Šta dalje s politikom sankcija Rusiji?

U roku od 48 sati od hirovite invazije predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu, Zapad je uveo najznačajniju moguću sankciju Kremlju i odsjekao Centralnu banku Rusije od međunarodnih tržišta. Kao rezultat, Rusija stoji na ivici neizmirenja obaveza, samo mjesec nakon što je registrovala rekordni suficit na tekućem računu.

Sankcije, ili tačnije prijetnja da ih se nametne, originalno su trebale služiti kao sredstvo odvraćanja. Zaista, Zapad je dao nacrt oslabljujućih sankcija s kojima se Rusija trenutno suočava u godini prije nego je Putin pokrenuo svoju invaziju.

Ove prijetnje su imale za cilj da pokažu Putinu veliku cijenu koju će platiti ako pređe crvenu liniju, bez povlačenja mogućnosti destruktivne vojne konfrontacije. One su sada u potpunosti realizovane, ali Putin je izgleda odlučio da je osiromašivanje ruskog naroda cijena koju je spreman platiti u svojoj nakani da potčini ukrajinski narod.

Uistinu, Putina nisu odvratile sankcije. On je izvršio invaziju na Ukrajinu bez obzira na ozbiljnu prijetnju ozbiljnim sankcijama, sa nivoom odlučnosti koji je prevazišao očekivanja gotovo svih posmatrača, među njima i mnoge članove ruske elite.

Danas, JP Morgan predviđa da će se ruski BDP smanjiti za 12 posto, Institut za međunarodne finansije upozorava na smanjenje od 15 posto, a Ilja Matvejev, profesor na Ruskoj predsjedničkoj akademiji nacionalne ekonomije i javne administracije (RANEPA), upozorava na mogući pad od 30 posto. Očekuje se da će ruski životni standard pasto na nivo iz 1990-ih, pa možda i niže.

Ruska ekonomija je već osakaćena. Pa ipak, dok se ekonomija njegove države urušava iza borbenih linija, Putin nastavlja dalje.

Uprkos svemu ovome, mnogi na Zapadu i dalje vide sankcije kao sredstvo odvraćanja. Zamjenik američkog ministra finansija Wally Adeyemo rekao je u intervjuu od 14. marta na CNBC-ju, upozoravajući da “(Putin) ima izbor da nastavi invaziju na Ukrajinu ili da deeskalira… dok se nastavi invazija, na snazi će biti i sankcije.” Adeyemo je govorio o dodatnim kontrolama na izvoz i nije isključio trgovinsku i blokadu transporta, kako je zahtijevao ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.

Uzimajući u obzir da su jasno bile bezuspješne da odvrate Putina do sada, vrijedi ispitati kako sankcije mogu biti iskorištene da promoviraju mir.

Sankcije kao instrument promjene režima?

Mnogi vjeruju da sankcije mogu donijeti mir služeći kao instrument promjene režima. Međutim, imaju izuzetno lošu reputaciju u tom pogledu, samo pogledajte Iran, Venecuelu ili Kubu.

Nadalje, sankcije kao alat za promjenu režima mogu biti kontraproduktivne dugoročno, jer to daje prijedloge da se ukinu ili prilagode sankcije kada režim protiv kojeg su upotrijebljene ostane na vlasti iznimno političkim unutar države koja ih je nametnula – američka historija sankcija protiv Irana je jedan takav primjer.

Washington i Brisel još nisu pozvali na sankcije kao alat promjene režima u slučaju Rusije. Glasnogovornik britanske vlade jeste inicijalno rekao da im je cilj da “sruše Putinov režim”. On je kasnije rekao da je pogriješio, čak iako je James Heappey, britanski ministar oružanih snaga dao slične izjave za The Telegraph i rekao “da će režim sankcija potrajati i nakon ovog sukoba”.

Bilo da Zapad vidi promjenu režima kroz sankcije kao stvarnu mogućnost ili ne, malo je razloga da se vjeruje kako će izolacija i ekonomsko razaranje proistekli iz sankcija, srušiti Putinov režim.

Uzimajući u obzir njegov dosadašnji rad u tajnoj policiji, antagonizam prema ljudskim pravima, ljubav prema državnoj propagandi i slamanje neslaganja, Putin bi čak mogao spremno dočekati status Rusije kao Nove Koreje, i prosperirati kao vođa izgnaničke države. Mala grupa elite iz sigurnosnih službi koja ga okružuje također mu se vjerovatno neće suprotstaviti da pokuša i oslobodi državu od sankcija.

Prerano ukidanje sankcija također može biti štetno

Iako se na sankcije ne treba oslanjati kao na instrument promjene režima, time se ne želi reći da one trebaju biti ukinute bez ikakve promjene politike iz Kremlja.

Istina, sankcije nisu odvratile Putina, ali ako ih se ukine dok su ruske snage u Ukrajini, to bi zauvijek oslabilo prijetnju budućih takvih sankcija, čineći ih još manje efikasnim sredstvom odvraćanja.

Sankcije služe kao instrument rata političkim sredstvima. I to je sigurno daleko poželjnije od obnovljenih “sukoba velikih sila” koje svijet izbjegava od Drugog svjetskog rata.

Iako sankcije uvedene Njemačkoj i Japanu nisu odvratile ove države tada, čak su ubrzale njihov put prema ratu, one su postale daleko efikasniji alat, barem u američkom arsenalu, u postratnom globalnom političkom ekonomskom sistemu u kojem dominira američki dolar.

Put prema naprijed

Sankcije možda neće uvjeriti Putina da okonča svoj napad na Ukrajinu, ali će imati dugoročne posljedice za Rusiju i njen narod.

Tehnološke sankcije će ugroziti vojnu industriju ove države, a sankcije nametnute centralnoj banci znače da je ruski potencijal da bude značajan igrač u globalnoj ekonomiji gotov.

Ruski ekonomski kolaps će bez sumnje imati političke posljedice, iako one mogu imati efekat okupljanja oko zastave, uzimajući u obzir nastojanja Kremlja da ušutka medije koji se ne ponašaju onako kako im se kaže.

Ove sankcije će naštetiti običnim Rusima. Ograničenja na tehnologiju, naprimjer, će umnogome otežati Rusiji da uvozi modernu medicinsku opremu, uzimajući u obzir regulatorne prepreke. Već prijavljuju manjak uvoznih lijekova.

Ruska propaganda će te posljedice pokušati predstaviti kao dokaze za tvrdnje da Zapad vodi ekonomski rat protiv Rusa.

Stoga je ključno da Zapad predstavi put do olakšanja sankcija ako i kada se Rusija povuče iz Ukrajine. To bi moglo pomoći da se pojača pritisak javnosti i elite na Putina da nešto poduzme kako bi olakšao ekonomsku katastrofu koju je donio svojoj populaciji.

Zapad također treba hitno uspostaviti mehanizme da osigura da humanitarne zalihe i osnovna hrana i dalje dolaze u Rusiju.

Nadalje, umjesto da istjera Ruse iz kulturnih i obrazovnih institucija u inozemstvu, Zapad bi ih trebao dočekati otvorenih ruku. Zamrznuti fondovi i sredstva bi također trebali biti rezervisani za korist ruskog naroda.

Sankcije su do sada služile kao kazna, koja nije uspjela natjerati Putina na poslušnost. Sada kada se ruska ekonomija urušava, a rat u Ukrajini i dalje traje, ostalo nam je samo da ih koristimo kao nagradu.

I to bi moglo biti bezuspješno; Putinu je pružen izbor da osiromaši svoj narod zbog rata agresije i on je pristao na to, tako da je malo vjerovatno da će on izabrati da ga okonča kako bi im olakšao.

Malo gubimo ako pokušavamo. To je sigurno bolje nego da nastavimo raditi istu stvar iznova i očekivati drugačije rezultate. Nadalje, organizovanje kontinuiranog snabdijevanja medicinskih i humanitarnih potrepština uprkos sankcijama, također bi pokazalo da su naše vrijednosti univerzalne.

Rusima vlada moćnik kojeg nije briga za njihovu dobrobit, ali mi možemo izmijeniti politiku sankcija da pokažemo da međunarodnoj zajednici, za razliku od njega, jeste stalo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.