Rusija u Ukrajini i ponovno iscrtavanje mapa utjecaja

Nakon što je Rusija krajem februara pokrenula, kako je nazvala, specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini, danas mnogima više nije bitno kako se zove trenutni vojni sukob u Ukrajini. U svakom slučaju, to je najteži i najopasniji sukob u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, zbog njegovih dubokih historijskih korijena i različitih dimenzija, uključujući unutrašnju ukrajinsku dimenziju i rusko-ukrajinsku dimenziju, pored širih dimenzija vezanih za odnose između Moskve i Zapada općenito, koje prevazilaze granice Ukrajine po pitanju značaja i njihovih posljedica.

Za Rusiju je ovo odlučujući trenutak u historiji. U pitanju je budućnost Rusije, štaviše, budućnost svjetskog poretka. Rezultat vojne operacije koja traje u Ukrajini više je nego odlučujući za Moskvu, jer ima skrivenu dimenziju koja nije ništa manje od toga da se vodi egzistencijalni rat, ne samo za postojanje Rusije, već i za prirodu tog prisustva i prirodu globalnog statusa Rusije.

Zapad Moskvi nije odgovorio vojno, već sveopćim ekonomskim ratom, kroz neviđene razorne pakete sankcija. Također je radio na izolaciji Rusije od njenog regionalnog okruženja i međunarodnog okvira, s ciljem destabilizacije njene političke i društvene stabilnosti, nakon udara na rusku ekonomiju i pokušaja da je paralizira, uporedo s jačanjem vojne i finansijske podrške Ukrajini.

Iako retorika mnogih zapadnih lidera u Evropskoj uniji još uvijek sadrži tezu da se sigurnost u Evropi ne može postići bez Rusije, Sjevernoatlantski savez (NATO) stalno je radio na tome da se ”obuzdavanje” Moskve postavi kao primarni cilj i glavno opravdanje da se NATO zadrži u 21. vijeku. Izgleda da će ono što preostane od Ukrajine biti iskorišteno kao štit protiv ”ruske prijetnje” u ovim planovima i akcijama.

Novo poglavlje moderne historije Evrope

Danas počinje novo poglavlje moderne historije Evrope, sa svim izazovima, prilikama, pobjedama, porazima, dobicima i gubicima koje ono nosi, uz mnogo neočekivanih stvari s kojima će se svi suočiti.

Kina će uložiti velike napore da poboljša svoju ekonomsku sigurnost, na temelju iskustva zapadnih sankcija koje su nametnute Rusiji, pripremajući se za situaciju da dođe do sličnih komplikacija sa Zapadom. Istovremeno, Peking pomno prati rusko iskustvo u istočnoj Ukrajini i reakcije Zapada na to, dok s druge strane budno prati Tajvan.

Ruska vojna operacija u Ukrajini nameće, između ostalog, pitanje usporedbe gubitaka i dobitaka glavnih strana u sukobu i balansiranje među njima, kao i globalnih aktera. Čini se da takvo poređenje i balansiranje još uvijek nije postignuto za Rusiju i Ukrajinu. Rusija nastavlja svoju vojnu operaciju, a Ukrajina se ne predaje, s tim da dvije države još uvijek nisu pronašle političko rešenje. To znači da je i dalje teško odrediti u kojoj mjeri će svaka strana biti u stanju ostvariti političke ciljeve za koje su platili visoku cijenu, kako u ljudskim životima, tako i u smislu ogromne štete po ekonomiju.

Do sada je jasno da Evropska unija snosi najviše gubitaka i najveće troškove, zbog svojih trgovinsko-ekonomskih odnosa s Rusijom. Glavni izazov je pronalazak alternative za rusku naftu, plin i minerale na evropskom tržištu.

Evropski blok također snosi teret bavljenja pitanjem ukrajinskih izbjeglica, a tek smo na počecima vojnog sukoba. Još uvijek je teško napraviti tačnu računicu imajući u vidu da se situacija veoma brzo mijenja, ali je već sada jasno da se brojke kreću u milionima.

Nove mape utjecaja i sigurnosti u Evropi

Otkako je ukrajinska kriza poprimila vojnu dimenziju, počela su se formirati obilježja nove mape utjecaja i sigurnosti u Evropi. Opasnost se krije u tome da je ona rezultat vojnog djelovanja, a ne sporazuma ili dogovora. Također, ova vojna dimenzija je oživjela stare ideje o značaju naoružavanja i neophodnosti vojnih izdataka. Danas će većina zemalja članica Evropske unije aktivno raditi na tome da povećaju izdatke za odbranu. Američki predsjednik Joe Biden uspio je u onome što su prethodni američki predsjednici: Donald Trump, Barack Obama i George Bush nisu uspjeli napraviti, a to je povećati doprinos evropskih zemalja NATO-u.

Na prvi pogled, čini se da Sjedinjene Američke Države snose dosta manje troškova u suprotstavljanju Rusiji od Evropske unije. Iako embargo na rusku naftu može dovesti do poteškoća na domaćem terenu i povećanja cijena goriva unutar Amerike, glavni problemi Washingtona leže u drugim poljima.

Oštra eskalacija konfrontacije s Rusijom odvratit će resurse iz Azije i Pacifika, a Sjedinjene Američke Države će morati povećati svoje vojno prisustvo u Evropi, što znači da će se fokusiranje Washingtona na obuzdavanje Kine trenutno smanjiti. Sjedinjene Američke Države također su zabrinute da bi ukrajinska kriza mogla prerasti u rat između NATO-a i Rusije, a to bi, u najmanju ruku, nosilo rizik od nuklearne eskalacije. Washington će morati obuzdati Moskvu, ali istovremeno djelovati unutar određenih granica, kako situacija ne bi dalje eskalirala.

Usred složenog razvoja događaja između Moskve i Zapada u kontekstu sukoba u i oko Ukrajine, jasno je da su Sjedinjene Američke Države dale prioritet obuzdavanju Rusije umjesto Kine. Sigurno je da se mnogo razloga krije iza toga, među kojima se možda posebno ističe stav Washingtona da je Rusija slabija od Kine i da će pritisak na nju biti lakši, ekonomski i tehnički, s obzirom na to da Rusija nije imala ovu ključnu ulogu u globalnoj ekonomiji, u odnosu na složenu ekonomsku međuovisnost koja karakterizira zapadno-kineske odnose, bez obzira na ulogu Moskve kao glavnog dobavljača energije za Evropu. Prema tome, Sjedinjene Američke Države su možda računale na to da će biti jeftinije početi od Rusije kako bi se izvršio pritisak na njene manje partnere da se “odvoje” od nje, pored uvjerenja da je obuzdavanje Rusije preduvjet za eventualno obuzdavanje Kine.

Treba dodati da je prerano i teško prognozirati u kom pravcu će ići stvari, te da će budući razvoj događaja biti vezan za konačni rezultat ruske vojne operacije, kao i za nastavak jedinstvenog stava Zapada koji se pokazao prilikom uvođenja brzih i uzastopnih paketa sankcija Rusiji.