Nije vrijeme da se Vladimir Putin proglasi ‘zlim luđakom’

Dok ruska invazija na Ukrajinu traje, redovno čujemo kako se riječi poput „zao“, „poremećen“ i „nestabilan“ koriste da opišu Vladimira Putina. Takvo etiketiranje nije neuobičajeno za realpolitiku. To je taktika u uvijek prisutnim rivalstvima međunarodne politike – da se demoniziraju, iskarikiraju i demoraliziraju politički protivnici, dok istovremeno umirujete one na svojoj ideološkoj strani. Ko bi želio biti na strani jednog luđaka?

Bilo da je riječ o opisivanju Saddama Husseina kao „luđaka“, Gaddafija kao „ludog“, ili Putina kao „megalomana“, takve karikature služe širim političkim ciljevima tako što pojednostavljuju bilo koji sukob u binarnu opoziciju „dobra“ naspram „zla“.

Izraelska država često koristi takve okvire da oduzme legitimitet Palestincima – čak dovodi u pitanje i njihovu inteligenciju, ponavljajući do besvijesti da oni „nikada ne propuštaju priliku da propuste priliku“. Isto tako, apologete za okupaciju, militarizaciju i kolonizaciju Kašmira u Indiji za Kašmirce koji zahtijevaju ispunjenje rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, kažu da su „teroristi“, „secesionisti“ ili „anti-državljani“.

Takav okvir se sada taktički koristi da se objasni ruska invazija na Ukrajinu, manipualtivna diskursna konstrukcija koja stvara maglu rata.

Invazija će utjecati na tri stvari

Naravno, ruska invazija na Ukrajinu je monstruoznost. Moralno odvratna kao i ratni zločini u Siriji, brutalno razbaštinjavanje Palestinaca ili militarizirana okupacija Kašmira. Pa ipak, pojednostavljeno predstavljanje Putina kao „luđaka“ bez svrhe inhibira našu sposobnost da vidimo širu sliku i uradimo nešto da spriječimo daljnje nasilje.

Drugim riječima, sada kada je rat ovdje, trebali bismo ignorisati sve pokušaje da ga se predstavi kao obračun između „dobra“ i „zla“, i fokusirati se umjesto tog na to da shvatimo koji koraci mogu biti poduzeti ne samo da se on okonča, već i da se spriječi da prouzrokuje ‘požare’ na drugim žarištima širom svijeta – i moguće pokrene još jedan svjetski rat.

Putinova invazija na Ukrajinu, bez obzira na njenu racionalnost ili svrhu, neizbježno će utjecati na tri sporna pitanja: rat u Siriji, iranski nuklearni sporazum i rivalstvo između SAD-a i Kine.

Ruska invazija na Ukrajinu će prije svega imati posljedice na Siriju. Utjecaj sankcija na njenu ekonomiju može uzrokovati da Rusija povuče novac i vojne snage iz Sirije. Putin koji ratuje i izolovan je može također odlučiti da udvostruči napore da pretvori Siriju u satelitsku državu sličnu Bjelorusiji. U bilo kojem od ovih scenarija, SAD može odgovoriti tako što će početi usmjeravati resurse za sirijski otpor.

Već neko vrijeme, sirijska opozicija radi na tome da oživi svoju decenijama staru kampanju protiv al-Assada. Početkom februara su se, naprimjer, okupili na glavnom sastanku u Dohi, u Kataru i obećali da će se „ponovo ujediniti“. I nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 24. februara, brzo su osudili Putinov potez. U međuvremenu se tvrdi da je al-Assad poslao desetke boraca u Ukrajinu da pomognu rusku vojnu intervenciju. Sve u svemu, mnogo je razloga da se pretpostavi kako bi događaji u Ukrajini mogli pokrenuti požar u sirijskom relativno uspavanom sukobu.

Stoga, dok svijet posmatra razvoj događaja u Ukrajini, trebao bi pratiti i Siriju, kako bi se uvjerio da rat u Evropi neće značiti više patnje za narod Sirije i više nesigurnosti širom Bliskog istoka.

