Biden objašnjava ‘pragmatičnu’ politiku prema Bliskom istoku

Posjeta američkog predsjednika Joea Bidena Bliskom istoku ove sedmice, vrhunac je hitne potrebe i sve veće želje.

Potreba o kojoj je riječ je ta da SAD uvjeri svoje partnere u ovoj regiji da u potpunosti podrže američki stav o ruskom ratu u Ukrajini – i zadovolje sve veće potrebe Zapada za energijom, adresiranjem njihovih sigurnosnih razloga za zabrinutost.

A želja je da SAD pojasni svoj glas i objasni svojim partnerima kako tačno želi da se suprotstavi i suzbije ruski i kineski sve veći strateški utjecaj u ovoj nestabilnoj, ali važnoj regiji.

Biden želi svojim sagovornicima jasno dati do znanja da se trebaju prestati prisjećati politika prošlih administracija i fokusirati se na njegov pristup koji je realističan i pragmatičan, koji usklađuje ciljeve i sredstva, koji uzima u obzir prošle neuspjehe i trenutne kapacitete, koji se odmiče od uzvišenih agendi promjene režima, izgradnje nacije i radikalnih regionalnih transformacija.

‘Vraćanje osnovama’

Bidenovu politiku prema Bliskom istoku već je u kratkim crtama iznio savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan, koji je istakao želju Washingtona da promovira „regionalnu stabilnost“ kroz diplomatiju, i visoki zvaničnik Bijele kuće za Bliski istok, Brett McGurk, koji je govorio o želji za „vraćanjem osnovama“ kroz pristup odvraćanja, diplomatije i deeskalacije.

Tokom posjete Bliskom istoku, Biden će dodatno pojasniti svoj stav i pokušati uvjeriti saveznike da sa ovom promjenom strategije, SAD ne planira napustiti ovu regiju koja će i dalje biti prioritet za SAD. Objasnit će da odluka da se povuče iz Afganistana neće imati nikakvog utjecaja na prisustvo Washingtona na Bliskom istoku, i da će to osloboditi dodatne resurse za ovu regiju, posebno za borbu protiv „terorizma“.

Biden će također jasno dati do znanja svojim regionalnim partnerima da Iran jeste, i ostat će u doglednom periodu, američki „neprijatelj“ bez obzira na ishod priče o nuklearnom sporazumu. Uvjerit će ih da Washintgon neće dozvoliti Iranu da razvije nuklearno oružje, bez obzira na cijenu.

Objasnit će da je jačanje saveza na Bliskom istoku ključno za američku nacionalnu sigurnost, i da je Washington spreman da proda oružje i obezbijedi obuku i podršku za ključne regionalne saveznike da se suprotstave Iranu i njegovim regionalnim posrednicima. Ali u isto vrijeme, on će se pobrinuti da svako razumije kako nema namjeru tolerisati „slobodnjake“ izuzev Izraela, i da će insistirati da američki partneri barem održavaju privid poštovanja ljudskih prava, što njegova administracija stavlja u središte svoje vanjske politike.

U slučaju da se regionalni hladni rat nastavi zahuktavati, sa Rusijom i Kinom koje stoje iza Irana i provode vojne vježbe sa iranskom vojskom, kao što je bio slučaj tokom proteklih nekoliko godina, Biden se želi pobrinuti da SAD ne ostane bez utjecaja u ovoj situaciji. Stoga on želi nastaviti diplomatiju sa Iranom i podržavati regionalne partnere, kao što je Saudijska Arabija, koji rade isto to.

San o bliskoistočnom NATO-u

Također bi volio vidjeti širenje i jačanje Abrahamskog sporazuma i produbljivanje izraelskog utjecaja na arapski svijet. Stoga će on vjerovatno iskoristiti predstojeću posjetu kao priliku da pokaže spremnost svoje administracije da pormoviše takvu međuregionalnu saradnju kroz investicije u sigurnost i tehnologiju.

Iako se mnogo priča o formiranju bliskoistočnog NATO-a, Biden nema takvu stratešku viziju ili doktrinu i neće se pretvarati da je ima. On će prije slušati prijedloge nego najaviti veliku inicijativu u regiji tokom svog mandata. Ali to ne znači da neće podsticati takve diskusije, jer pojavljivanje takvog podstreka može poslužiti američkim interesima održavanjem zaleta ka kolektivnoj sigurnosti. San o bliskoistočnom NATO-u, koliko god bio nerealističan u ovom trenutku, također je dobar način da SAD proda skuplje oružje po strožijim uslovima.

Biden se nada da će postići sve gore navedeno strpljivo i bez mnogo pompe. Želio bi deeskalirati tenzije od Jemena do Palestine, od Libije do Sirije i Zaljeva. Njegov cilj nije da brzo donese velika rješenja za velike probleme, već prije da upravlja regionalnim krizama bez direktne vojne intervencije. On, se međutim, čini riješen da održi snažnu antiterorističku radnu grupu u regiji da se bori protiv ISIL-a, Al Kaide i drugih organizacija koje SAD smatra „terorističkim“.

Iako Biden ostaje posvećen dvodržavnom rješenju u Izraelu-Palestini u teoriji, izgleda uvjeren da takav ishod nije moguć bez da se direktno suprotstavi donositeljima odluka u Izraelu ili moćnom izraelskom lobiju u Washingtonu. On vjerovatno ne vidi takav pokušaj kao politički koristan u ovom trenutku. Stoga će ove sedmice on predstaviti Palestinu kao „humanitarno pitanje“ koje može biti riješeno kroz humanitarnu pomoć i ulaganja u poboljšanje standarda života i upravljanje.

Ukratko, iako Biden bira pragmatičniju, manje ambicioznu bliskoistočnu strategiju nego njegova trojica prethodnika, on uzima važne elemente od svih njih, prije svega borbu protiv terorizma, biranje diplomatskih rješenja – uključujući i nuklearni sporazum s Iranom – i davanje prioriteta Abrahamskom sporazumu nauštrb palestinskih i arapskih političkih i ljudskih prava.

Niz pitanja

Sve to za sobom povlači niz pitanja:

Kako će, u svjetlu katastrofalnih ranijih neuspjeha, povratak osnovama i savezima sa autokracijama voditi do drugačijeg rezultata?

Kako će Biden odgovoriti na pogoršanje sigurnosti u regiji uzrokovano eskalacijom između Irana i Izraela u Siriji i drugdje, znajući predobro da nijedna strana nema namjeru da se povuče i odustane od svojih regionalnih ambicija?

Hoće li regionalni saveznici SAD-a, kao što su Saudijska Arabija, UAE i Egipat, pristati na povratak na status quo i ponovo početi preuzimati naredbe od Washingtona, ili će postati sličniji Izraelu – teški, ekscentrični i slijediti vlastite interese?

Kakve će implikacije za regiju imati širenje podrške SAD-u Izraelu, dok se istovremeno samo govori o rješenju palestinskog pitanja?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.