Otvoreni Balkan je loša zamjena za punopravno članstvo u EU

Godina je 2030. Sasvim običan dan u maršalatu Zapadni Balkan. Na vijestima svih televizija u maršalatu vrti se vanredno obraćanja doživotnog maršala Aleksandra Vučića koji je na vanrednoj sjednici kolektivnog predsjedništva Zapadnog Balkana razmatrao trenutnu situaciju u otočnoj državi Nauru koja vanrednim mjerama nastoji privući ptice da opet borave na ostrvu kako bi se opet stvorile ogromne naslage ptičjeg izmeta iz kojeģ će se izvlačiti ekstrakt fosfata, nekada najveće stavke u budžetu ove male države u Okeaniji.

Na Zapadnom Balkanu sve je toliko bajkovito da i predsjednik i članovi kolektivnog predsjedništva zanimaciju moraju tražiti u dalekoj Okeaniji. Shvatite, ljudi se i u raju moraju nečim zanimati.

“Pomoći ćemo Nauru, mi saosećamo sa narodom ove daleke i prijateljske zemlje. Očekujte pomoć, poslaćemo sve što treba. I ptice ako treba, i izmet ako to bude potrebno ako kojim slučajem ptice ne slete.

Elem, ne sekirajte se, spasićemo vas kao što smo spasili i građane Zapadnog Balkana. Uostalom, i biografije nam svedoče da smo ovde samo da bismo dobra dela činili.

Dobro de, ima nekih sitnica iz devedesetih godina prošlog veka, ali verujte – to su čiste izmišljotine.

Kako je ovde maltene već raj na Zemlji, odlučili smo da isto i vama podarimo”.

Do prakse još nismo došli

Od onoga šta se želi napraviti često je puno važnije ko ga želi praviti. Obično odgovor na ovo drugo pitanje ukaže šta će od željenog na kraju da ispadne. I to se pokaže skoro pa nepogrešivo.

“Otvoreni Balkan” je inicijativa koja bi, kako kažu oni koji je propagiraju, trebala da poboljša uslove života građanima država Zapadnog Balkana. Priznaće se diplome, ukinuti ograničenja za zapošljavanje i liječenje.

Teoretski, kao i ljubav, sve o “Otvorenom Balkanu” lijepo zvuči. Mi do prakse još nismo došli. Ali sudeći po inicijatorima i potencijalnim realizatorima ni ne treba da sačekamo praksu da bismo znali kako će to izgledati.

Kao prvo: ko je glavni realizator ove ideje? Glavom i bradom Aleksandar Vučić. Kaže se da je “Otvoreni Balkan” odlična prilika za ekonomiju.

U ekonomiju se ne razumijem, pa ću pristalicama ove inicijative, evo, vjerovati u neviđeno. Dakle, procvjetaćemo. Neka poteče med i mlijeko, plate od 2.000 eura i penzije od 1.000 eura, neka pohrli ostatak svijeta da pronađe blagostanje kod nas. Evo, opet kažem, vjerovaću im na riječ jer nisam ekonomista i ne razumijem se u ekonomiju.

Ali u nešto drugo se prilično razumijem.

Crna Gora je, sa svim svojim manama, ispred zemalja regije kada su u pitanju osnovne političke, pa i lične slobode.

To što se poredimo sa okruženjem ne znači da smo uspješni u toj priči da i tu budemo načisto. Dakle, daleko smo od standarda koje važe u Evropskoj uniji.

Vučić u Srbiji sve stavio pod kontrolu

Predsjednik Srbije, popularni AV, u svojoj je zemlji sve stavio pod kontrolu. Ne upravlja još jedino vremenskim prilikama, ali ostaje nada da će u međuvremenu ovladati supermoćima.

Za ovih 10 godina temeljito je uništio i naznake istinske demokratije u Srbiji. Do kraja je sproveo neoliberalni koncept razvoja koji obuhvata uništenje prirode i izrabljivanje zaposlenih. Slobodni mediji gotovo da i ne postoje, a glavne institucije kulture i obrazovanja su postale Happy i Pink televizija.

Iskreno, žao mi je građana Srbije, ali mi je još više žao sebe i građana Crne Gore.

Jer ja nisam birao Vučića, a on se sve više ponaša kao predsjednik moje zemlje. On objašnjava kako moja zemlja neće biti gladna. On obećava kako se više neće maltretirati poslanici parlamenta moje zemlje (a po čijem nalogu su do sada maltretirani). On se već 10 godina ponaša i kao predsjednik Bosne i Hercegovine sa istim mantrama. Doduše sa Bosnom ga veže puno više jer je kao funkcioner Srpske radikalne stranke boravio kod ratnog zločinca Radovana Karadžića.

Za ovakvo Vučićevo ponašanje su odgovorni funkcioneri moje zemlje i susjedne Bosne i Hercegovine koji se ponašaju servilno i nedržavnički.

Da možemo drugačije živi je dokaz Albin Kurti, premijer Kosova.

Vučić tamo šalje svoje posilne, ne ide lično, jer zna da mu one man show kod Kurtija neće proći.

E taj lik, treba da realizuje ideju “Otvorenog Balkana”. Lik koji insistira da u njegovoj zemlji sve mora biti zatvoreno: “zatvoreni umovi”, prije svega, treba da nešto “otvori”.

Lik koji će se sutra proglasiti za maršala “Otvorenog Balkana” i slikati u maršalskoj uniformi najradije treba da bude pokrovitelj moje i budućnosti građana Crne Gore. I to sve uz pokroviteljstvo Amerike i Evropske unije.

Ovo je više nego licemjerno i nečasno prema Crnoj Gori koja je, kao što rekoh, makar jedan dio obaveza pošteno odradila, posebno onaj o relaksaciji međudržavnih i međuetničkih odnosa.

O tome koliko je to tek nečasno prema Bosni i Hercegovini i njenim građanima izlišno je kazati jednu jedinu riječ.

Ravnopravni građani Evrope

E pa došlo je vrijeme da se kaže da ovo ovako kako se zamislilo “neće moći da hoće”.

Građani Crne Gore i Zapadnog Balkana su zaslužili da budu ravnopravni građani Evrope. Ako to ne može da se mi lijepo pozdravimo.

I da, najpoštenije bi bilo “Otvoreni Balkan” nazvati “Pritvoreni Balkan”. Tu bi po zamisli dokonih i nesposobnih zapadnih diplomata trebalo pritvoriti nas koji nismo stigli da izbjegnemo u Evropsku uniju. Takođe tu bi se našla i izrabljivana radna snaga iz Nepala, Pakistana, Šri Lanke. Tu bi bili i deportovani azilanti, a možda da nam i zatvorenike pošalju.

Sve bi to za njih trebao da obavlja AV, nesuđeni maršal pritvorske jedinice “Otvoreni Balkan”.

U Boga se nadam “malo morgen” ovaj put.

I na kraju, možda da mentori ove inicijative pošalju potencijalne realizatore baš u Nauru. Možda ih i bez ptica opet krene proizvodnja fosfata.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.