Paralisana država Crna Gora

Paraliza se između ostalog definiše i kao oduzetost, jednog dijela tijela. Ovisno koja strana tijela je u pitanju, paraliza se manifestuje kroz poremaćaj govora, koordinacije donjih i gornjih ekstremiteta.

Najgora je situacija ona u kojoj vas paraliza trajno prikuje za postelju.

U Crnoj Gori su dva događaja obilježila sedmicu za nama. Prva je svakako smjena Specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, a druga  je formiranje lokalne vlasti u crnogorskoj prijestonici Cetinju.

Kao i sve što se dešava zadnjih par godina u Crnoj Gori, ni ovo nije moglo proći  bez potezanja velikih riječi o izdajnicima , patriotima, baniocima ustava i zakona, itd.

Pri tome, niko nikoga ne štedi, pa više ni najbolji poznavaoci političke scene u Crnoj Gori ne mogu sve da proprate ko je tu više sa kim u savezu. Politička savezništva na lokalnom nivou se bez problema sklapaju među strankama dijametralno suprotne ideologije. Istina, još brže se rasturaju i stvaraju nova, čineći vlast sve nestabilnijom.

Bespoštedni rat za fotelje

Iako se u ovim i sličnim situacijama provlače patriotske parole i krupne riječi, surova je istina da se radi o bespoštednom ratu za fotelje. Tako međusobne optužbe na lokalnom nivou pljušte i među strankama opozicije, ali i među strankama vlasti.

Ni smjena specijalnog državnog tužioca Katnića nije prošla bez medijske pompe. Pri tome ključno pitanje je bilo da li je ili nije zakonita odluka o njegovoj faktičkoj smjeni uz obrazloženje da je ispunio uslove za penziju. Tako se javnost danima, umjesto stanjem u pravosuđu, bavi matematikom i računa da li ili ne Milivoje Katnić ima dovoljno radnog staža za penzionisanje.

Ali, ono što je mnogo važnije od ove erupcije političkih ratova na lokalnom nivou, koji lokalni šerifi bespoštedno vode među sobom, jeste ono što se odvija skoro pa neprimjetno, a to je da institucije u Crnoj Gori, kako na državnom tako i na lokalnom nivou iz dana u dan postaju faktički mrtve.

Istina, tamo dolaze neki funkcioneri, kao i neki službenici. Istina, svakog prvog u mjesecu im legne plata na račun.

Da bismo razumjeli ovo veoma opasno stanje u kojem se nalaze državne institucije, moramo se vratiti proučavanju klijentelizma, po meni, tom najvećem zlu u crnogorskom državnom aparatu.

Vlastodršci, kako na lokalnom tako i na državnom nivou su prosto obožavali da imaju “v. d.” stanja (vršioce dužnosti). Iako ova “v. d.” stanja po zakonu mogu da traju od pola godine do najviše godinu dana, ona su se u mnogim institucijama otegla na godine pa čak i decenije.

Promjena vlasti u Crnoj Gori, umjesto da obuzda i prekine ovu praksu, je naprotiv ovaj instrument uvela u najmasovniju upotrebu do sada.

Smjene i sporovi pred sudovima

Po meni, postoje tri osnovna faktora koja polako ali sigurno doprinose odumiranju institucije a samim tim i države Crne Gore. To su izazivanje ogromne finansijske štete namjernim nezakonitim smjenama i imenovanjima.

U ovih godinu i po dana, u Crnoj Gori je sa različitih pozicija smijenjeno nekoliko stotina funkcionera. U tome nema ništa strašno da te smjene, posebno u određenim resorima, očigledno nisu vršene u skladu sa zakonom.

To je već sada dovelo do nekoliko stotina tužbi protiv države Crne Gore. Nema sumnje da, ako ovi sporovi budu dobijene, država će morati platiti desetke miliona eura odštete.

Uz sve ovo, treba imati na umu da se očekuju brzo izbor nove vlade Crne Gore. To će pokrenuti niz novih smjena u državnom aparatu što će opet dovesti do niza sporova pred sudovima, koji će opet, vjerujte mi na riječ, dovesti do milionske štete po poreske obveznike, odnosno građane Crne Gore.

Ali, finansijsko potapanje države Crne Gore, svjesno ili nesvjesno, samo je jedna strana ove priče.

Druga se odnosi na činjenicu da trenutno u državi imamo vladu Crne Gore koja je smijenjena, predsjednika parlamenta koji je smijenjen, takođe u v.d. statusu su nam i dobar dio nosioca pravosudnih funkcija, od predsjednika osnovnih i viših sudova, pa do nosioca najviših pravosudnih funkcija.

Sve ovo polako vodi Crnu Goru ka tome da institucije ne mogu zakonito djelovati, a to logično proizvodi pravni galimatijas koji će iz svega ovoga proizaći.

Režiran igrokaz za skretanje pažnje

Zato se i u novoj konstalaciji političkih snaga teži da se dođe do magičnog broja 49. Na tome se institira iu Evropi i Americi, jer je to jedini način da se makar djelimično deblokiraju “zarobljene” institucije.

Ali čak iako se to desi, ostaje treći i najteži problem po institucije u Crnoj Gori – neformalni centri moći. Promjenom vlasti, umjesto eliminacije postojećih, mi smo samo dobili nove neformalne centre moći. I, kao i u prethodnom sistemu, kadrovi odlaze njima na noge da traže blagoslov za određene poteze.

U Crnoj Gori su u toku protesti Demokrata Crne Gore pod vođstvom njihovog lidera Alekse Bečića. Za sada protesti nisu uspjeli da izvedu kritičnu masu ljudi na ulice. Ali to naravno nije razlog za likovanje.Jer ovdje nije cilj da se desetine hiljada ljudi izvedu na ulice. Radi se o jednom režiranom igrokazu, kojim se skreće pažnja javnosti sa ovih gore nabrojanih procesa.

Najavaljuju se sljedeće sedmice i probe blokade Crne Gore.

Nepotrebno, jer je u Crnoj Gori odavno blokada.

I nastaviće se. Dok se javnost zamajava ovakvim i sličnim igrokazima, Crna Gora se kontinuirano i uspješno urušava spolja i iznutra. I cilj je jasan. Treba do te mjere uništiti i obesmisliti institucije da država Crna Gora postane prazna ljuštura.

Formiranje nove vlade nažalost ne uliva povjerenje da će se stvari promijeniti, eventualno možemo očekivati samo usporavanje određenih  procesa.

Evropske floskule u koje više niko ne vjeruje

Za to vrijeme, Evropa samo ponavlja floskule o zabrinutosti i potrebi povratka evropskim integracijama u koje uzgred ne vjeruje više niko.

Takođe, ovim procesima pomažu stranke suverenističkog bloka koje ne uspijevaju da makar iz prvih redova izbace one koji su u prethodnom periodu bili sinonim za korupciju i nepotizam i time takođe doprinose nepovjerenju i urušavanju sistema.

Ako se šta radikalno ne promijeni, bojim se da je ishod poznat – Crna Gora će brzo postati pacijent kojeg održavaju na aparatima.

A onda će jednog dana, prije ili kasnije, konzilijum sastavljen od najmoćnijih država svijeta zaključiti da je vrijeme da pacijentu olakšaju patnje.

To olakšanje u ovom slučaju, bila bi javno obznanjena vijesta da je pacijent umro.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.