Ubrzanje pregovora o novom nuklearnom sporazumu

Osim tog, ruska invazija na Ukrajinu je ubrzala pregovore za novi nuklearni sporazum između Zapada i Irana. Američki predsjednik Biden sada je očajniji nego ikad da osigura novi sporazum sa Iranom, obuzda iranski nuklearni program i najvažnije, vrati iransku naftu ponovo na tržište usred energetske krize pogoršane ukrajinskom invazijom.

Prije svega nekoliko dana, budućnost ovog sporazuma bila je ozbiljno ugrožena nakon što je Rusija navodno rekla da će blokirati svaki sporazum koji ne uključuje garancije da sankcije Zapada uvedene Rusiji zbog Ukrajine neće ometati njene buduće odnose s Iranom.

Moskva je 15. marta, međutim, objavila da je dobila pismene garancije od Washingtona, signalizirajući da bi ovaj sporazum zapravo mogao uskoro biti završen. Iran je kazao da djeluje kao „snažna, nezavisna strana“ u pregovorima i da ima punu podršku Rusije. Iako je ovo donekle  obećavajući razvoj događaja za budućnost regije, i dalje nije sigurno da će izolovana Rusija, oslabljena sankcijama dozvoliti da ovaj sporazum ide naprijed i da iranska nafta ponovo uđe na globalna tržišta. Svijet bi trebao pomno pratiti iranski front, jer ako ruska invazija na Ukrajinu dovede do propadanja nuklearnog sporazuma, to bi signaliziralo više nesigurnosti i sukoba za Zaljev i širu regiju.

Osim tog, ruski rat u Ukrajini će vjerovatno imati veliki utjecaj na rivalstvo između SAD-a i Kine. Za sada, Kina izgleda dobro pozicionirana da profitira od ruske agresije na Ukrajinu na višestrukim frontovima, što može dovesti do tog da SAD zauzme borbeniji stav prema svom zakletom neprijatelju.

Zaista, Peking sada može ne samo pružiti ekonomski spas za Rusiju, i na taj način učiniti Moskvu više ovisnom o sebi, već i iskoristiti novu dinamiku koja je dovela SAD u podređeni položaj kako bi unaprijedio svoje interese u drugim oblastima. Neki su analitičari, naprimjer, izrazili zabrinutost da bi Kina mogla jednostrano djelovati u vezi Tajvana, nakon što je svjedočila „slabom odgovoru Zapada u Ukrajini“. Iako je invazija u ukrajinskom stilu na Tajvanu malo vjerovatna zbog raznih razloga, Kina bi mogla usvojiti agresivniji stav na drugim frontovima ukoliko SAD nastavi implicirati kinesku odgovornost u ruskim postupcima.

Moguće eskalacije u indopacifičkoj regiji

Ohrabrivanje Kine, i američka reakcija na to, mogu također voditi do daljnjih eskalacija u indopacifičkoj regiji. SAD već predugo koristi svog saveznika Indiju kao strateški bedem protiv Kine, i bilo koja nova igra moći koja uključuje Kinu, Rusiju i SAD može rezultirati obnovljenim sukobom u reginalnim žarištima, kao što je Kašmir. Pokušaji Indije da se odupre svrstavanju protiv Rusije netom nakon invazije na Ukrajinu već su uznemirili njene saveznike iz Kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga (QSD). SAD i drugi članovi ovog dijaloga (Australija i Japan) mogu sada zahtijevati da Indija zauzme oštriji stav ako ne prema Rusiji, onda barem protiv Kine. Sve ovo može dodatno povećati tenzije u regiji i dovesti do nasilja.

Sve u svemu, postoje indikacije da ruski rat u Ukrajini može povećati tenzije u različitim zonama sukoba, pokrenuti nove konfrontacije i dovesti cijelu planetu na putanju prema nasilju.

Sada, stoga, nije vrijeme da se žalimo kako je Putin „zli luđak“, ili koliko su „neracionalni“ njegovi postupci u Ukrajini. Nije vrijeme da ulažemo u narative koji čvrsto pozicioniraju našu stranu kao „dobru“, a drugu kao „zlu“. Vrijeme je da se naglasi deeskalacija, da se intenziviraju mehanizmi izgradnje samopouzdanja, da se ulaže u gradnju mira i kolektivno radi prema globalnom primirju uz pomoć multilateralnih organizacija.

Alternativa bi mogla biti smrtonosna za sve nas.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.