Ima li Rusija dovoljno novca da nastavi agresiju na Ukrajinu?

Prošlo je devet mjeseci od kako je ruska vojska pokrenula invaziju punih razmjera na Ukrajinu. Ono što je zamišljeno kao brza vojna operacija rušenja ukrajinske vlade pretvorilo se u dugotrajni rat, koji je odnio desetke hiljada vojnih i civilnih života. Iako se rat vodi na teritoriji Ukrajine, koja trpi najveće ljudske i materijalne gubitke, Rusija se također suočava s nekoliko izazova koji utječu na njenu ekonomiju. Evropska unija, SAD i saveznici nametnuli su Moskvi niz sankcija, ciljajući na vladine zvaničnike, uvoz i izvoz, tešku industriju te prihode od nafte i plina.

Mnogi stručnjaci vjeruju da će sankcije značajno utjecati na rusku ekonomiju i tako prisiliti Kremlj da prekine agresorski rat. Međutim, moja analiza ruskog državnog budžeta pokazuje da takve pretpostavke ne odražavaju stvarnost. Moskva neće iskusiti značajna ekonomska ograničenja u kratkom roku koja bi je mogla natjerati da promijeni svoju politiku.

Rast inflacije i stabilizacija cijena

Sankcije koje su uvele zapadne zemlje dovele su do ekonomskog pada u Rusiji, ali možda ne toliko velikog koliko su mnogi očekivali. Prema ruskoj vladi, bruto domaći proizvod će u 2022. godini pasti za 2,9 posto, a Centralna banka kaže da će pasti za 3,0 do 3,5 posto, ili polovinu od onoga što su neki stručnjaci izračunali još u martu. Ubrzo nakon uvođenja sankcija, Rusija se suočila s porastom inflacije. Potrošačke cijene porasle su za 10 posto u osam sedmica nakon invazije, ali do maja su se stabilizirale.

Ruska rublja također je značajno pala u februaru i martu, sa 75 rubalja za dolar na 135 rubalja, gurajući inflatorna očekivanja i pojačavajući paniku među populacijom. Shvatajući opasnost od nastavka devalvacije, ruske vlasti uvele su stroga finansijska i valutna ograničenja na tekuće i kapitalne transakcije. Rublja je na kraju pala na 50 za dolar i stabilizirala se na 60 rubalja.

Zapadne sankcije, uz pad potražnje, također su dovele do značajnog smanjenja uvoza u Rusiju; pao je za 23 posto, odnosno 14 posto, u drugom i trećem tromjesečju 2022. godine. To je rezultiralo padom budžetskih prihoda od uvoza – uključujući poreze i carine – u prvih 10 mjeseci ove godine za 20 posto. Sukob sa Zapadom oko rata u Ukrajini također je utjecao na ruski izvoz karbohidrata, koji je 2021. godine činio gotovo 50 posto ukupnog izvoza i 45 posto prihoda saveznog budžeta. Čak i prije ruske invazije Gazprom je 2021. godine počeo smanjivati isporuku plina Evropi, što je rezultiralo skokom cijena.

Rekordan prihod i dobit Gazproma

U aprilu je ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao dekret kojim se zahtijeva da evropske kompanije plaćaju ruski plin samo u rubljama. Brojne evropske zemlje odbile su to poštovati te su im obustavljene isporuke plina. U aprilu i maju poremećen je i protok ruskog plina kroz ukrajinski plinovodni sistem i plinovod Yamal – Evropa preko Poljske. Zatim je sabotaža plinovoda Sjeverni tok u septembru prekinula dotok plina Njemačkoj.

Tako je do sredine novembra izvoz Gazproma u Evropu (uključujući Tursku) smanjen za 43 posto. Kompanija, najveći ruski izvoznik plina, smanjila je proizvodnju za gotovo 20 posto. No, to nije dovelo do pada prihoda. Naprotiv, Gazprom i savezni budžet su doživjeli iznenadnu dobit zbog naglog rasta cijena plina. U augustu, na vrhuncu ovog trenda, cijene plina porasle su 460 posto na godišnjem nivou. Dobit Gazproma toliko je porasla da je vlada uvela privremeni porez na prihode od septembra do novembra, donijevši oko 20 milijardi dolara u državnu blagajnu.

