Elon Musk i mogući kraj Twittera kakvog poznajemo

Postoje mnogo produktivniji razgovori koje možemo voditi o budućnosti interneta od pisanja o mogućem propadanju jedne privatne kompanije, smatra autorica.

Twitter je američka kompanija koja će prije svega odgovoriti na hirove američke politike i zakona prije nego što uzme ostatak svijeta u razmatranje (Getty Images)

Elon Musk je sklopio sporazum o kupovini Twittera.

Nakon nekoliko sedmica neizvjesnosti u vezi toga hoće li se pridružiti odboru ili će ostati investitor, drugi najbogatiji čovjek na svijetu je 25. aprila 2022. sklopio sporazum sa odborom 15. najpopularnije društvene mreže na svijetu, pokrenuvši talas zabrinutosti među korisnicima o tome kakva budućnost očekuje ovu platformu. Hoće li Twitter biti temeljno promijenjen? Hoće li ova platforma uopšte preživjeti Muskovo vlasništvo?

Musk tvrdi kako je cilj kupovine osigurati ulogu ove platforme kao “digitalnog gradskog trga na kojem se diskutuje o pitanjima ključnim za budućnost demokratije”. Za fanove Muskovog ratobornog i problematičnog pristupa politici i biznisu, ovo je trenutak slavlja. Za one koji su ohrabrivali Twitter da učini više kako bi zaštitio korisnike od pojedinačne i kolektivne štete, ovo je trenutak razočarenja koji može signalizirati rasplet mnogih ključnih inicijativa koje su postavljene da ih zaštite. Bez obzira na kojoj ste strani, ovo je, bez sumnje, odlučujući trenutak za Twitter.

Na papiru, nivo zanimanja za prodaju Twittera daleko nadmašuje komercijalni značaj ove platforme. Globalno, Twitter čak nije ni u top 10 najpopularnijih društvenih mreža na svijetu, daleko ispred njega su čak i relativno novije platforme kao što je TikTok. Kompanija Twitter je pozitivno poslovala samo dvaput u cijeloj svojoj historiji – 2018. i 2019. – a ostalih godina se oslanja na brojke kao što su angažiranost i porast broja korisnika, kako bi uvjerio investitore da ga vrijedi zadržati. Ovu platformu su također kritikovali za loše nošenje sa netačnim informacijama, posebno kada ih šire istaknuti pojedinci kao što je bivši američki predsjednik Donald Trump.

Međutim, Twitter ima veoma specifičnu i ključnu keš memoriju koja mu omogućava da nadmaši sam sebe. To je platforma koju preferiraju novinari i vladini predstavnici, posebno diplomate, dvije ključne komponente čije učešće omogućava ovoj platformi da prodre dalje od onih koji su zapravo registrovani kao korisnici.

Ovo su ljudi koje drugi ljudi slušaju i ova platforma je samo proširila njihovu sposobnost da se organizuju i utječu na svoje publike. Obje ove grupe se oslanjaju na ovu platformu ne samo da objavljuju svoj rad, već je to sve više postao njihov rad. Diplomate vode debate, pa čak i kude jedni druge za stavove u vezi rata u Ukrajini na Twitteru. Znači nešto to što usred sukoba i ruske i ukrajinske diplomate ne samo da zadržavaju aktivno prisustvo na ovoj mreži, već međusobno komuniciraju i koriste sposobnosti ove platforme da pokušaju i utječu na mišljenje javnosti o ovom sukobu. Twitter je za novinare postao način da grade publiku i mjere domet, na taj način zaobilazeći izazove srezanih redakcijskih budžeta i zasićenih medijskih tržišta. Twitter je važan za ljude čija su mišljenja bitna, i to je važno.

Primamljiv zalogaj za Muska

U svom istraživanju, ja se referiram na dvije posljedice koje daju ovoj platformi prošireni domet zbog prisustva ljudi koje nazivam “super korisnici” – ljudi koji imaju veliku publiku offline i čije prisustvo na društvenim mrežama ima značajan utjecaj na analogne razgovore. Prva je mrežni efekat, koji je u suštini opterećeni utjecaj dva super korisnika koji ulaze u komunikaciju i pojačavaju svoj sadržaj unutar međusobnih mreža. Mrežni efekat je sposobnost korisnika da iskoriste međusobne mreže kako bi intenzivirali utjecaj svojih poruka. Jedno je kada bivši američki predsjednik Barack Obama na Twitteru objavi playlist za ljeto: a sasvim druga stvar je kada on uđe u javnu konverzaciji sa jednim od umjetnika na toj listi. Taj razgovor privlači publike i jednog i drugog i to umnogome proširuje domet njihovog razgovora.

Druga je efekat pojačavanja, do kojeg dolazi kada tradicionalni mediji preuzimaju tvitove i emituju ih na televiziji, radiju ili u novinama ne kao kontekst za vijesti, već kao samu vijest. Ovo je, naprimjer, dalo bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu posebnu medijsku moć. Nije stvar samo u tome da je on pisao na Twitteru, već u tome što su svi vodeći svjetski mediji izvještavali o njegovim tvitovima kao da su zasebne vijesti, na taj način proširujući njihov utjecaj dalje od korisnika ove platforme.

Jedna studija je u 2020. identifikovala Trumpa kao glavnog izvora dezinformacija o pandemiji COVID-19 u svijetu, što je otišlo tako daleko da je utjecalo na popularnost hidroksihlorokina kao alternativnog lijeka u državama poput Ugande. Ovo se nije desilo samo zbog onoga što je on govorio na Twitteru, već i zato što je to ponovo emitovano, analizirano i pojačano širom svijeta kao vijest. Pojačavajući efekat znači da Twitter nije samo mjesto gdje se o vijestima izvještava, već i mjesto na kojem se vijesti proizvode i prostor u kojem tradicionalne medijske kuće širom svijeta zapravo prikupljaju informacije koje će potom biti ponovo emitovane čak i u domovima onih koji nemaju profile na Twitteru.

To je možda ono što čini Twitter posebno primamljivim zalogajem za Muska, koji se predstavlja kao radikal za slobodu govora i koji je javno izrazio nezadovoljstvo nedavnim udarima ove stranice na nesputanu slobodu govora.

Analitičari, među kojima sam i ja, smatraju da je od svih društvenih mreža koje postoje danas u svijetu, Twitter najbliži simulaciji digitalne javne sfere, ne samo zato što veliki broj ljudi koristi ovu platformu da diskutuje o politici. Ali to je izvor tenzije između njega i onih koji se protive njegovoj kupovini ove platforme. Nema nesputane slobode govora u analognoj javnoj sferi. Čak i u SAD-u, gdje je sloboda govora zaštićena Ustavom, i dalje postoji ključna razlika između vašeg prava da kažete šta god poželite, i prava drugih da nametnu posljedice tom govoru ako uzrokuje štetu. Zasigurno za one koji su pretrpjeli maltretiranje, ili žive sa socijalnim i političkim posljedicama dezinformacija koje potječu odavdje, ponuda nesputane slobode govora ne izgleda kao obećanje, već kao prijetnja.

Muskova kupovina Twittera direktni je odgovor na razvoj događaja u američkoj politici. Super korisnici američke krajnje desnice uspješno su ovladali namještanjem posebnosti različitih društvenih mreža u svoju korist i pretvaranjem istih u izvore dezinformacija za različite ekstremističke stavove. Nedavni napadi na ove grupe na Twitteru uslijedili su nakon dokaza da davanje prioriteta oglašavanju nad zdravim ili inkluzivnim angažmanom kreira pouzdan priručnik za stvaranje i širenje pogrešnih informacija i dezinformacija u vezi američkih izbora 2020. godine.

Ipak, ili možda zbog ovoga, Muskova kupovina je pravovremeni podsjetnik korisnicima izvan SAD-a koji su uklopili ovu platformu u domaće političke prakse, da je Twitter američka kompanija koja će prije svega odgovoriti na hirove američke politike i zakona prije nego što uzme ostatak svijeta u razmatranje.

Koliko je moguć kraj Twittera kakav poznajemo?

U svojoj knjizi Digital Democracy, Analogue Politics predstavljam brojne načine na koje su različite grupe u Keniji iskoristile ovu platformu da artikulišu i pozitivnu i negativnu politiku, i kako utjecaj stranog kapitala na protok informacija na društvenim mrežama utječe na domaću politiku kroz dobro organizovane, novčanim sredstvima potkrijepljene kampanje manipulisanja informacijama. Diskusiju završavam upozorenjem aktivistima: koristite društvene mreže jer postoje, ali one ne mogu biti zbir političkog pokreta za promjenu.

Ovo upozorenje se upravo obraća ovakvim trenucima, gdje bi kupovina koju pokreće američka politika mogla temeljno izmijeniti platformu koja je postala ključna za organizovanje i gradnju pokreta u osjetljivijim političkim kontekstima. Twitter je do sada izbjegavao teške kritike koje su upućene suparničkoj stranici Facebook zbog poticanja na genocid u zemljama poput Mijanmara i Etiopije zbog načina na koji su stranice strukturirane tako da daju prednost određenim vrstama angažmana u odnosu na druge, i bez podrške za moderiranje sadržaja. Koliko će ovo trajati nakon kupovine od osobe koja se toliko javno protivila pokušajima da se obuzda ekstremistički diskurs na ovoj platformi?

Predstavlja li Muskova kupovina kraj Twittera kakav poznajemo? To je moguće. Izgledi da bi se mogli vratiti neki ultradesničarski glasovi koji su uklonjeni s ove platforme mogle bi je učiniti nesnošljivom ili neupotrebljivom za većinu korisnika. Uspon alternativne desnice i neki od trendova u mizoginiji na internetu našli su odjeka u državama kao što su Meksiko, Brazil, Indija i Kenija. Ponovni uspon u SAD-u imat će posljedice širom svijeta, posebno ako Twitter nastavi na svojim planovima za međunarodno širenje. Svakako, preokret u nekim od oskudnih ali apsolutno nužnih napora da se Twitter učini globalnom kompanijom, reagujući na međunarodne scenarije kao što je nigerijski pokret End SARS, bio bi znatan gubitak.

Ipak, važno je prisjetiti se da su društvene mreže veoma iterativan prostor i da u stvarnosti, ove platforme imaju životni vijek od 15 do 20 godina. Niko se ne sjeća šifri za MySpace ili Friendster, a ipak smo preživjeli. Ovo su privatne kompanije koje su podložne ranjivostima i hirovima privatnog kapitala. Važnije od zabrinutosti zbog ove kupovine je razmišljati jasno i trezveno o tome šta želimo da sve društvene mreže predstavljaju u našim javnim sferama.

Šta možemo naučiti iz historijske lađe Twittera – iz grešaka koje su načinjene i prilika koje su stvorene – kako bismo mogli izgraditi kontekst u kojem prilike mogu biti učvršćene, a štete nikada ne ponovljene?

Muskova kupovina bi mogla ubiti Twitter, barem onakav kakav poznajemo, ali i dalje ćemo imati planetu milijardi ljudi koji su pokazali zanimanje za internet koji im omogućava da se uključuju u suštinski društveni i politički diskurs sa ljudima izvan svojih analognih društvenih sfera. Dalje od Twittera, koja pravila i sisteme ćemo trebati imati na snazi kako bismo spriječili da sljedeća verzija društvene mreže ne ponovi greške platformi koje sada imamo? To je daleko produktivniji razgovor od pisanja o mogućoj propasti jedne privatne kompanije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada