Antizapadna histerija nije u interesu Srbije

Dok tabloidi u Srbiji i dalje profitiraju od širenja nepodnošljive antizapadne histerije, a sve više seoskih (i ne samo seoskih) đilkoša špacira ulicama u majicama sa zlokobnim slovom Z, što je oznaka za rusku “specijalnu vojnu intervenciju“ u Ukrajini, istovremeno su i sve glasniji i otvoreniji pozivi sa Zapada da Beograd, kao što su to već uradile sve evropske zemlje, konačno uvede sankcije Moskvi. Oglasili su se već i profesionalni potpisivači raznih peticija podrške režimima u Beogradu i Moskvi, koje, kao i uvijek, u ovoj klasičnoj grupi za prisak predvode isti ljudi: akademici Matija Bećković, Kosta Čavoški i Vasilije Krestić, episkopi Srpske pravoslavne crkve Irinej i David, režiser Emir Kusturica ili bivši ambasador Srbije u Ruskoj Federaciji Slavenko Terzić.

Oni od Aleksandra Vučića, Vlade i “najznačajnijih institucija srpskog naroda“ traže da odbace “pritiske i ucjene Zapada“ i da se ne uvode sankcije Rusiji, ocjenjujući kako srpski i ruski narod vežu “najtješnje veze“ i da je “trajno savezništvo sa tom zemljom danas jedini garant očuvanja teritorijalnog integriteta Srbije, odnosno Kosova i Metohije u njenom sastavu”, kao i “očuvanja dejtonske ustavne pozicije Republike Srpske”. Istovremeno, najnovije istraživanje Instituta za evropske poslove pokazuje kako većina građana i dalje smatra Moskvu prijateljem Srbije i protivi se uvođenju sankcija. Trenutno 42 odsto građana Srbije, prema ovom istraživanju, smatra da je ruska agresija na Ukrajinu neopravdana, a 35 odsto suprotno.

Poruke i(li) prijetnje iz Brisela i Washingtona

U takvoj situaciji zvanični Beograd pokušava kupiti vrijeme kako bi izbjegao direktno izjašnjavanje o sankcijama Moskvi, nakon osude agresije Ruske Federacije, nadajući se skorom kakvom-takvom svršetku invazije na Ukrajinu. Evropa i SAD, za sada, donekle imaju razumijevanja za argument kako se čekaju formiranje novog saziva Skupštine i vlade poslije nedavnih izbora, iako je zakonski rok za konačnu odluku o konstituiranju vlade tek u avgustu, što je, zapravo, krajnji rok za odlaganja donošenje odluke o sankcijama Rusiji. Sve glasniji su i signali kako antizapadna histerija nikako nije u interesu Srbije, a ima i mišljenja da je odluka o sankcijama već donijeta, samo što nije obnarodovana upravo zbog balansiranja Beograda između proklamovanog evropskog puta i povlašćenog položaja u nabavci energenata i sprečavanja ulaska Kosova u članstvo Organizacije Ujedinjenih nacija, u kojem Rusija i Kina imaju ključnu ulogu.

Najkonkretniji u tom smislu je nekadašnji ministar spoljnih poslova Srbije Goran Svilanović, koji je izjavio kako je Srbija “svoje odluke u vezi sa stavom prema Rusiji i ratu u Ukrajini već donela”. “Očekujem da Srbija formira vladu koja će u svakom smislu – dakle, i u stranačkom, i u personalnom – jasno pozicionirati Srbiju u skladu sa odlukama koje je donela u okviru sistema UN-a”, kazao je on. Objašnjavajući svoj stav, Svilanović je ocijenio da “rat u Ukrajini doživljava kao globalni sukob 21. veka, koji ima mnogo specifičnosti, snažnu komponentu informacija i dezinformacija, digitalnu i cyber komponentu“.

Teško je i nabrojati sve najviše evropske zvaničnike i institucije, koji redom, od Ursule von der Layen i Josepa Borella do Evropskog parlamenta i lidera najvećih evropskih zemalja, skoro na dnevnom nivou pozivaju zvaničnike u Beogradu da se pridruže Evropi i zahtjevu da se Rusiji uvedu sankcije. Svima njima pridružila se šestorka američkih senatora, koja je na balkanskoj turneji eksplicitno poručila kako spoljna politika Srbije treba da bude usklađena sa Evropskom unijom. Chris Murphy, jedan od senatora iz te grupe, eksplicitno je potvrdio kako je “Srbija saveznik i partner SAD-a, ali i kako razumije da Srbija, takođe, ima dugu kulturnu i ekonomsku istoriju odnosa sa Rusijom… Ovo je trenutak u kome postoji veliki rizik ako mi, kao demokratska zajednica, ne pošaljemo jedinstvenu poruku o posljedicama ponašanja Rusije u Ukrajini. Vođenje ovog rata je bilo brutalno, demokratske nacije ne mogu tolerisati gađanje civila. I nadamo da ćemo biti uz Srbiju u narednim nedjeljama i mjesecima da pošaljemo ovu jasnu poruku Rusiji”, rekao je Murphy.

Neozbiljna politika ‘dvije stolice, četiri stuba’

Na pitanje da li se razgovalo o odbijanju Srbije da uvede sankcije Rusiji, senatorka Jeanne Shaheen je rekla da se o tome i dalje razgovara i da će se razgovarati i u budućnosti: “Kao što je predsjednik Srbije rekao, budućnost Srbije leži na Zapadu, sa ostatkom Evrope, i ona se kreće u tom smjeru – trgovinske veze, poslovne veze, investicije… Ako je to namjera, onda svakako treba gledati i da imate spoljnu politiku koja je usklađena sa Evropskom unijom”, izjavila je u Beogradu senatorka Shaheen. Ovakve poruke, bez obzira dolazile one sa ove ili one strane okeana, međutim, dobar dio javnosti u Srbiji doživljava kao obične prijetnje i ucjene koje, iako se skoro u potpunosti preklapaju sa političkim izborom Beograda o evropskom putu, paraleleno sa ratom u Ukrajini kulminiraju antizapadnom histerijom, koja se može uporediti još samo sa vremenom NATO bombardovanja tadašnje Savezne republike Jugoslavije 1999. godine.