Situacija u naftnom sektoru bila je slična. Plan Evrppske unije da uvede ograničenja na uvoz ruske nafte i naftnih derivata natjerao je ruske kompanije da potraže nove potrošače i pristanu na značajan popust na cijenu – čak 25 posto. Međutim, zbog visokih cijena nafte, koje su u proljeće i ljeto dostizale 120 dolara za barel, cijena ruske nafte je i dalje bila viša nego 2021. godine, čak i uz popust. Sveukupno, u prvih 10 mjeseci 2022. godine Rusija je zabilježila povećanje budžetskih prihoda od proizvodnje i izvoza karbohidrata od 34 posto u poređenju sa 2021. godinom.

Mobilizacija kao dodatni vojni trošak

Dok su visoke cijene karbohidrata rezultirale visokim prihodima, ruski budžet također je doživio naglo povećanje vojnih izdataka ove godine. Sredinom septembra, Ministarstvo finansija Rusije izvijestilo je da će se do kraja godine odbrambena potrošnja povećati za 31 posto, sa 57 na 74 milijarde dolara. To uključuje dodatnih 600 do 700 milijardi rubalja (10 do 11 milijardi dolara) koje Ministarstvo odbrane ove godine troši na kupovinu i popravak oružja.

Još jedna stavka u saveznom budžetu koja je doživjela izvanredno povećanje u 2022. godini je “Opća nacionalna pitanja”; skočila je za 50 posto na 42 milijarde dolara. Rashodi iz ovog naslova u pravilu proizlaze iz administrativnih aktivnosti svih grana državne vlasti. Ako se pretpostavi da je višak sredstava u ovoj stavci povezan s ratom, onda je to dodatnih 869 milijardi rubalja (13,8 milijardi dolara) izdvajanja za odbranu.

Savezna potrošnja za sigurnosni aparat također je porasla za više od 19 posto u poređenju sa 2021. godinom, na 44,5 milijardi dolara. Dio tih dodatnih sredstava dodijeljen je Nacionalnoj gardi, čije su snage aktivno uključene u podršku ruskom okupacijskom režimu u Ukrajini. Ubrzo nakon što je objavljen planirani budžet, Kremlj je najavio “djelomičnu mobilizaciju”. Kao rezultat toga, 318.000 osoba je pozvano u vojsku, što će zahtijevati dodatno povećanje izdataka za odbranu, za najmanje 372 milijarde rubalja (šest milijardi dolara), kako bi se platile njihove zarade i drugi troškovi do kraja godine.

Ove godine deficit će iznositi 15 milijardi dolara

Budžet za 2023. godinu izradila je vlada i podnijela ga je parlamentu prije predsjedničke uredbe o mobilizaciji, pa ne bi bilo iznenađenje da stvarni vojni izdaci i za 2022. i za 2023. godinu budu viši od službeno objavljenih. U svakom slučaju, čak i uz ove brojke, ruski vojni izdaci 2022. godine premašit će pet posto BDP-a, što je bez presedana. Ipak, neočekivana zarada od nafte i plina u određenoj mjeri nadoknađuje potrošnju povezanu s ratom. Tako će Rusija ovu godinu završiti s deficitom od 0,9 posto BDP-a, ili oko 15 milijardi dolara.

S obzirom na to da su tržišta finansiranja vanjskog duga zatvorena za Rusiju nakon uvođenja zapadnih sankcija, a potencijal domaćeg zaduživanja ograničen, deficit će se finansirati uglavnom iz akumuliranih rezervi, najavio je ruski premijer Mihail Mišustin. U oktobru je fond držao 171 milijardu dolara; njegov tekući dio, koji se može koristiti za takva plaćanja, iznosio je 120 milijardi dolara, što je dovoljno za plaćanje deficita iz 2022. godine. Vlada je u budžet za 2023. stavila povećanje izdvajanja za odbranu od 6,5 posto, što je kompenzacija inflacije. To znači i pretpostavku da ratni izdaci sljedeće godine neće rasti.

Imam neke sumnje u vezi s ovom pretpostavkom. U budžet za 2022. godinu nisu uključeni izdaci za dodatne mobilizirane snage, što će, uz moguće kašnjenje isplate odštete porodicama žrtava rata, vjerovatno natjerati vladu na reviziju te brojke. Štaviše, ministar odbrane Sergej Šojgu najavio je povećanje vojne nabavke za 50 posto za sljedeću godinu i to je učinio nakon što je Državna duma usvojila budžet za 2023. godinu. Ne vidim prostora za to u budžetskim brojkama.

Dobit od karbohidrata donio optimizam u Kremlju

Prihodi, poput potrošnje, također se ne mogu lako predvidjeti za 2023. godinu. Iznenadna dobit od karbohidrata izazvala je određeni optimizam u Kremlju, što se odrazilo u procjenama koje je vlada iznijela o nastavku ekonomskog rasta u prvom tromjesečju sljedeće godine. Mnogi stručnjaci ne dijele vladin optimizam. Čak i službena prognoza Banke Rusije sugerira da će se ruski ekonomski rast nastaviti u drugoj polovini 2023. godine.

Ključna nepoznanica u budžetu za sljedeću godinu su i prihodi od karbohidrata, tačnije, od nafte. Evropska unija je zaustavila uvoz ruske sirove nafte 5. decembra i zaustavit će kupovinu ruskih naftnih proizvoda 5. februara. Unija, zajedno s Grupom G7 i Australijom, također nameće gornju cijenu ruske nafte od 60 dolara. Kao rezultat toga, malo je vjerovatno da će Rusija sljedeće godine moći povećati izvoz nafte kako bi dostigla predratne nivoe. Prosječna cijena ruske izvozne nafte u 2021. godini bila je 69 dolara po barelu.

Trenutnu kurs rublje prema dolaru viši je za 15 posto od prosjeka 2021. godine, što će se vjerovatno nastaviti i u novoj godini. Ovi faktori mogu smanjiti prihode budžeta za 2023. godinu od proizvodnje i izvoza karbohidrata za 15 do 20 posto (22 do 29 milijardi dolara) u odnosu na nivoe iz 2021. godine. U odgovoru na očekivani pad prihoda, vlada je najavila povećanje poreza za naftne i plinske kompanije, kao i za proizvođače metala i uglja. To bi moglo donijeti dovoljno novca za kompenzaciju i do 75 posto smanjenja prihoda. Dakle, ostaje rizik neostvarivanja planiranih prihoda u 2023. godini, ali će on biti ograničen na pet do šest posto ukupnih budžetskih prihoda, prema mojoj procjeni.

Finansije neće promijeniti agresivnu politiku

Iako je planirani budžet pod velikom neizvjesnošću, ne može se nazvati nestabilnim. Pod određenim okolnostima, prihodi bi mogli biti niži ili viši od očekivanih. Ipak, obim tog odstupanja, prema mojoj procjeni, ne prelazi 1,0 posto BDP-a (17,2 milijarde dolara) niti u jednom smjeru. Posljedično, čak i da su prihodi niži, budžetski manjak ne bi premašio tri posto BDP-a (52 milijarde dolara), što se u cijelosti može finansirati iz rezervi (trenutno 120 milijardi dolara). Istovremeno, čini se da nema ni mogućnosti ni želje zapadnih zemalja da pojačaju pritisak sankcija na Rusiju. To znači da se ruski budžet neće suočiti sa šokovima povezanim sa sankcijama 2023. godine.

Imajući sve ovo na umu, ne predviđam nikakva veća finansijska ograničenja koja bi mogla natjerati Kremlj da radikalno promijeni agresivnu politiku prema Ukrajini.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.