države teror, onda je jedan od načina njenog provođenja naizgled besmisleni sistematski pokolj.

Internetska varijanta rječnika Cambridge definira terorizam kao „(prijetnje) nasilnim djelovanjem u političke svrhe“. I, zaista, to je uglavnom ime izraelske igre otkako se silom osnovao na palestinskoj zemlji 1948. – djelovanje koje je dovelo do masakra više od 10.000 Palestinaca, progona tri četvrtine miliona i uništavanja 500 palestinskih sela.

Od rada je politički motivirano nasilno djelovanje, te prijetnja istim, ostalo specijalitet dana – ili svitanja, ako vam je draže. Zahvaljujući izraelskom monopolu nad regionalnim dešavanjima, uz podršku SAD-a, kao i politici otvorenih napada, palestinske žrtve Izraela se ustvari predstavljaju kao „teroristi“.

U odgovoru na ovomjesečni pokolj u Gazi, američki predsjednik Joe Biden je ponovo istakao svoju „podršku izraelskoj sigurnosti… uključujući njegovo pravo na odbranu od napada“ – što nije ni iznenađujuća izjava čovjeka koji se nedavno sam definirao, pun entuzijazma, kao „cionistu“, niti odmak od zamarajuće retorike američkog establišmenta koji smatra da Izrael stalno i bez sumnje djeluje u samoodbrani.

Uloga medija

Zanemaruje se činjenica da priča o „samoodbrani“ ne pije vode kada se „branite“ od ljudi čiju ste zemlju brutalno oduzeli i koje periodično ubijate u ogromnim brojkama. To je kao da kažete da se planina Vezuv branila od stanovnika Pompeja ili da riba u buretu prijeti sigurnosti ljudi koji je gađaju, kako govori stara izreka.

Zapadni korporativni mediji imaju i svoj udio u osiguravanju da se prenosi proizraelski narativ umjesto činjenica i rijetko se dešava izraelski vojni masakr nad palestinskim civilima koji se ne predstavlja kao palestinska greška ili posljedica „sukoba“ dvije strane. I CNN i Reuters su govorili o „sukobima“ kada su izvijestili o primirju koje je stupilo na snagu 7. avgusta navečer – kao da je to i blizu podesan opis situacije u kojoj su na jednoj strani ubijena 44 čovjeka, dok je druga prošla bez žrtava.

Da li je petogodišnja Alaa Qaddoum bila dio „sukoba“ kada je raznesena u izraelskom zračnom udaru? Da li je i ostalih 15 djece bilo u „sukobima“?

Washington Post je vidio Operaciju Svitanje kao primjer „intenzivnog prekograničnog nasilja“ – slično je javio i AP – dok u izvještaju New York Timesa bilo podlo dvosmisleno navedeno: „Izrael i militanti razmjenjuju vatru, blizu 24 mrtvih“.

No, najjasniji odnos prema izraelskim manevrima u Pojasu Gaze je onaj koji se ne može reći: Izrael vrši otvoreni terorizam – barem tako kaže definicija rječnika Cambridge.

Na kraju, terorizam je terorizam, bez obzira da li se dešava pod imenom Operacija Ljetne Kiše ili Šibajući Vjetar ili Koza U Bijegu. I, dok Izrael nastavlja rutinizirati „sistematski pokolj“ i normalizirati teror, također treba biti normalno i da ga se proziva za to.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera