Rat u Ukrajini: Nepristranost ne mora biti ključ za kvalitetno novinarstvo

Od kako su prvi ruski vojnici ušli u Ukrajinu rano ujutro 24. februara, anglo-američko izvještavanja o najnovijem evropskom ratu bila su puna emocija i patriotskog sentimenta. Zapadnjački dopisnici na terenu u Ukrajini i u redakcijama širom Evrope i Amerike ne samo da su pokazali visoke nivoe empatije za ukrajinske civile koji pate od ruske neisprovocirane agresije, već i znatno suosjećanje za one koji se laćaju oružja da zaštite svoju državu protiv osvajača.

Posmatranje britanskih i američkih novinara kako izvještavaju o ovom brutalnom sukobu, ne sa slijepom objektivnošću, koja je postala izvor ponosa zapadnog novinarstva u modernim vremenima, već, umjesto toga, koriste terminologiju koja odražava humanost i ozbiljnu realnost situacije na terenu tačno, bilo je poučno, u najmanju ruku.

Kako to da izraelska vojska nije okupatorska sila?

Prvih nekoliko dana invazije ekranima i novinama su dominirale priče koje potcrtavaju hrabrost i postojanost koje su obični Ukrajinci pokazali suočeni s potpunom invazijom. Postepeno se izraz “otpor” počeo rutinski koristiti da opiše ukrajinske trupe i dobrovoljce koji su se primili oružja da brane svoju domovinu. Zapadnjački kanali i web-stranice emitirali su pozive predsjednika Volodimira Zelenskog za sve Ukrajince, u domovini i vani, da dođu i pridruže se borbi, te molbe za vojnu pomoć od prijateljskih nacija bez cenzure ili kritičkih komentara. U novinarskim izvještajima ruska “specijalna operacija” je u više navrata i tačno opisana kao “invazija”, “napad” i “neisprovocirana agresija”. Rusku vojsku osuđuju jer “namjerno cilja civile” i “granatira stambena područja”. Nikakva težina nije data ruskim neosnovanim tvrdnjama da “civile koriste kao štitove”.

Kao novinarka koja je izvještavala o sukobima, podržavam upotrebu ovih termina i terminologije u pokrivanju rata u Ukrajini. Odavno zastupam stav da novinari koriste jezik koji tačno prenosi istinu o situaciji koja se odvija pred njihovim očima – jezik koji nije ograničen željom da se bude “objektivan”, “uravnotežen” i “nepristran” čak i pred imperijalnom agresijom, neisprovociranim vojnim napadom, invazijom ili ratnim zločinima.

Ali, iako potpuno podržavam upotrebu takvog tačnog jezika i terminologije u izvještavanju o ruskoj invaziji, i dalje sam šokirana i frustrirana. Jer, kada sam ja izvještavala o izraelskim “napadima” na Liban 1990-ih za zapadnjačke medije, nikada mi nije bilo dozvoljeno da opišem šta se dešavalo u toj državi ovako precizno. Kada sam izvještavala za BBC Arabic tokom izraelske okupacije južnog Libana, naprimjer, rečeno mi je da se nikada ne referiram na izraelsku vojsku kao na “okupatorsku silu” zbog nepristranosti. Tražili su od mene da nikada ne govorim o “otporu” u onome što je tad bio okupirani južni Liban i da uvijek opisujem svaku takvu akciju kao “vojne operacije protiv izraelskih snaga” – ponovo da bih ostala nepristrana i lojalna BBC-jevim svetim uredničkim smjernicama.

Kritika ’emotivnih’,'pristrasnih’ ili ‘neuravnoteženih’

I sve te godine nisu samo nas novinare sa globalnog juga prekorijevali jer smo “emotivni”, “pristrasni” ili “neuravnoteženi” u našem izvještavanju o sukobima. Kad god su pokušali pričati o stvarima kakve jesu, naše bijele, evropske i američke kolege su se, također, suočile s optužbama pristranosti i manjka objektivnosti.

Godine 2014, naprimjer, iskusni britanski novinar Jon Snow suočio se sa salvom kritika, pa čak i osuda, jer je objavio video na informativnom Kanalu 4, pozivajući Izrael da okonča brutalni napad na Gazu i da zaustavi neselektivno granatiranje Pojasa Gaze, koje je rezultiralo smrću brojne djece. Snow video je postao viralan na društvenim mrežama gotovo odmah i mnogi su mu čestitali što je tačno izvještavao o posljedicama izraleskim postupaka. Većinom su drugi novinari, stručnjaci i analitičari ti koji su ga kritizirali, jer je navodno prekršio cijenjeno pravilo nepristranosti britanskog novinarstva.

Dok gledamo neprestano izvještavanje o ukrajinskom ratu na britanskim, američkim i drugim zapadnim kanalima i vidimo novinare koji pokazuju empatiju, emociju i humanost dok izvještavaju o zvjerstvima koja im se dešavaju pred očima, trebali bismo početi dovoditi u pitanje šta objektivnost, neutralnost i nepristranost stvarno znače u novinarstvu.

Zapadni novinari nisu bolji od onih sa juga

Od svojih studenata tražim da to rade svake godine – pokušavam ih ohrabriti da prošire svoje razumijevanje ideja koje izgledaju uklesane u kamenu u angloameričkoj novinarskoj kulturi. Ali, budući da su zapadni mediji ubijedili svijet da je pridržavanje ovih “pravila” jedini način da se proizvede kvalitetno novinarstvo, ne samo moji studenti, već i mnogi profesionalni novinari često se muče da vide probleme sa svojom posvećenosti onome što definiraju kao “nepristranost”.

Međutim, sada se nadam da će to što su svjedočili kako različito zapadnjačke medijske organizacije koje se ponose svojom “nepristranošću” pokrivaju sukob u svom susjedstvu ohrabriti novinare da preispitaju svoje poglede na to šta čini “kvalitetno novinarstvo”. Zapadnjački novinari više ne mogu tvrditi da zauzimaju moralno superiorniju poziciju – ne mogu više tvrditi da su bolji, profesionalniji, od novinara sa globalnog juga, novinara iz ratom razorenih, okupiranih država (i sama sam bila jedna od njih) zbog svoje “nepristranosti”, “neutralnosti” i “objektivnosti”.

Svaki zapadnjački novinar koji je doprinio izvještavanju o ukrajinskom ratu i koristio termine kao što su “otpor”, “invazija” i “agresija” treba zastati i razmisliti zašto nije bilo prihvatljivo za nas libanske novinare da koristimo iste te termine kada smo izvještavali o izraelskim napadima na civile u našoj državi 1993, 1996 i 2006. godine. Trebaju zastati i zapitati se zašto su moje suosjećanje za žrtve rata u Libanu i moja nastojanja da prikažem njihov bol i objasnim njihove borbe viđeni kao znak pristranosti i neprofesionalizma, ali sličan način izvještavanja o Ukrajini se pozdravlja kao primjeren i kao human – da ne bude zabune, on i jeste primjeren i human.

Zvjerstva koje je počinio okupator u tvojoj domovini

Kada sam ja pisala o nama, libanskim novinarima koji smo “kontekstualno objektivni” u našem pokrivanju izraleskih napada protiv Libana u prošlosti, rečeno mi je da “ne postoji kontekstualno objektivni pristup”. Ali, sada su angloamerički novinari “kontekstualno objektivni” u svom izvještavanju o Ukrajinu – oni zadržavaju svoje sentimente, vrijednosti i uvjrerenja i sentimente, uvjerenja i vrijednosti svoje publike na umu kada izvještavaju.

Predugo su zapadnjački novinari i publika posmatrali objektivnost i nepristranost kao apsolutne koncepte koji nikada ne mogu i ne trebaju biti oblikovani kontekstom. Još se sjećam kada je moja prva knjiga objavljena 2011. godine, nazvala me producentica sa istaknutog britanskog kanala da me pita da li bih gostovala u poznatoj emisiji, gdje bih govorila o svom radu.

Većinu tog telefonskog poziva sam provela objašnjavajući kako sam pokušavala odgovoriti na važno pitanje u svojoj knjizi: šta znači biti objektivan kao novinar dok izvještavaš o zvjerstvima koje je počinio strani okupator u tvojoj domovini? Ona je izrazila neslaganje s idejom da se propituje objektivnost pod bilo kakvim uslovima. I, to je bilo to. Moja knjiga se nikada nije pojavila u toj emisiji. Danas se nadam da će ta producentica, i mnogi drugi u britanskim i zapadnim medijima koji misle kao ona, gledati izvještaje iz Ukrajine i zastati da razmotre svoja uvjerenja o osnovnim stubovima novinarstva.

Vrijeme da je preispitamo značaj nepristranosti

Sa svim što sam ovdje napisala, cilj mi nije da odbacim primjeran rad nekih zapadnih novinara koji izvještavaju o aktuelnoj tragediji u Ukrajini. Ako isključimo rasističke, orijentalističke i degradirajuće sentimente koje su izrazili neki novinari referirajući se na izbjeglice, većina naših kolega je odradila divljenja vrijedan posao u tačnom prenošenju našoj publici trenutnih dešavanja u Ukrajini. Pišem ovo kako bih pozvala zapadne novinare da razmotre svoj dugogodišnji viši moralni stav spram onoga što čini profesionalno, kvalitetno novinarstvo – objektivno, nestranačko, nepristrano izvještavanje – sada kada izvještavaju o zvjerstvima i ljudskoj patnji koja se dešava bliže njima.

Vrijeme je da ugledamo kako apsolutna objektivnost, nepristranost i neutralnost nisu uvijek preduvjet kvalitetnog novinarstva. Zapravo, kada je riječ o zvjerstvima i ljudskoj patnji, oni mogu biti prepreka za dobro, tačno, značajno izvještavanje. Vrijeme da je preispitamo značaj i nepristranosti kada se izvještava o ljudskoj tragediji koju nameće destruktivna sila – bilo da je to prijatelj ili neprijatelj.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.