Upozorenja da antizapadna histerija i iskreni ili glumljeni izlivi “ljubavi” prema Moskvi realno nisu u interesu Srbije i da mogu dovesti do nesagledevih posljedica nikako nisu usamljeni, ali najčešće ne dopiru do običnih građana, koji uši i oči redovno drže na kanalima bliskim zvaničnim vlastima koji osvajački rat u Ukrajini vide isključivo kao borbu Rusa protiv ukrajinskih nacionalista ili, češće, neonacista. Tako, naprimjer, predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak otvoreno poziva sve proevropske i progresivne političke partije u Srbiji da podrže uvođenje sankcija Rusiji.

“Sve drugo predstavlja lutanje i bauljanje u magli, bez jasnog cilja, koje veoma lako može da se završi udaranjem glavom u zid”, rekao je on. Prema njegovim riječima, politika “dve stolice, četiri stuba”, i na Istok i na Zapad, neozbiljna je, loša i praktično nemoguća. “Nastavak evropskog puta je jedini garant boljeg životnog standarda i kvalitetnijeg, bezbrižnijeg i slobodnijeg života građana. Zato mi, kao država i kao društvo, moramo da pokažemo znatno veću odlučnost na putu pridruživanja Srbije Evropskoj uniji”, ocijenio je Čanak.

‘Nema sumnje, veoma visoku cijenu plaćamo’

Srbija je dosad već tri puta glasala u Ujedinjenim nacijama protiv Rusije, ali i dalje ponavlja kako podržava samo odluke koje se ne odnose na sankcije, što je održava na sve kraćem spisku Putinovih prijateljskih zemalja. Beograd je ranije podržao rezoluciju o osudi ruske agresije na Ukrajinu, zatim rezoluciju kojom se od Rusije zahtijeva momentalni prekid rata u Ukrajini i, na kraju, isključivanje Rusije iz Savjeta UN-a za ljudska prava.

Komentirajući Nacrt rezolucije o Srbiji Evropskog parlamenta, čije se usvajanje očekuje u julu, Aleksandar Vučić je rekao je da je Srbija jedina zemlja u Evropi koja nije uvela nijednu restriktivnu meru protiv Ruske Federacije. “Da li nama takav stav donosi probleme? Nema nikakve sumnje, mnogo problema, od finansijskih investitora do mnogih drugih. Nema nikakve sumnje da veoma visoku cenu plaćamo“, rekao je  on. Povodom poziva iz Brisela novoizabranoj vlasti da Beograd uvede sankcije Rusiji, kazao je: “Blago njima ako nemaju pametnija posla nego da šalju Srbiji pisma šta bi i kako trebalo da čini, sa nekakvim pritiscima i pretnjama.“

“Mi njih veoma poštujemo, strašno su nam važni, ali ne ljutite se, mnogo su nam važniji građani Srbije i parlament Srbije”, izjavio je Vučić i zaključio kako će rezoluciju, ukoliko bude usvojena, primiti k znanju, “ali će se rukoboditi interesima Srbije“. Predsjednik Srbije je ocijenio i da će sukob u Ukrajini trajati dugo, što znači da će cijeli svijet osjećati posljedice kroz nestašice i inflaciju. “Posebne grupe smo napravili za pregovore sa Rusima oko gasa, radimo na izgradnji skladišta nafte, na daljoj nabavci nafte, ali to sve što napunimo nije dovoljno. Borimo se“, rekao je Vučić.

Šta god da se desi, Srbija ostaje na Zapadu

Kako je moguće, međutim, zadržati i evropske investicije i rusku naftu od kojih zavisi budući razvoj zasad nema odgovora iz zdanja na Andrićevom vencu. U intervjuu za Financial Times, predsjednik Srbije decidirano ponavlja kako njegova zemlja neće izabrati stranu i kako neće uvesti sankcije Rusiji, na osnovu čega se može zaključiti da je Srbija ipak – izabrala stranu. To nikako ne treba uzeti zdravo za gotovo, je je u odnosima Beograda prema Briselu i Moskvi realno sve manje mogućih scenarija i izbora. Međutim, najpogrešnije bi bilo beskonačno insistirati na vrlo rasprostranjenoj tezi o jedinom mogućem izboru Srbije po principu “ili-ili”, odnosno hoće li Srbija izabrati da bude ruska gubernija u srcu Evrope, ili punopravna članica Evropske unije.

Čak ni Putin nikad nije insistirao da Srbija odustane od svog evropskog puta, što jest i zvanična politika Beograda, ma koliko to i ne izgledalo u svakom trenutku. Uz vojnu neutralnost Srbije, protiv koje nemaju ništa ni Sjedinjenje Američke Države, to je prostor za diplomatsko traganje za odgovarajućim sigurnosnim kišobranom za Evropu, uključujući zemlje kandidate za članstvo u EU, koji će biti kompatibilan sa novim evroatlantskim pozicioniranjima u budućim odnosima Moskve sa ostatkom svijeta. Zato i nisu nerealna očekivanja kako Vučić, zapravo, čeka pravi trenutak da se priključi zahtjevima Brisela o uvođenju sankcija Moskvi upravo zbog zaštite srpskih vitalnih interesa, jer i sa novom željeznom zavjesnom, čije je podizanje sve izvjesnije, Srbija će ostati dio zapadne strane svijeta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.