Kina može pomoći da se okonča rat u Ukrajini

Aktuelni rat u Ukrajini prva je globalna kriza u kojoj bi Kina, velika sila, mogla poslužiti kao posrednik u tripolarnom sistemu.

Od samog početka, Washington nije tretirao Kinu kao nerelevantnu stranu u ovoj evropskoj krizi. Umjesto toga, aktivno je pokušavao preusmjeriti Peking od njegovog odabranog toka pažljive diplomatije.

I zaista, nedavno je procurila informacija koja je potvrdila da su američki zvaničnici proveli najmanje tri mjeseca pokušavajući uvjeriti kineske kolege da im pomognu da odvrate ruskog predsjednika Vladimira Putina od invazije na Ukrajinu. Nakon nešto više od sedam dana aktivnog sukoba, Amerikanci i dalje žele uključiti Kineze. Svjesni su da sankcije možda neće imati dovoljan utjecaj na Rusiju bez podrške druge najveće ekonomije na svijetu i da je kineski predsjednik možda jedina osoba koja može ubijediti Putina da ponovo razmotri svoje postupke i promijeni planove.

Međutim, Washington je također svjestan činjenice da kad god su Rusija i SAD imale konfrontaciju ranije, Kina je dosljedno birala put oprezne diplomatije kako bi zaštitila svoje nacionalne interese. Pa ipak, danas izgleda postoji jasna mogućnost da se ubijedi Kina da odigra aktivnu ulogu u ukrajinskoj krizi i pomogne suzbiti agresiju Moskve.

Hoće li se Kina direktno uključiti u ukrajinsku krizu?

Kina danas podržava svjetski poredak zasnovan na pravilima u kojem se poštuje suverenitet nacionalne države – ne podržava militaristički revizionizam ili intervencije. Također želi održati stabilan odnos sa SAD-om, jer joj trenutni politički i ekonomski status quo odgovara. Kineska visokoprofilna komemoracija 50. godišnjice posjete američkog predsjednika Nixona Pekingu prošle sedmice, bila je prikaz takve želje.

U tom kontekstu postoji razlog da se Kina odluči direktno uključiti u ukrajinsku krizu. Peking je već načinio neke poteze koji signaliziraju ovu promjenu strategije. Kada je Vijeće sigurnosti UN-a glasalo o nacrtu rezolucije o okončanju ukrajinske krize, naprimjer, Kina je izabrala da bude suzdržana, umjesto da uloži veto kao Rusija. Zapadni posmatrači su ovaj potez vidjeli kao uspjeh prema ruskoj međunarodnoj izolaciji. Nadalje, najmanje dvije od najvećih kineskih banaka u državnom vlasništvu (Banka Kine i ICBC) su najavile svoju odluku da ograniče finansiranje za kupovinu ruske robe 25. februara.

Istog dana je predsjednik Xi pozvao Putina i podstakao ga da pregovara sa ukrajinskom vladom. To je imalo utjecaja, i Moskva je najavila kako je spremna za pregovore o prekidu vatre. Dvadesetosmog februara, kada su ga upitali o stavu Pekinga o Ukrajinu, Wang Wenbin, glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova, je kazao “Kina i Rusija su strateški partneri, ali nisu saveznici”. Trećeg marta je kineska Azijska infrastrukturna investiciona banka obustavila i počela revidirati sve aktivnosti vezane za Rusiju i Bjelorusiju.

Koji dakle, dijelovi nedostaju u slagalici da se ubijedi Peking da iskoristi svoj utjecaj nad Moskvom kako bi posredovao u prekidu vatre i eventualnom mirovnom sporazumu u Ukrajini?

Nepovjerenje Pekinga prema SAD-u

Prije svega, postoji nepovjerenje. Peking ne vjeruje da može mnogo dobiti tako što će pokazati snažnu podršku Washingtonu. Zaista, mnogi kineski analitičari misle da bi jedino “hvala” koje će Kina dobiti za pružanje podrške SAD-u u ukrajinskoj krizi bila snažnija zapadna podrška za Tajvan, agresivniji NATO, i još jedan krug gradnje antikineskog saveza u susjedstvu kao što je AUKUS. Javna je tajna da je prioritet američke diplomatije u Aziji gradnja saveza protiv Kine. Duboko nepovjerenje Pekinga prema SAD-u možda je glavni razlog zbog kojeg su kineski zvaničnici inicijalno odbacili podatak koji su Amerikanci podijelili u ruskom planu invazije kao psihološki rat.

Još jedan razlog zbog kojeg Peking još nije u potpunosti uvjeren da se treba uključiti u ukrajinsku krizu pored Zapada je taj što su mu američki stratezi do sada samo prijetili. Američka administracija i mediji odavno prijete da će Kinu predstaviti kao i ruskog agresora ako ne pristane na saradnju. Štaviše, Washington vrši pritisak na Indiju, članicu BRIC-a, da uvede sankcije Rusiji. Ako uspije, Peking zna da može puno lakše predstaviti Kinu globalnoj zajednici kao silu koja je protiv mira.

Kako bi uvjerio Kinu da iskoristi svoj utjecaj nad Moskvom da se okonča ova kriza, SAD treba početi nuditi Pekingu podsticaj. Postoji potreba za realističnim pristupom poput onog koji su koristili Henry Kissinger i Richard Nixon prije pola stoljeća. Kako bi se postigao mir, tripolarni sistem zahtijeva više razboritosti i manje idealističnih pretpostavki ili mesijanizma. Pa ipak, nakon što je demonizirao Kinu od vremena Trumpovog mandata, Washingtonu bi sada moglo biti teško da promijeni mišljenje javnosti.

U međunarodnim odnosima, veoma često je nužna stabilna ravnoteža moći za mir među sukobljenim silama. Zapad treba Kinu da kontroliše slabiju i revizionističku Rusiju. A kako bude slabila, Rusija će postati više ovisna o kineskoj ekonomskoj podršci i garancijama sigurnosti. Kao rezultat, Kina bi lako mogla garantovati ravnotežu moći i biti posrednik da se okonča trenutna kriza. Svijetu možda samo treba realističan donosilac odluka kao Kissinger ili Nixon da nam pomogne da pređemo ideološke rovove i izgradimo mir u Evropi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.