Zašto RTS ne prikazuje ‘Quo vadis, Aida’?

Umjesto da prikaže najbolji evropski film najširoj televizijskoj publici, RTS napao Jasmilu Žbanić besmislenim tvrdnjama i uvredama.

Ovdje je riječ o klasičnoj cenzuri kakvu nismo vidjeli još od vremena crnotalasnih filmova, piše autor (Arhiva)

Naizgled sasvim benigno pitanje zašto film Quo vadis, Aida, dobitnik tri evropska Oscara u Berlinu, još ne može biti prikazan na Radioteleviziji Srbije, ponovo je dospjelo u žižu zbog sasvim izvanfilmskih i netelevizijskih razloga. Novu lavinu reakcija izazvala je sama autorica filma Jasmila Žbanić izjavom kako joj je na RTS-u “neformalno rečeno da bi o tome prethodno morali da se konsultuju sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem”.

Proslavljena bh. rediteljka je dodala kako je njoj to neshvatljivo i postavila još jedno direktno pitanje: “Zašto o tome treba da se pita predsjednik države?”.

Obraćajući se publici Autonomnog festivala žena u Novom Sadu, gdje je dvije večeri uzastopno Aida prikazivana u Muzeju savremene umjetnosti Vojvodine, Žbanićeva je još poručila: “Znam samo da nikad ne bih mogla da živim u državi u kojoj se o prikazivanju jednog filma pita predsednik države…”.

Napad ad hominem je najbolja odbrana

Od dvije adrese koje je javno prozvala zbog predugih “kosultacija” na Andrićevom vencu, RTS-a koji programe emituje pod sloganom “građani moraju da znaju sve” i samog Vučića koji uistinu odlučuje o svemu u Srbiji, oglasio se samo RTS krajnje odbranaškom tvrdnjom da njihov program ne kroje “ni Žbanić, ni Vučić”.

Nakon što je vrh ove medijske kuće, navodno “u vlasništvu svih njenih građana”, poznate po višedecenijskoj servilnosti prema svim vlastima i njihovim najčešće pogubnim politikama, zaključio kako Jasmila Žbanić “nastavlja da pritiska RTS da emituje njen film Quo vadis, Aida”, saopštio je i sljedeće:

“Prvo je koristila premijeru da poručuje svima i svakome da Aida mora da bude na RTS-u, koristeći za tu kampanju i deo medija u Srbiji. Odmah posle premijere i nekolicina ambasadora je pitala generalnog direktora da li će RTS emitovati Aidu, što se u svim zemljama smatra nedopustivim mešanjem u uređivačku politiku javnog medijskog servisa. Sada Jasmila Žbanić kaže kako joj je na RTS-u rečeno da se o prikazivanju filma Quo vadis, Aida moraju konsultovati sa Vučićem. Ovakve tvrdnje se obično tretiraju kao dezinformacije smišljene da bi se ostvarili nečiji interesi ili nanela šteta onome na koga se vest odnosi.”

RTS je najavio da će tako tretirati i ovu izjavu Jasmile Žbanić “sve dok ne kaže ko joj je sa RTS-a to rekao”.

“Dotad, smatraćemo da je njena priča izmišljena. Naročito zato što je lako dokazati da rediteljka Aide nikada o prikazivanju filma na RTS nije razgovarala ni sa urednikom filmskog programa, ni sa direktorom programa ni sa generalnim direktorom, kao i da oni nikada o filmu nisu razgovarali sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem”, napisao je RTS dosljedno sprovodeći staru maksimu kako je napad najbolja odbrana. Pogotovo ako je ad hominem, što bi rekli stari Latini.

Zabranjen bez zabrane

Šta reći o ovom kratkom kursu “tehnike novinarstva” o kojem možda i ne vrijedi trošiti riječi, a u kojem sami “autori” cinično govore ponajviše o sebi: “I na kraju da kažemo da bi na neki način mogao da nam laska toliki pritisak rediteljke da emitujemo Aidu. Ponekad se učini kao da je film snimala samo zato da bi se prikazao na RTS-u.”

Ako je i od RTS-a, mnogo je. Umjesto da konačno prikaže najbolji evropski film najširoj televizijskoj publici, što je do pobjede Aide u Berlinu bila redovna i dobra i praksa javnog servisa, RTS je napao najbolju evropsku rediteljku Jasmilu Žbanić besmislenim tvrdnjama i uvredama koje samo potvrđuju kako je najteže pobijediti ljudsku glupost i pakost.

Jer, nije ovdje tema je li Jasmila izmislila cijelu priču radi vlastite promocije i promocije svog filma u Srbiji, uostalom o tome su svoj sud već dali svi koji su film pogledali, a pogotovo oni koji su ga ovjenčali slavom, nego je riječ o nečemu sasvim drugom.

Tvrdnja da se “ovakve tvrdnje obično tretiraju kao dezinformacije smišljene da bi se ostvarili nečiji interesi ili nanela šteta onome na koga se vest odnosi”, običan je paravan za prikrivanje osnovne informacije koju RTS uporno prenebregava, a to nije Jasmilina izjava nego sam višestruko nagrađivani film koji je u Srbiji de facto zabranjen, iako ga zvanično niko nije zabranio.

Iste je težine i poruka iz RTS-a da je Jasmilina priča izmišljena “sve dok ne kaže ko joj je sa RTS-a to rekao”.

Na njihovu žalost, priča Jasmile Žbanić nije izmišljena. Kao što nažalost nije izmišljena ni tragedija Argentarije (staro ime za Srebrenicu) u kojoj su se desili strašni zločini koje je sud Ujedinjenih nacija okvalifikovao kao genocid i izrekao presude najodgovornijima.

Zato ovakva blasfemična reakcija RTS-a, uključujući i onaj čvorovićevski dio iz Balkanskog špijuna – “sve dok ne kaže ko joj je to rekao”, i nije nekakvo iznenađenje, nego kontinuirani nastavak one neukusne paralele o “našoj Dari” i “njihovoj Aidi”, odnosno poređenju Jasenovca i Srebrenice, kojoj se ne vidi kraja.

Žbanić: RTS ne želi da se završi rat

Zato nije zgoreg podsjetiti na naš tekst s kraja prošle godine Quo vadis, Milorade i riječi Jasmile Žbanić inkorporirane u tekst: “Kada bi RTS prikazao Quo vadis, Aida?, to bi značilo da je rat gotov i bio bi veliki napredak. Ali RTS je pod kontrolom političkih snaga koje ne žele da se završi rat, opstaju na pričama o sukobu. Nek me demantuju.”

Ustvrdila je i kako je mnogo ljudi u Srbiji pogledalo film i kontaktiralo je da joj kaže kako su im se “otvorili vidici”.

“Dobila sam pismo djevojke koja mi je napisala da nešto oko tog narativa oko Srebrenice nije u redu i da je tek kada je odgledala film vidjela šta nije u redu. Film može da ponudi drugačiju perspektivu, rađen je iskreno i baziran na činjenicama, sa puno ljudi smo pričali, sa ljudima koji su stručnjaci, puno dokumenata iz Haga smo našli, kako bi se shvatilo šta je mehanizam genocida”, rekla je Žbanićeva.

Ona s pravom smatra da je mehanizam propagande taj koji će film “napraviti antisprskim i pre nego što ga ljudi pogledaju”.

RTS je još tada emitovao informaciju da “niko ne uređuje njihov program i da će o filmu kao i o svemu ostalom odluku donijeti uređivački kolegijum”.

Zašto donošenje odluke toliko dugo traje, o tome uređivački kolegij na daje nikakve informacije. Valjda čeka da se, kao nekad, prvo drug Tanjug ovlasti da zvanično saopšti pučanstvu najnovije informacije.

U pomenutom tekstu Al Jazeere prognozirali smo kako Aida vjerovatno neće biti prikazana ni u bh. entitetu Republika Srpska ni u Srbiji jer “ako bi se dozvolilo da se zločini u Srebrenici nazovu genocidom to bi značilo da je Republika Srpska genocidna tvorevina, a Srbi genocidan narod”. Što, naravno, ni pravno ni politički, kao što je to već mnogo puta objašnjeno, nije tačno, ali je zgodno za svaku vrstu političke manipulacije.

Televizijska (auto)cenzura

Najdirektnije kazano, bez obzira šta o tome misle urednici na RTS-u, ovdje je riječ o klasičnoj cenzuri kakvu nismo vidjeli još od vremena crnotalasnih filmova koji su kritički govorili o grijesima socijalističkog političkog sistema i zbog toga završavali “u bunkeru”. Ukoliko, međutim, nema političkog upliva u njihovo uređivanje, kao što tvrde, u šta je teško povjerovati, onda je riječ o godinama uvježbavanoj autocenzuri. To je ona vrsta kreiranja informacija za koje znate ili pretpostavljate da će se dopasti vašem glavnom finansijeru, odnosno najvišim funkcionerima aktuelne vlasti. Trećeg nema.

Čak i da je Jasmila Žbanić običnim logičkim razmišljanjem došla do ovakvog zaključka, a ne neformalnim razgovorom s nekim insajderom na RTS-u, jedina ispravna urednička reakcija, umjesto bilo kakvog demantija, bila bi prikazivanje njenog filma. Što nikako ne bi štetilo ni Vučićevim, ni interesima javnog servisa Srbije.

Jer, ukoliko ne postoje politički pritisci, kako to rukovodstvo RTS-a kategorički tvrdi, koji bi drugi razlozi mogli postojati za uskraćivanje najboljeg evropskog filma publici u Srbiji?

Film Quo vadis, Aida u Srbiji je zvanično javno prikazan jedino u Novom Pazaru. Film je dobitnik je evropske nagrade LUX, koju dodjeljuju Evropski parlament i Evropska filmska akademija, u partnerstvu sa Evropskom komisijom i Europa Cinemas.

Proglašen je prethodno i za najbolje evropsko ostvarenje na 34. dodjeli evropskih filmskih nagrada u decembru 2021, a kao kandidat Bosne i Hercegovine ušao je u uži izbor od pet filmova za nagradu Američke filmske akademije Oscar.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera