Smjena Alekse Bečića: Naša mala Zadruga

Prije neko jutro me je zaustavio komšija. Već je u poznim godinama. Od kako ga znam, a to je cijeli moj život aktivno prati političku scenu.

“Vidjeli kako ih onaj nagrdi danas u skupštini”, bila je to više njegova konstatacija nego pitanje. Znam da kao žrtva tranzicije “uživa” minimalnu penziju, ali to nije umanjilo njegov entuzijazam u praćenju političkog života onih koji svakog mjeseca nezasluženo inkasiraju bar deset njegovih penzija. Iz pristojnosti mu nikada nisam rekao šta mislim o našem parlamentu ni o njegovoj strasti da provodi sate i sate pred ekranom prateći ovu loše režiranu pozorišnu predstavu.

Juče je smijenjen predsjednik parlamenta Crne Gore Aleksa Bečić. Da budem iskren, to je mnogo manje važna činjenica od toga da je izglasano nepovjerenje vladi Crne Gore. Aleksa Bečić nije ni prvi a sigurno ni posljednji koji je smijenjen sa te funkcije.

Nije zgoreg podsjetiti na jednu stvar: od sticanja nezavisnosti 2006. godine pa sve do danas to mjesto je bilo rezervisano za  predsjednika druge po snazi partije u okviru koalicije. Da podsjetim, od 2006. godine funkcije predsjednika parlamenta obnašali su: Ranko Krivokapić (u više navrata), Darko Pajović, Ivan  Brajović i Aleksa Bečić.

Iako su zakonska ovlašćenja predsjednika parlamenta velika, treba imati u vidu da je ovakva stranačka podjela funkcija, ovu poziciju uvijek činila ranjivom. To se vidjelo i u slučaju smjene Ranka Krivokapića sa  iste funkcije 2016. godine.  Ista stvar se ponovila i u slučaju Alekse Bečića šest godina kasnije.

Bečić funkciju obnašao profesionalno i korektno

Kada je u pitanju obnašanje ove funkcije od strane Alekse Bečića, mora se priznati da ju je obavljao profesionalno i korektno koliko su to postojeće okolnosti  dozvoljavale. Takođe, kao predsjednik skupštine Crne Gore nije zloupotrebljavao svoja ovlašćenja. Takođe, nije dozvoljavao nikakvo manipulisanje vremenom kada je u pitanju rasprava o smjeni premijera Krivokapića, a isto je uradio i kada je bila u pitanju njegova pozicija.

Uskoro će vjerovatno biti izabran novi predsjednik skupštine Crne Gore. Njegova pozicija će apsolutno biti ista kao i pozicija gospodina Bečića, kada je u pitanju politička moć unutar Crne Gore.

Logično pitanje koje se nameće je, zašto je pozicija predsjednika parlamenta tako slaba?

Nažalost, odgovor je  žalostan kao što su žalosne i naše političke prilike. Pozicija predsjednika parlamenta lijepo zvuči, a i odlična je i kao utješna nagrada za one koji ne uspiju da se domognu predsjedničke ili premijerske funkcije. Tu i tamo se slikate sa ambasadorom nekih od važnijih zemalja svijeta i naravno, ipak ste po prirodi posla od svih najvažnijih državnih funkcionera najviše na televiziji.

Ali, problem sa predsjednikom parlamenta  je usko povezan sa onim ko čini parlament-poslanicima, što je i sam predsjednik, dakle prvi među jednakima. Istina je da se predsjednik parlamenta ne bira u parlamentu, već da se to u parlamentu samo formalizuje. Kao i uostalom sve odluke, i ova se prethodno dogovori između predsjednika stranaka a onda poslanici samo dignu ruku za ono za šta im je kazano da glasaju.

U parlamentu se recituje, pjeva, …

Ali to je manji dio problema. Puno veći problem je to što se odavno u parlamentu ne može čuti nešto pametno, a sve manje i pristojno. Iako je skupština Crne Gore uspijevala da godinama odolijeva rijalitizaciji parlamentarnog života, čini se da je ovaj saziv ipak potpisao kapitulaciju.

Tako se u parlamentu recituje, pjeva, ubacuju se junaci farme i zadruge kako bi se parodirala politička scena.

Pored ovoga, intenzivirana je i omiljena tema iz crnogorske istorije: ona o izdajnicima i patriotama. Troše se velike riječi na skupu koji izgleda sve jadnije. Istina, zahvaljujući nekolicini poslanika sa dobrim smislom za humor sigurno ćete se na trenutak slatko nasmijati.

I to je to što se smijeha tiče, a ostalo je naravno sve za plakanje. Za plakanje je to što većina poslanika ovog doma koji bi trebao da reprezentuje Crnu Goru kuburi sa opštim obrazovanjem i to je  tako jasno vidljivo. Takođe, neki kubure i sa padežima. Među poslanicima je sve manje tolerancije, a sve više  vrijeđanja na najmizernijem nivou.

Poslanici za sada ispunjavaju samo jedan zadatak, a to su nalozi svojih političkih šefova. Zapravo, njihovom voljom su tu. Jer znate, laž je da su narodni poslanici narodni, jer poslanik u Crnoj Gori nije onaj ko zasluži na izborima, uz časne izuzetke, već onaj ko se  najviše uspije dodvoriti predsjedniku stranke.

Dakle, nebitno je ko je predsjednik skupštine Crne Gore u ovakvom sistemu u kojem moć ne leži u parlamentu. Istina, uz malo volje vi mu možete udariti pristojnu fasadu, a možete i parlament pretvoriti u ono što je on sada, a to je naša mala zadruga.

Uvođenje otvorenih lista

Pozicija predsjednika parlamenta se može promijeniti samo mijenjanjem položaja poslanika, odnosno uvođenjem otvorenih lista. U tom slučaju narodni poslanici će odista biti narodni, a personalni sastav parlamenta daleko bolji. Ljudi od profesionalnog i ličnog integriteta će onda svakako izabrati među sobom nekog istog takvog.

Ali, ovakva promjena bi značila revoluciju u Crnoj Gori i dovela u pitanje moć svih predsjednika stranaka u Crnoj Gori, koji inače istim upravljaju kao samostalnim zanatskim i trgovačkim radnjama.

Ali to je nužnost, ako želimo da uopšte imamo šansu da jednog dana budemo normalna zemlja.

Da zaključim, nebitno je što je smijenjen Aleksa Bečić, nebitno je i ko će biti novi predsjednik skupštine Crne Gore.

Ono što je bitno je promjena zakona o izboru poslanika i odbornika koji će konačno donijeti otvorene liste i mogućnost da se pored stranke bira i ličnost koja će predstavljati građane.

Pored svega ostalog, to bi sigurno bio kraj i ove Zadruge od parlamenta koju trenutno gledamo.

Ako se pak ovo ne dogodi i sljedeće izbore dočekamo bez otvorenih lista, toplo savjetujem svakome ko može da potraži neku bolju destinaciju za život.

Iz sasvim jednostavnog razloga: da ne završite kao moj komšija s početka ovog teksta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.