Ostavka Borisa Johnsona znak je da sistem funkcioniše
Od posjedovanja najvećih darova koje ustav može dati premijeru – velike većine kako bi zakoni prošli u Domu naroda i izbornog mandata kako bi progurao stvari kroz Dom lordova – Johnson je postao politički gubitnik.
Boris Johnson, premijer Velike Britanije, 7. jula je najavio svoju ostavku. Ostavka bilo kojeg premijera je značajna, ali ova je izuzetna.
Johnson nije izgubio nikakve glasove. U decembru 2019, poveo je Konzervativnu stranku do uvjerljive pobjede na opštim izborima. Njegova vlada ima značajnu većinu u Domu naroda. Prije nekoliko sedmica Johnson je odlučno dobio glasanje o povjerenju poslanika svoje stranke.
A ipak, radi protiv svoje volje. Od posjedovanja najvećih darova koje britanski ustav može dati premijeru – velike većine kako bi zakoni prošli u Domu naroda i izbornog mandata kako bi progurao stvari kroz Dom lordova – on je sada politički gubitnik.
Imao je sve što premijer može poželjeti, a to mu se sada oduzima.
Politički novinari i historičari će neko vrijeme diskutovati o tome kako je došlo do ovog pada. Ali iz ustavne perspektive, ova ostavka pokazuje i slabosti i jake strane ureda premijera.
Odlaze dostojanstveno ili s arogantnim prkosom
Na prvi pogled, ovaj ured ima ogromnu moć. U teoriji, premijer i njegova stranka odgovaraju samo disciplini opštih izbora. Ali od 1974, svaki premijer je ili stekao ili izgubio poziciju između opštih izbora – ili, u slučaju Therese May i Borisa Johnsona, oboje.
Ovo je zato što premijer ovisi o povjerenju i vlade i njene parlamentarne većine. Kada nestane tog povjerenja, oni uglavnom idu – obično dostojanstveno, ili – kao što je slučaj s Johnsonom – s arogantnim prkosom. Ovaj gubitak povjerenja se, iskazuje kroz druge stvari, a ne samo izravne glasove. On može biti iskazan kroz pozive za promjenu liderstva u stranci, kao i kroz ostavke na ministarske pozicije.
Premijer može ignorisati takve signale. Ukoliko odabere taj put, na kraju će se suočiti sa formalnim parlamentarnim izglasavanjem nepovjerenja ili razrješenjem dužnosti od strane kraljice Elizabete. Postojala je bojazan da će Johnson nastaviti „da se bori“ nakon nevjerovatnog niza ostavki i pisama o nepovjerenju tokom proteklih nekoliko dana. Ali nije.
Ležerna neiskrenost i cinizam
Odlika funkcionalnog ustava je ta da političko tijelo može ispljunuti odvratne stvari. Ležerna neiskrenost i cinizam trenutnog premijera značili su da je on izbačen, dvije i po godine nakon svoje velike pobjede na opštim izborima. Možda će ostati još neko vrijeme, da vladajuća stranka može odabrati nasljednika.
Za njega, i državu Veliku Britaniju, put od opštih izbora 2019. do današnje ostavke, bio je zaista pravo putovanje. Imali smo tri premijera u šest godina, a politika nam je i dalje u postbrexitskom nestabilnom stanju. Sljedeći premijer mogao bi se zadržati dugo, ili bi mogao biti još jedan premijer kratkog daha.
Šta god da se desi sljedeće, istina ostaje da je uz svu istaknutost u javnosti, ured premijera dosta slab, onda kada premijer izgubi povjerenje drugih u državi. Johnsonova greška je što je mislio da se takvo ustavno ograničenje neće odnositi na njega. Ali takva se oholost uvijek susreće sa svojim neprijateljem.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.