Zapad treba kodificirati sankcije Rusiji prije nego postane prekasno

Nedavno su lideri zemalja G7 na samitu u Bavarskoj potvrdili svoju „nepokolebljivu opredijeljenost“ da podrže ukrajinsku borbu protiv Rusije „koliko god je potrebno“. Zatim su otputovali na samit NATO-a u Madridu, gdje su diskutovali o načinima jačanja ovog vojnog saveza u odgovoru na aktuelnu agresiju Vladimira Putina.

Riječi G7 nipošto nisu šuplje – lideri ove grupe već su počeli provoditi dogovorenu zabranu za rusko zlato i traže načine da dodatno ograniče prodaju nafte nametanjem „gornje cjenovne granice“ na ruski izvoz.

I NATO samit je uspješno počeo. Turska je pristala podržati pridruživanje Finske i Švedske ovom savezu 28. juna. Ipak, sada kada Putinov rat ulazi u peti mjesec – a budući da Kremlj odbija čak i razmotriti bilo kakvo ozbiljno diplomatsko rješenje za ovaj sukob – G7 i NATO moraju početi razmatrati potencijalne prijetnje svojoj sposobnosti da nastave pružati podršku Kijevu srednjoročno i dugoročno.

Prije svega, važno je da Zapad djeluje sa ciljem osiguravanja da mu je strategija uistinu održiva „koliko je potrebno“ da Rusija bude poražena. To bi moglo potrajati, a Zapad je daleko podložniji pritisku javnosti, samim time i negativnom ekonomskom utjecaju sankcija, nego što će Putin ikad biti.

Kremlj nema strategiju da prevaziđe sankcije – Putin očito nema problema da gurne ekonomiju svoje zemlje u autarhiju u zamjenu za realizaciju svoje neoimperijalne vizije – ali vjeruje da ih može prevazići sve dok postoje tržišta spremna uvoziti rusku naftu i plin, i dok je rublja konvertibilna. Također vjeruje da može nastaviti ublažavati utjecaj sankcija na tehnologiju pronalaskom partnera u trećim državama spremnih da preuzmu rizik kršenja zabrane na ove prodaje, iako Bidenova administracija sankcioniše one koji su uključeni u takve transakcije. To je zato što vjeruje da će jedinstvo Zapada oslabiti kada se počne osjećati ekonomski utjecaj sankcija Rusiji na Zapadu.

Ovo uvjerenje čini ključni stub ruske propagande, koja tvrdi da Zapad trpi daleko više od sankcija nego Rusi. No, to nije tačno – na Zapadu nije došlo do porasta siromaštva od 69 posto, koji je Rusija iskusila u prvom kvartalu 2022, što je odraz samo prvih pet sedmica rata i sankcija – ali svejedno, istina je da će sankcije imati značajan ekonomski i politički utjecaj i na Zapadu.

Nepovoljna predviđanja

Iznimno nepovoljna predviđanja o utjecaju sankcija na Zapad već su raširena. Uključuju tvrdnje da će sankcije pokrenuti kraj dolara i trenutnog globalnog monetarnog i finansijskog sistema koji čini osnovu međunarodne trgovine i kretanje kapitala. Neki su čak kazali da ove sankcije signaliziraju kraj „američke imperije“.

Iako su ovo maštovite prognoze koje teško da će se ostvariti, realnost je da se Zapad već suočava sa značajnom ekonomskom cijenom politike sankcija protiv Rusije koja će vjerovatno samo rasti u narednim mjesecima. Moskva se svojski trudi da tako bude, selektivno ukidajući dotok plina evropskim nacijama koje ga ne žele platiti u rubljama (i tako mijenjati eure za njih u ruskim bankama, čineći rublju konvertibilnom i iskoristivom dok moskovska zarada od nafte i plina opada u odnosu na postinvazijske visoke nivoe).

Vrtoglavo visoke cijene nafte prouzrokovane ruskom invazijom na Ukrajinu i kasnijim sankcionisanjem njenih ugljikovodika povećavaju inflaciju na Zapadu i, zauzvrat, ograničavaju podršku potpunom prekidu ruskog izvoza. Njemačka se već priprema za redukcije plina ove zime. Postoji rizik od nestašice zaliha gnojiva s obzirom na ulogu Rusije u proizvodnji i izvozu mnogih ključnih proizvoda, što prijeti ne samo globalnim poljoprivrednim lancima snabdijevanja već i izvorima prihoda farmera. Svi ovi pritisci samo će rasti kako se bude nastavljala ruska invazija. Postaje sve teže dogovoriti se o novim mjerama, kao što se vidi iz činjenice da se diskusije nastavljaju i dalje u vezi prijedloga o „gornjoj cjenovnoj granici“ za rusku naftu čak i nakon što je završen samit G7.

Kako bi Zapad ne samo održao svoju politiku traženja načina da uguši rusku ekonomiju i na taj način onesposobi njenu ratnu mašinu, već i da je u konačnici nastavi širiti, važnije je nego ikad uključiti se u javnu kampanju izgradnje podrške za sankcije. Bidenova administracija je pokušala nešto od ovoga, kriveći Vladimira Putina za inflaciju i etiketirajući porast cijena kao „Putinovo povećanje cijena“ – ali s malo uspjeha.

Ovo je propust koji se ne može zanemariti – posebno zato što se za mnoge od faktora koji uzrokuju negativnu globalnu ekonomsku situaciju zaista može okriviti Kremlj. Ruska invazija na Ukrajinu uzrokovala je nered na globalnim poljoprivrednim tržištima. Kremlj aktivno vrši pritisak na evropske zalihe plina, blokira ukrajinsku trgovinu i napada ukrajinsku proizvodnju.

Pažnja javnosti

Sankcije Kremlju nisu izvor trenutnih i budućih ekonomskih nevolja Zapada. One su način na koji Zapad jasno daje do znanja da Rusija neće biti viđena kao prihvatljiv trgovinski partner dok nastavlja prljati svoje resurse i proizvode ukrajinskom krvlju.

Pažnja javnosti za rat u Ukrajini, međutim, opada i birači će vjerovatno prioritet dati ekonomskim pitanjima naspram humanitarnih na narednim izborima. Dok se Zapad bori da se dogovori u vezi novih sankcija, važnije je nego ikad zaštiti postojeće. Kampanje vršenja pritiska javnosti važan su dio ovoga, ali daleko važnije bi bilo zaštititi postojeće sankcije u obliku zakona.

Ovo je posebno tačno za SAD, koji igra ključnu ulogu u provedbi režima zapadnjačkih sankcija. Jasno je da se Donald Trump želi vratiti na poziciju predsjednika, a on ne samo da je ranije prijetio kako će raspustiti NATO, već je i u više navrata zauzimao blag stav prema Kremlju, i bio je spreman da se igra s ukrajinskom politikom za svoju korist. Ako se on vrati u Bijelu kuću, mogao bi ukinuti postojeće sankcije Rusiji umjesto da radi na nametanju novih.

Slične prijetnje dolaze i od populističke krajnje desnice i krajnje ljevice širom Evrope. Prije nego što Trump i njemu slični ugroze zapadnjačko jedinstvo i sav napredak ostvaren u pogledu pobjede u ekonomskom ratu protiv Rusije, od suštinskog je značaja da sankcije budu kodificirane u zakonodavstvu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.