Novi ISIL-ov ‘halifa’ mogao bi biti veća prijetnja od svog prethodnika

Grupa Islamska država u Iraku i Levantu (ISIL ili ISIS) objavila je nedavno svog trećeg tzv. “halifu”:  Abu Hasana al-Hashimija al-Qurayshija. Abu Hasan je zamijenio Abu Ibrahima al-Hashimija al-Qurayshija, koji je vodio ovu oružanu grupu dvije godine, prije nego što je ubijen u američkoj raciji u pokrajini Idlib na sjeveru Sirije, u februaru.

ISIL više nije globalna teroristička prijetnja koja napada evropske glavne gradove, ili grupa koja drži neku teritoriju. Pa ipak, i dalje nanosi štetu sigurnosnim snagama i civilima u Iraku i Siriji. Osim toga, još je aktivan, preko svojih regionalnih podružnica, u Africi i Afganistanu, gdje pokreće napade u gerilskom stilu, protiv sigurnosnih snaga i masakrira civile.

Iz razloga što je većina ISIL-ovih ćelija širom ovih geografija autonomna i finansijski neovisna, februarski napad obezglavljivanja nije umanjio mrežu ove grupe ni na kakav značajan način.

Ubijeni drugi halifa, Abu Ibrahim, nije bio poznat niti zloglasan kao svoj prethodnik, ISIL-ov prvi samoproglašeni halifa Abu Bakr al-Baghdadi, koji je ubijen 2019. Novi halifa ove oružane grupe navodno je stariji Abu Bakrov brat. Stoga, februarsko ubistvo može imati nepredviđene ishode, pa bi naprimjer ISIL-ov novi vođa mogao biti karizmatičnija figura, naslijediti svog mlađeg brata i na taj način osnažiti ovu grupu.

Sve ovo pokazuje da eliminisanje istaknutog vođe neće uvijek zaustaviti ili čak značajno našteti oružanoj grupi. Štaviše, pokazuje da, barem dugoročno, taktički udari jedne države nikada ne mogu biti jednako efikasni u suzbijanju političkog nasilja kao multiratelarne mirovne i razvojne strategije.

ISIL-ov oporavak pod Abu Ibrahimom

Nakon smrti al-Baghdadija 27. oktobra 2019, i imenovanja Abu Ibrahima liderom ISIL-a nekoliko dana kasnije, na mnoge načine ova grupa se činila slabo pogođenom promjenom vodstva. Nastavila je izvoditi napade protiv američkih i iračkih snaga u Iraku, i iako je bez sumnje bila u nepovoljnom položaju zbog nedavnog kolapsa svog samoproglašenog halifata, izgledalo je da nije ni blizu tog da odustane od borbe.

Čak ni pandemija COVID-19 koja je pogodila svijet početkom 2020. nije nanijela veliku štetu ISIL-u, budući da su njihovi borci već praktikovali “socijalnu distancu” i sklanjanje na tajnim lokacijama već neko vrijeme. Pandemija je zapravo, pružila predah ovoj grupi, jer se svijet fokusirao na borbu protiv virusa i nije obraćao pažnju na aktivnosti ISIL-ovih operativaca na tajnim lokacijama.

Dok je pandemija bjesnila, ISIL je uspostavio svoje prisustvo u Hamrin Basinu, neravnom i neprobojnom teritoriju između iračkih pokrajina Salah al-Din, Kirkuk i Diyala. Samo u pokrajini Diyala, ISIL je usmrtio 11 civila u šiitskom selu u oktobru 2021, iz zasjede napao i usmrtio pet kurdskih boraca Pešmerga u novembru 2021, i ubio je 11 iračkih vojnika dok su spavali u kasarni u januaru 2022. U isto vrijeme kada su napadnute kasarne, ISIL je pokrenuo hrabar i sofisticiran napad da oslobodi svoje borce držane u zatvoru pod kurdskom kontrolom u Hasakehu, u Siriji. Samo na istoku Sirije, desile su se 342 oružane konfrontacije između ISIL-a i sirijskih kurdskih snaga od 2021.

Tokom ovog perioda, ISIL je također pokrenuo brojne napade koji su izazvali štetu u Afganistanu i u Africi.

U augustu 2021, naprimjer, afganistanska podružnica ISIL-a, Islamska država u pokrajini Khorasan (ISKP), izvela je samoubilački napad na kabulskom aerodromu, usmrtivši najmanje 72 osobe, uključujući i 13 američkih vojnika.

ISIL u Africi ima sedam podružnica koje su prijetnja za 11 država. Osim svojih ogranaka u Tunisu, Egiptu i Libiji, ISIL je stekao četiri podružnice u subsaharskoj Africi i Sahelu: u Maliju, Nigeru i Burkini Faso, Islamska država u široj oblasti Sahare; u Nigeriji, Zapadna afrička pokrajina islamske države; u Somaliji, Islamska država u Somaliji; i u Demokratskoj Republici Kongo i Mozambiku, Centralnoafrička pokrajina islamske države.

Nema magičnog metka

Ponovno pojavljivanje ili tačnije postojanost ISIL-a na svim gorepomenutim lokacijama nakon ubistva prvog lidera ukazuje na to da će ova oružana grupa vjerovatno i dalje predstavljati prijetnju nakon ubistva njenog drugog lidera.

ISIL još ima koristi od funkcionalne organizacijske birokratije, trajne ideologije i podrške zajednice. Naoružane organizacije koje imaju koristi od sva tri imaju tendenciju da prežive smrt svog vođe.

ISIL je imao visoko funkcionalnu birokratiju u vojnom stilu, tipa od vrha prema dolje kada je upravljao “teritorijalnim halifatom” u Iraku i Siriji između 2014. i 2018. Danas, birokratska struktura grupe nije ni približno tako čvrsta, ali se i dalje čini da je organizovana hijerarhijski. Vjeruje se da su bijeg iz zatvora u Hasakehu, na primjer, direktno odobrili lično Abu Ibrahim al-Hashimi al-Qurayshi i njegov uži krug.

Ovaj birokratski sistem, sa jasnim lancima komandovanja, omogućio je grupi da izdrži posljedice ubistva Abu Bakra al-Baghdadija i najvjerovatnije će osigurati da preživi i posljedice Abu Ibrahimovog ubistva.

Zaista, samo nekoliko sedmica nakon ubistva svog vođe u Siriji, grupa je objavila ime novog halife i čini se da nastavlja sa uobičajenim djelovanjem.

Tokom godina, ISIL je rutinizirao svoju sukcesiju rukovodstva, gdje vođu imenuje vijeće, uz odobrenje drugih ogranaka, tako da legitimitet halife proizlazi iz položaja, a ne pojedinca.

ISIL se također pridržava nasilne selefijske ideologije koja ne ovisi o vođi za svoju artikulaciju ili propagiranje. Kao skup ideja, postojao je prije ISIL-a i nema naznaka da će prestati postojati eliminacijom nekog određenog lidera ili političke ličnosti u budućnosti.

Što se tiče podrške javnosti, iako više nije grupa koja inspiriše napade od San Bernadina do Nice, čini se da grupa i dalje ima mnogo podrške u ogromnim regijama koja joj omogućava da nastavi sa svojim operacijama. Prisustvo ISIL-a u Hamrin Basinu, na primjer, omogućavaju seljani koji sarađuju sa grupom dajući njenim borcima sklonište, hranu i informacije. Bjekstvo iz zatvora u Hasakehu je također najvjerovatnije omogućeno na osnovu pomoći koju su ponudile mreže arapskih seljana koji se protive kurdskoj kontroli nad njihovim područjima.

U subsaharskoj Africi, ISIL-ovci se bore protiv postojećih ogranaka Al-Kaide, što im omogućava da formiraju lokalne političke saveze. Oni su takođe dobili podršku od vođa klanova, nomada i farmera po pitanjima kao što su prava na ispašu.

Kontinuirano prisustvo ISIL-a u Siriji, Iraku, Afganistanu i Africi pokazuje da se atentati na vođe ne mogu posmatrati kao efikasna dugoročna strategija u borbi protiv oružanih grupa. Zaista, i 2019. i 2021. američki napadi su uspješno eliminisali ISIL-ove vođe, ali nisu učinili ništa da eliminišu temeljne uslove koji su omogućili grupi da stekne utjecaj i podršku – i kao rezultat toga, ISIL je još uvijek ovdje i još uvijek izaziva pustoš širom svijeta.

Sa svim signalima koji upućuju na to da ISIL nastavlja predstavljati stvarnu prijetnju nakon atentata na njegovog drugog halifu, krajnje je vrijeme da naši politički i vojni lideri prihvate da put do potpune eliminacije grupe nije kroz taktičke vojne operacije, već kroz dugoročne multilateralne mirovne i razvojne strategije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.