Lijek za evropsku ovisnost o ruskoj energiji

Šokantna ruska invazija na Ukrajinu probudila je Evropsku uniju na hitnu potrebu da smanji svoje oslanjanje na ruska fosilna goriva. Ali, dok EU pokušava izbjeći ruski energetski jaram, ne smije previdjeti ključni značaj energetske efikasnosti.

EU je najveći pojedinačni kupac ruskog prirodnog plina i naftnih derivata. Na Rusiju otpada gotovo 40 posto uvoza plina u EU i oko četvrtine uvoza nafte, ali tek je sada postalo kristalno jasno koliko nas je ranjivim učinila ova situacija. Zbog tog je, nedugo nakon invazije, Unija najavila planove da smanji svoju ovisnost o ruskim ugljikovodicima za dvije trećine ove godine i u potpunosti „mnogo prije“ – do 2030.

Veća energetska efikasnost, postignuta kroz temeljna ulaganja kao što su prozori sa dvostrukim staklom, moderni termostati i izolacija zgrada, mogla bi umnogome pomoći Evropskoj uniji da ostvari ove ciljeve. Prema Evropskoj komisiji, kada se energetska efikasnosti poveća za samo jedan posto, uvoz gasa pada za 2,6 posto. Drugim riječima, Evropa može napraviti veliki geopolitički i ekološki korak naprijed tako što će naprosto protraćiti manje energije.

U prošlosti je imperativ efikasnosti u EU često bio zasjenjen diskusijama o energetskoj politici sa ciljem povećanja udjela obnovljivih izvora kao što su vjetar, solarna i vodena energija u energetskoj mješavini. Ali ovi ciljevi su dvije strane istog novčića.

Srećom, široki paket nacrta zakona o klimatskim promjenama u Evropskoj uniji, koji ima za cilj smanjiti emisije stakleničkih plinova u ovom bloku za najmanje 55 posto u poređenju sa nivoima iz 1990. do 2030, što je povećanje u odnosu na cilj od 40 posto o kojem trenutno postoji konsenzus, prepoznaje ovu komplementarnost. Osim mjera da se poveća upotreba obnovljivih izvora, paket „Spremni za 55“ uključuje prijedlog povećanja cilja energetske efikasnosti EU za 2030. sa 32,5 posto konačne potrošnje na 36 posto. (Ovaj cilj je zasnovan na projekcijama iz 2007. za ukupnu energetsku potrošnju u 2030.) Kako bi pomogla ovaj napor, Komisija želi učiniti njegove ciljeve pravno obavezujućim.

EU energetska efikasnost

Iako je ovaj paket mjera predložila Evropska komisija u julu prošle godine, ruski rat u Ukrajini učinio je njegovu implementaciju još važnijom. Ali Evropski parlament i vlade članica Evropske unije moraju otići korak dalje i složiti se oko još ambicioznijeg cilja. Kao zastupnik u Evropskom parlamentu odgovoran za usmjeravanje nacrta zakona o energetskoj efikasnosti kroz skupštinu u narednim mjesecima, zalagat ću se za obavezujući cilj EU energetske efikasnosti od 43 posto konačne potrošnje do 2030. godine.

Također preporučujem uvođenje obavezujućih nacionalnih ciljeva, kako bi se podržao cilj koji obuhvata cijelu Uniju i prilagođavanje privremenih nacionalnih miljokaza 2025. i 2027, da bi se osiguralo da putanja do 2030. ostane vjerodostojna. Štaviše, trebali bismo proširiti obavezu obnove tri posto javnih zgrada godišnje kako bi se uključio socijalni smještaj. Moramo pojačati odredbe kako bismo poboljšali energetsku efikasnost u siromašnijim domaćinstvima. Veća efikasnost bi pomogla da se zaštite domaćinstva od porasta cijena energije – poput onih koja su počela prošle godine u Evropi kao rezultat pritiska na tržište plina – i da računi za grijanje ostanu pristupačni.

Vlade država članica mogle bi pokušati zaobići izglede da EU uvede strožije i obavezujuće uslove za uštedu energije na nacionalnom nivou. Ipak su, 2018. godine, kada je usvojen trenutni cilj energetske efikasnosti za 2030, države članice insistirale da ne bude obavezujući. No, vrijedi spomenuti da članice zajedno nisu na putu ni da zadovolje ovaj cilj.

EU ne može više priuštiti da zanemari energetsku efikasnost. Osim što bi unaprijedile geopolitičke i klimatske ciljeve Evrope, veća efikasnosti bi donijela znatne ekonomske i socijalne dobrobiti.

Veća politička posvećenost

Renoviranje zgrada koje povećava efikasnost obećava da će kreirati mnoga radna mjesta za kvalifikovane radnike i stimulisati ekonomsku aktivnost u gradovima i drugdje. Zahvaljujući sredstvima bez presedana koje je Unija prikupila za prevazilaženje pandemijom uzrokovanog pada u 2020, države članice su u snažnoj poziciji da počnu talas renoviranja u cijeloj Evropi.

U svjetlu širokog spektra koristi od povećanja energetske efikasnosti, nacionalni lideri moraju pokazati veću političku posvećenost okviru EU. Nacionalna osjetljivost u pogledu slobode djelovanja dugo je sprečavala ambicije širom EU. Ali, u rješavanju velikih kriza, od pandemije do rata u Ukrajini, EU se odrekla drugih, još većih, političkih tabua.

S obzirom na ovu nedavnu istoriju, povećanje nacrta zakona EU o energetskoj efikasnosti trebalo bi biti politički izvodivo koliko i strateški razumno.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate