Vežite kaiševe – najgore tek dolazi

Slično globalnoj finansijskoj krizi 2oo8-2009, inflacioni val je krenuo od Amerike i proširio se na ostatak svijeta, kako onog bogatog tako i onog siromašnog.

Tokom globalne finansijske krize, američka centralna banka (Federalne rezerve ili Fed) je ignorisala znakove koji su ukazivali na nadolazeći finansijski cunami. Isto se desilo i sa inflacijom koju je prije nekih godinu dana većina centralnih bankara i ekonomista smatralo “prolaznim fenomenom” (o čemu sam pisao prije skoro pola godine).

Već sam ranije pisao da je inflacija, sa kojom se susreće cijeli svijet, skup makroekonomskih sila koje su djelovale zadnjih par godina, a kojima je doprinio i period ultra lahke monetarne politike koje su definisale proteklih 14 godina na finansijskim tržištima.

Pandemija je dodatno doprinijela ovim silama ograničivši potrošnju i promovišući štednju što je dovelo do naglog porasta potražnje. Pored toga, splet okolnosti je doveo do prekida lanaca prevoza i snabdijevanja, nedostatka ili smanjenja radne snage i energetske krize koji su doprinijeli manjku ponude na tržištima širom svijeta. Sve ovo skupa dovelo je do veće potražnje od ponude što je neminovno povećalo cijene proizvoda (inflacije).

Međutim, ovo je važilo sve do februara ove godine. Naime, ovako već komplikovanu situaciju na svjetskom tržištu dodatno je zakomplikovala ruska invazija na Ukrajinu koja je dodatno prouzrokovala porast cijena hrane i energije. Ova invazija je stvorila „krizu povrh krize“ dodatno ugrožavajući svjetsku ekonomiju.

Rat protiv inflacije

Kontinuiran i sada već zabrinjavajući rast cijena pojačava pritisak na centralne banke u bogatom svijetu da pooštre monetarnu politiku. Ovo pooštravanje je već najavljeno ranije, a sada je Fed poduzeo i konkretne korake povećavši referentnu kamatnu stopu za pola procenta.

Ova odluka Fed-a da poveća kamatu za čitavih 0,5% ukazuje na činjenicu da je ona ranije napravila veliku grešku samim tim što nije reagovala na vrijeme. Pitanje koje slijedi jeste: Može li Fed ispraviti ovu grešku, koliko brzo i efikasno?

Ovo je veoma bitno za svjetsku ekonomiju jer ono što slijedi i ono što će se desiti kao rezultat ovih poteza Fed-a odredit će tok svjetskoj ekonomiji. Fed se dodatno obavezao da će smanjiti bilans tako što će znatno umanjiti svoj portfelj imovine od devet bilijuna dolara.

Fed je i ranije imao ove alate da zaustavi inflaciju, ali ih nije iskoristio na vrijeme. Ovakav pristup kulminirao je ovakvim haotičnim stanjem kojeg Fed tek sada pokušava srediti. O ozbiljnosti situacije govori i činjenica da je Fed u decembru prognozirao rast kamatnih stopa za 0,75% za ovu godinu, a danas se očekuje povećanje od 2,5%.

Da bi se obuzdala inflacija, potrebno je podizanje referentnih stopa iznad njihovog neutralnog nivoa (2-3%) u odnosu na porast osnovne inflacije. Ukoliko do toga dođe, stopa federalnih fondova bi iznosila oko 5-6%, što je nivo iz 2007. godine. Iako bi ovako visoke stope ukrotile rastuće cijene, to bi ipak moglo dovesti i do recesije.

Inflacija ne štedi, ali će deblji kraj izvući zemlje u razvoju: Prijeti li nam katastrofa?

Trenutna inflacija ima globalni karakter i, poput globalne finansijske krize, ne štedi nikoga. U martu mjesecu, inflacija je iznosila 8.5% u Americi. Potrošačke cijene širom OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj) zemalja iznosila je 7.7%, u eurozoni 7,5%,  u Velikoj Britaniji 7%, u Holandiji 10%, a u Estoniji 15%.

Ipak, usporavanje globalnog rasta, rastuća inflacija i rastuće kamatne stope pritišću ekonomije u razvoju više nego razvijene zemlje.

MMF je prošle sedmice izdao zloslutno upozorenje zbog brzog usporavanja globalnog rasta i rastuće prijetnje dužničke krize na tržištima u razvoju. Strah je da će globalno usporavanje, u kombinaciji sa naglom inflacijom i rastućim kamatnim stopama, vjerovatno znatno teže pogoditi siromašnije i visoko zadužene zemlje.

Ovakav scenarij bi mogao dovesti do smanjenja ulaznih investicija i gubitka vrijednosti njihovih valuta. Zemlje u razvoju – u koje se ubrajaju i zemlje Zapadnog Balkana – koje se već suočavaju s dužničkim problemima tada bi bile podložne širim ekonomskim i društvenim krizama – praćenim hitnim fiskalnim smanjenjem – koje podrazumijevaju vrstu nestašice hrane i struje, socijalnih nemira i političkog sloma koji se već sada vidi u Šri Lanki.

Ovakvo nešto se već dogodilo početkom 1980-ih kada je Fed dramatično podigao kamatne stope da bi ukrotio inflaciju. Zaoštravanje finansijskih uslova i jačanje dolara bilo je previše za podnijeti za siromašne zemlje koje su se uveliko zaduživale prethodnih godina. To je dovelo do dužničkih i bankarskih kriza.

Ista situacija je i danas. I javni i privatni dug kao udio u BDP-u zemalja u razvoju kontinuirano raste od globalne finansijske krize i dodatno je uvećan tokom pandemije. Prema Svjetskoj banci, srednje razvijene ekonomije i najsiromašnije zemlje se također susreću sa rekordno visokim stopama javnog duga.

Povećanje kamatnih stopa u Americi će dovesti do odliva kapitala iz siromašnih i srednje razvijenih zemalja, a sve u korist Amerike. Istovremeno, javni dugovi koji su uglavnom izraženi u dolarima će dodatno opteretiti ove ekonomije jer će povećanje kamate i priliv kapitala na američko tržište dovesti do rasta vrijednosti američkog dolara, a istovremeno oslabiti njihove devizne stope.

Ove zemlje će posebno biti pogođene ukoliko dođe do globalnog ekonomskog pada  koji će umanjiti potražnju za njihovim izvozom. Kako stvari stoje, a zbog rata u Ukrajini, doći će do pada ekonomskog razvoja na globalnom nivou.

Prema prognozama MMF-a, svjetska ekonomija će ove godine rasti za 3,6%, što je skoro za procenat ispod prethodne prognoze u januaru. Rast BDP-a u eurozoni revidiran je na 2,8% (sa 3,9%) zbog energetske krize uzrokovane djelomičnim embargom na uvoz ruske nafte i poremećaja u lancu snabdijevanja.

Tržište nekretnina

Period niskih kamatnih stopa i fiskalnih stimulacija je doveo do rasta kredita i potražnje za nekretninama. Nedovoljna ponuda na našim prostorima dodatno dovodi do porasta cijena nekretnina koje su, uprkos pandemiji, rasle. Isto se dešava i u Americi gdje su cijene kuća rasle i za oko 20% i više u određenim dijelovima.

Međutim, povećanje kamatnih stopa kao odgovor na visoku inflaciju bi mogle dovesti do preokreta. Naime, povećanje kamatnih stopa će smanjiti potražnju za nekretninama.

Pored toga, postojeći korisnici kredita će isto tako vrlo brzo osjetiti rast kamata tako što će se suočiti sa povećanim ratama kredita. Za neke će ovo povećanje biti podnošljivo, a za veliki broj njih će to predstavljati dodatni teret na ionako umanjen kućni budžet zbog porasta potrošačkih cijena. Suočeni sa ovakvih izazovom, jedan dio njih (nadam se mali broj) neće biti u stanju otplaćivati kredit i banka će biti prinuđena da zaplijeni nekretninu i da je proda kako bi podmirila svoja potraživanja. Jedan dio dužnika će se odlučiti za zatvaranje kredita ili da proda nekretninu prije nego li budu prinuđeni na to od strane banke.

Bilo kako bilo, sve ovo (pad potražnje uslijed povećanja kamatnih stopa i prinudna prodaja nekretnina uslijed povećanja rata) će dovesti do pada cijena nekretnina. Ipak, nadati se je da ovo neće dovesti do probijanja balona kao što se desilo 2007. godine u Americi kada je uslijedila dužnička i bankarska kriza koja je dovela do globalne finansijske krize.

Šta „nas“ očekuje?

Periodu niskih kamatnih stopa i fiskalnih stimulacija se bliži kraj. Period nekontrolisane potrošnje od strane svjetskih vlada odbrojavaju se dani. Pitanje je samo koliko dugo ćemo moći još ovako da guramo?

Ako je situacija poprilično ozbiljna, da ne kažem dramatična, u razvijenim zemljama, šta onda reći ili šta očekivati od zemalja koje se grcaju u vlastitim problemima i mimo pandemije i inflacije kao što je Bosna i Hercegovina?

Možda je sreća u nesreći to što bh. monetarnom politikom ne upravljaju stranački podobni ljudi i što imamo valutni odbor s fiksnim deviznim kursom koji je vezan za euro. Samim tim, Centralna banka BiH (CBBH) ne može djelovati poput većine centralnim banaka i monetarnom politikom stimulisati ekonomski rast. Ipak, to isto tako znači da CBBH ne može monetarnom politikom ublažiti ekonomske šokove, kao što je inflacija.

Prema tome, povećanje kamatnih stopa u Americi će pokrenuti lanac povećanja kamatnih stopa u svijetu, pa i kod nas. Porast kamatnih stopa će dodatno otežati ne samo potrošnju, nego i finansiranje ekonomskog razvoja.

S obzirom da bh. ekonomija ionako ima nedovoljan ekonomski rast, za očekivati je da ovo dovede i do stagflacije – ekonomskog stanja države u kojem se ekonomija istovremeno nalazi u stanju sporog ekonomskog rasta, visoke nezaposlenosti i rasta cijena (o čemu sam također govorio prije otprilike pola godine).

Prema neslužbenim podacima, postoji određena zabrinutost među analitičarima da bi eurozona mogla skliznuti u stagflaciju nakon što su nedavne brojke pokazale da je EU blok imao slabiji rast u prvom kvartalu i veća povećanja cijena u aprilu nego što se očekivalo.

Ukratko, sve mi ovo liči na kinesku kletvu: „Da Bog dâ živili u interesantnim vremenima!“ Zar interesantnije od ovih može biti? Izgleda da može i spremite se na vrijeme.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.