Kako se potrošio optimizam Dragana Čovića

Uvjeta za izbore nema, napisao je predsjednik HDZ-a BiH u oproštajnom pismu strancima, koji ipak ne misle tako i naglašavaju kako će izbora, uprkos propasti pregovaranja koja traju vječno, biti.

Možda će Dragan Čović predati borbu, nakon što ni jednu nije dobio, nekome drugom, piše autor (EPA)

Potrošio se optimizam. Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i čelnik Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović digao je ruke i u pismu međunarodnim dužnosnicima koji su vukli lidere za stol i tješili nas kako su se stranke ozbiljno prihvatile posla poručio kako je sve bilo uzalud. Čović je napisao u oproštajnom pismu od pregovaranja i pismu zahvale ”na uloženom trudu” kako, nakon ”stotina sati pregovora”, zadatak ostaje neispunjen.

Godinama je naglašavao da je najoptimističniji, rasipao se izjavama o optimizmu jednako kao vremenskim odrednicama koje su sve odreda probijene i postao najpesimističniji. Uvjeta za izbore, napisao je Čović onima koji su tvrdili kako ih ima i kako će ih, ako ništa, biti po starom, nema. Stranci – koji su se, kako Čović piše, svojski trudili – pak ne misle tako i, kad su shvatili da je sve propalo, naglašavaju kako će izbora, unatoč propasti pregovaranja, koja u stvari traju vječno, biti.

Jedni druge proglašavaju neprijateljima

”Neuspjeh da se dogovori oko tih promjena ne daje nikome za pravo da negira postojeća pravila”, poručio je u posljednjem intervjuu u Bosni i Hercegovini američki veleposlanik Eric Nelson, koji iz ove zemlje odlazi neobavljena posla. Poruka je to da, iako još uvijek nema dogovora, nema i ne smije biti priče o tome da se izbori u listopadu neće održati. Isto tako, poručio je kako se konstitutivnost ne smije dirati. Ali se, eto, dira, pa čak i s nekih političkih tribina navija za njezino potpuno brisanje.

Poručilo je da će izbora biti i Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine, još jedan bolesni organ u bolesnom organizmu države. Poručio je otprilike to i visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt, kojeg malo tko sluša i još manje doživljava. Poručuju to i stranke koje ne vide svoju ulogu u dodavanju tereta na otežalu političku scenu i čija se politika svodi samo na likovanje i ponižavanje drugih. Jer, očito da u Bosni i Hercegovini izbornih programa nema ako nisu nabijena na stijeg napada na druge.

Naravno, bosanskohercegovačka politika se oduvijek, pa tako i ovaj put, svodi na etiketiranje koja strana nije bila spremna za dogovor, koja izvrće činjenice, koja podmeće spinove kako bi obeshrabrila drugu stranu ili poljuljala povjerenje kod birača. Ni jedna od zamki i podmetanja, na koje smo navikli u izbornoj godini, ne čine ništa loše stran(k)ama, nego im samo jača argumente da je bolje glasovati za njih jer neglasovanjem osnažuju neprijatelja. A kod nas oni što pregovaraju o prijateljskom ponašanju u izborima jedni druge proglašavaju neprijateljima, pa se čude kako dogovora nema.

‘Niti jedna mjera nije isključena’

I dok se analizira i spinuje tko se kako ponašao na pregovorima, tko je pružao ruku na dogovora, a tko od šake do lakta, počela su govorkanja kako bi hrvatska strana mogla bojkotirati izbore. Priču je prvi ozbiljnije načeo jedan ”veteran HDZ-a Bosne i Hercegovine”, koji je želio biti anoniman. Jer, u nas se veliki umovi u velikim stvarima, umjesto odlučnosti, skriju iza anonimnosti. No, neki su neanonimni rekli kako nema smisla izlaziti na izbore, odnosno igrati partiju s namještenim kartama. Potom je i Josip Merdžo, glavni tajnik HNS-a, čiji se još jedan odgovor očekuje ovog mjeseca, rekao kako je u odgovorima ”niti jedna mjera nije isključena”.

Slično su govorili i predstavnici nekih manjih hrvatskih stranaka, od kojih je nekima, zbog financijske netransparentnosti, zabranjeno i kandidiranje na sljedećim izborima. Ako ih bude. A sve su prilike da će ih biti u bilo kojem obliku i neće biti ništa manje nakaradni nego izbori do sada. Jer, sjetimo se, samo se u bosanskohercegovačkoj mračnoj izbornoj noći može dogoditi cirkus da se u izbornom stožeru jedne stranke raduje glasovima kandidata druge stranke više nego svome. S istim kartama održali su se i protekli izbori. To je argument koji će se uperiti u hrvatske predstavnike ako oni zamahnu ovakvom odlukom.

S druge strane, malo tko vjeruje da će hrvatski predstavnici imati toliko hrabrosti za tako žestok potez. Imali su i ranije razloga da se povuku neke mjere pa su prozivani da su glasni samo onda kad nisu u Sarajevu, na mjestu gdje se o odlukama govori i gdje se lupa šakama o stolove. Ako se već želi lupati, a ne isprazno pričati, pet do 12 u izbornoj godini dok se šuška da se hrvatske liste već pomno planiraju. ”Unatoč smanjenju optimizma s naše strane i vremenskom ograničenju, spremni smo završiti započeti pregovarački proces”, napisao je Čović strancima. Slično se ”završavalo započeto” i u izbornom pokliču iz 2008. godine, a sad se, evo, 14 godina kasnije, opet završava i započinje.

Samo je jedno sigurno – političkim liderima u Bosni i Hercegovini nije ni malo stalo do birača. Nije im stalo do njihova života, jer ne postoji niti jedan potez za kojeg se može reći da je život građanima učinio podnošljivijim, a nije im stalo ni do izborne volje, jer nakon zaokruživanja na biračkim mjestima u fotelje zasjednu oni koje stranka odabere bez obzira na volju glasačke olovke. Stoga ne čudi ni to da se u Neumu, posljednjem dogovaranju pod budnim očima stranaca, kojima nitko u oči nije smio reći da od ove runde nema ništa, nije dogodilo ništa što bi zemlju pomaknulo naprijed.

Veliki jad ove male zemlje

Novim izbornim pravilima ne nazire se početak, a ne nazire se ni kraj nadmudrivanjima o promjenama nabolje dok se u pozadini bez ikakvih natezanja, ali vrlo mudro, trpa plijen kroz rupetine u proračunima. Čak ne znamo ni tko je platio neumski vikend i koliko. Malo manje je sigurno da politički lideri ne žele dogovor jer sijevne tu i tamo kakav sporazum kad se iscrpe sve mogućnosti i kad čerupanje blagajne koju pune oni kojih se ništa ne pita postane otežano. Ili blagajna postane prazna. Ili ih se pritisne.

Dragan Čović dignuo je ruke. Doduše, ne još na predaju, jer, pritisnuti lomovima u Europi, i veći shvaćaju da je veliki jad ove male zemlje što je neki hoće previše za sebe kunući se da je ima dovoljno za sve. No, čeka se još jedan odgovor o završavanju započetog. HNS sazvao je sjednicu poslije, koja će zasjeniti govor o ”demografskoj revitalizaciji s posebnim naglaskom na mlade”. Na sjednici će se donijeti konačan sud i na njoj, kako je rečeno, ”niti jedna mjera nije isključena”. Možda će Čović na njoj dići ruke, spomenuti optimizam i predati borbu, nakon što ni jednu nije dobio, nekome drugom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera