Uplovljavamo u savršenu oluju

Mogla bi nas pogoditi snažnije nego bilo šta što joj je prethodilo.

Demonstranti mašu čileanskom zastavom i penju se na spomenik generalu Baquedanu tokom osmog dana protesta protiv vlade predsjednika Sebastiana Pinere 25. oktobra 2019. u Santiagu, u Čileu (Getty Images)

Savršena oluja, koja se spremala decenijama, sada će nas pogoditi.

Pandemija COVID-19 i ruska invazija na Ukrajinu bit će neposredni okidači za nadolazeći metež, ali na ovo mjesto su nas zapravo dovele udružene posljedice postepenog slabljenja političke zastupljenosti, kao i srednje klase, te rastuće nejednakosti širom svijeta.

Svjedočili smo masovnim mobilizacijama širom svijeta u 2020. i 2021. Dok je COVID-19 preuzeo naše živote i izvore primanja, milioni su izašli na ulice da protestuju zbog raznih razloga povezanih sa lokalnim i globalnim pitanjima. Ovo nezadovoljstvo najjasnije je izraženo na vrhuncu pandemije, ali nije nastalo zbog nje – ona ga je samo ubrzala i povećala.

Zaista, mnogo prije nego se novi korona virus pojavio u Kini, milioni širom svijeta su već bili iznimno ranjivi – imajući samo prekršena obećanja društvene mobilnosti, ekonomske sigurnosti i socijalne zaštite. Ljudi su se držali za prazna obećanja o meritokraciji i boljoj budućnosti, dok su ih polako gurali u očaj. Kada je pandemija odnijela ono malo sigurnosti što su imali, nije im preostalo ništa drugo do da izađu na ulice.

Slučaj Čilea može nam pomoći da ovo bolje razumijemo. Čileanci su počeli protestovati u oktobru 2019, mjesecima prije nego je zabilježen prvi slučaj COVID-19, u odgovoru na rast cijena karti za metro od 3,75 posto. Ova država je dovedena do tačke pucanja i mala promjena je dovela do meteža. U Čileu je kap koja je prelila čašu došla prije COVID-a, ali u mnogim drugim državama, neposredne posljedice pandemije su navele mase da kažu “dosta”.

Uslovi su se od tada samo pogoršali.

Svijet gurnut dublje u krizu

Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), cijene hrane na globalnom nivou rastu neviđenim stopama od novembra 2021. Ova povećanja uzrokovana su smanjenom potražnjom za robom, te povećanjem cijena goriva i poljoprivrednih zaliha.

Ranjive grupe, koje su već trošile većinu svojih skromnih primanja na hranu, odmah su osjetile posljedice ovih povećanja. Budući da su cijene grijanja također dostigle neviđene nivoe, mnoge porodice koje su donedavno jedva sastavljale kraj s krajem, prisiljene su da prave teške izbore – između grijanja kuće i kupovine osnovnih potrepština, kupovine hrane ili plaćanja autobuske karte do posla.

Programi socijalne pomoći pokazali su se neprocjenjivim širom svijeta u pružanju pomoći ljudima da se nose sa ovim šokovima. Međutim, važno je priznati da takvi programi ne funkcionišu jednako dobro u svakoj državi, a i tamo gdje funkcionišu, služe samo da ublaže posljedice ovih šokova, a ne da eliminišu stvarne izvore ranjivosti.

Usred ovog razaranja i haosa, Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu. Ovaj rat u srcu Evrope sada dolijeva ulje na vatru i gura svijet dublje u krizu.

Budući da su Rusija i Ukrajina važni dobavljači žitarica, izvora energije (plin i gorivo), i poljoprivrednih zaliha, prekidi uzrokovani ratom dodatno će povećati troškove života i osnovnih namirnica, dovodeći 280 miliona ljudi širom svijeta u opasnost od gladi. Ova remećenja su već ostavila traga na cijenama i dovela do previranja u mnogim državama:

Očekuje se da će rast inflacije biti jedan od vodećih faktora koji će odlučiti rezultat američkih midterm izbora. Produbljivanje krize troškova života bilo je u fokusu na nedavno održanim izborima u Francuskoj i pomoglo je liderki krajnje desnice Marine Le Pen da se približi predsjedničkoj poziciji više nego ikada prije. Previranja povezana sa porastom cijena već su primijećena u Peruu, Indoneziji, Pakistanu i Šri Lanki.

‘Uplovljavamo u savršenu oluju’

Situacija će se samo pogoršavati u narednim mjesecima. Postat će sve skuplje za države da osiguraju osnovne proizvode na međunarodnim tržištima. Kako raste rizik od ekonomskih neizmirenja obaveza, finansijski prostor za vlade da odgovore na potrebe svojih građana postat će skučeniji i najugroženiji će još više patiti.

Ovdje ne govorimo o krizi koja će trajati nekoliko sedmica ili mjeseci. Naprimjer, za uzgoj dodatne količine žitarica, kako bi se pokrio jaz u snabdijevanju nastao zbog rata u Ukrajini, bit će potrebno najmanje šest mjeseci. Isto važi i za fertilizator kojeg sada fali. Trebat će vremena i da se energetska industrija prilagodi novoj dinamici – dok se teoretski proizvodnja nafte može brzo povećati, treba uzeti u obzir i ekološke posljedice takvog poteza.

Ova savršena oluja će nas pogoditi kao ništa do sada, ako ne djelujemo odmah. Ljudima je teško i pobunit će se u velikom broju ako politički lideri širom svijeta ne implementiraju strukturalne reforme kao što je oporezivanje bogatstva koje ne proizvodi kvalitetna radna mjesta ili razvoj.

Oni koji su imali dovoljno sreće da ostanu zaštićeni od ovog razranja također trebaju nešto poduzeti.

Do sada su oni relativno dobrostojeći širom svijeta na produbljivanje krize troškova života odgovorili ljutitim postovima na društvenim mrežama i tekstovima (uključujući i ovaj). Odgovor međunarodne zajednice na sve veću patnju najugroženijih kategorija u svijetu, izuzev pohvalnih napora nekih aktivističkih grupa i zajednica, nije otišao dalje od nuđenja “misli i molitvi”.

Ali takva pasivnost u ovakvo vrijeme recept je za katastrofu. Ova kriza će se vremenom samo produbljivati i proširivati, i na kraju će utjecati na svakog od nas.

Uplovljavamo u savršenu oluju i bez znatne društvene solidarnosti i odgovornog djelovanja državnika, imamo male šanse da je preživimo neozlijeđeni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera