Hoće li Erdogan pobijediti na predstojećim izborima?
Gotovo svi se slažu oko toga da su predstojeći izbori značajni za Tursku, a mnogi dijele mišljenje da bi oni mogli biti i najteži za stranku AKP od njenog osnivanja 2001.
Gotovo šest mjeseci prije njihovog održavanja, predstojeći predsjednički i parlamentarni izbori zaokupljaju pažnju građana u Turskoj. Brojna ispitivanja javnog mnijenja, koja su pokazala značajan pad popularnosti i turskog predsjednika i Stranke pravde i razvoja (AKP) prije nekoliko mjeseci, u posljednje vrijeme pokazuju da se njihov rejting popravlja.
Najteži izbori
Gotovo svi se slažu oko toga da su predstojeći izbori značajni za Tursku, a mnogi dijele mišljenje da bi oni mogli biti i najteži za stranku AKP od njenog osnivanja 2001. godine i preuzimanja vlasti u Turskoj u novembru 2002. godine.
To su izbori koji se održavaju nakon više od 20 uzastopnih godina monolitne vladavine u zemlji, a prvi nakon uvođenja predsjedničkog sistema 2018. godine. Također, održavaju se u kontekstu formiranja saveza koji je okupio niz velikih opozicionih stranaka protiv AKP-a, između ostalog i stranke koje su se izrodile iz vladajuće stranke i predstavljaju nezapamćen izazov za istu.
Ovi izbori, također, dolaze u vrijeme pogoršanja ekonomskih uslova, za što su odgovorni unutarnji razlozi koji se tiču same strukture ekonomije, te vanjski kao posljedica pandemije korona virusa, rusko-ukrajinskog rata i drugih globalnih i regionalnih dešavanja. Pored toga, pitanje izbjeglica i stranaca u zemlji pretvorilo se u izborno prepucavanje koje je mjesecima radilo protiv interesa stranke AKP.
Iz ovih i drugih razloga, istraživanja javnog mnijenja pokazala su pad popularnosti predsjednika Erdogana i njegove stranke AKP u odnosu na rezultate prethodnih izbora. Ankete provedene u Turskoj, iako nisu precizne u svojim detaljnim predviđanjima, mogu poslužiti kao indikator u općem kontekstu, pogotovo one u kojima se slaže većina agencija za ispitivanje javnog mnijenja.
Jedan od ovih općih konteksta bio je pad popularnosti predsjednika i njegove stranke, uz predviđanja da će biti potrebe za drugim krugom predsjedničkih izbora zbog Erdoganove nemogućnosti da osvoji više od polovine glasova, za razliku od onoga što se dogodilo na ranijim izborima.
Šta se promijenilo?
Prilikom tumačenja ovakvih promjena izdvaja se nekoliko faktora. Prvi i najvažniji se odnosi na ekonomsko pitanje, posebno u smislu njegovog utjecaja na svakodnevni život građana. Aktuelna vlast prije svakih izbora isplaćuje pakete ekonomske podrške, što se u Turskoj naziva ”izbornom ekonomijom”. Međutim, ono što je vlada pružila ovoga puta čini se izuzetnim, po veličini i tempu. Iz toga se može naslutiti da je ekonomija njena slaba tačka na predstojećim izborima, te najjača karta u rukama opozicije, a možda i najvažniji kriterij za birače na sljedećim izborima.
Shodno tome, turska vlada, predvođena Erdoganom, poduzela je nekoliko koraka u tom pogledu. Mogu se sažeti na sljedeće: smanjenje državnih poreza i nasuprot tome povećanje državne potrošnje, posebno u odnosu na ranjivije kategorije društva. Vlada je pružila više paketa pomoći osobama s ograničenim primanjima, poljoprivrednicima, omladini i osobama koje planiraju stupiti u bak. Tu su još i veliki projekat stambenog zbrinjavanja koji subvencionira država, podrška nekim poljoprivrednim proizvodima, te olakšavanje kredita za sve. Međutim, najvažniji korak je bilo povećanje minimalne plate u dva navrata, uz rekordno povećanje prošle godine, kako bi se ublažio utjecaj poskupljenja na građane/birače. Očekuje se da će se plate ponovno povećati po prihvatljivoj stopi na početku nove godine.
S druge strane, Vlada je donijela nekoliko odluka o reprogramiranju dugova za dužnike koji nisu u mogućnosti da ih izmire, dok je s pojedinim općinama radila na tome da se isplate ili odgode naplate nekih računa za građane koji nisu u mogućnosti da to učine. Pored toga, neki dugovi su otpisani ili su isplaćene rate pojedinih građana. I na kraju, Vlada je poslala poruku građanima da ih nije i neće ostaviti da budu žrtve pogoršanih ekonomskih uslova, te da daje sve od sebe da im u tom smislu olakša i pruži podršku.
Pored svega spomenutog, glavni ulog vlade je sposobnost suzbijanja inflacije prije izbora. Stoga su se predsjednik Erdogan i ministar finansija i trezora Nureddin Nebati u svojim izjavama fokusirali na to da će prvi mjeseci sljedeće godine svjedoči značajnom smanjenju stope inflacije kao glavnom pokazatelju uspješnosti modela Erdoganove ekonomske politike, uprkos oštrim kritikama kojima je bio izložen.
Što se tiče drugog razloga, to su neka od vanjskopolitičkih postignuća koja AKP i predsjednik Erdogan promoviraju unutar države. Tu su, prije svega, uloga Turske na marginama rusko-ukrajinskog rata, od političkog posredovanja, sporazuma o izvozu žitarica, pa sve do sporazuma o razmjeni zarobljenika, zatim održavanje sastanka između američkih i ruskih obavještajnih agencija, pa sve do prijedloga da Turska postane centar za izvoz ruskog plina u Evropu, i tako dalje.
Treće, u posljednje vrijeme su prisutne stalne nesuglasice unutar opozicije, posebno u pogledu izbora konsenzusnog kandidata ispred saveza šest opozicionih stranaka Altili Masa, odnosno ”Šestorka za stolom”. Šef Republikanske narodne partije (najveće opozicione stranke) Kemal Kilicdaroglu još uvijek insistira na svojoj kandidaturi, čemu se Dobra stranka (druga po veličini opoziciona stranka) i dalje protivi, jer smatra da on nije najprikladniji kandidat koji bi suprotstavio Erdoganu, a kamoli da ga porazi.
Pored navedenog, tema izbjeglica i stranaca, posebno Sirijaca, u posljednje vrijeme slabi u medijima i na društvenim mrežama, a inače je bila karta za vršenje pritiska na Vladu koja je pribjegla donošenju nekoliko odluka u okviru politike ”smanjenja koncentracija stranaca” u naseljima većih gradova.
Odlučujući faktori
Još jednom, važno je podsjetiti da ispitivanja javnog mnijenja u Turskoj nisu precizna u predviđanju rezultata, već mogu poslužiti samo kao indikator u njihovim općim kontekstima u kojima se slaže većina agencija koje rade u ovoj oblasti. Važnost ovog zapažanja raste zbog relativno dugog vremenskog perioda do izbora, pored toga da još uvijek nije jasna konačna mapa izbornih saveza i predsjedničkih kandidata.
Prema tome, kada govorimo kako se izgledi turskog predsjednika i vladajuće stranke popravljaju, prema onome što pokazuju rezultati anketa, kao prvo, to predstavljamo kao opći kontekst u većini ispitivanja javnog mnijenja. Kao drugo, to je relativno poboljšanje, i treće, usporedba se odnosi na ankete istih agencija za ispitivanje javnog mnijenja koje su provedene u proteklim mjesecima, što ovom pitanju daje prihvatljiv stepen vjerodostojnosti.
U skladu s tim, ovakav trend bi se mogao nastaviti, zaustaviti ili nazadovati do datuma izbora, što zavisi od tri glavna faktora:
Prvo: ekonomsko pitanje, uključujući vladine politike, iznos minimalne plaće, poskupljenje, vrijednost lire, energetsko pitanje, zatim bilo kakve uvjerljive programe opozicije u ovom kontekstu i tako dalje, u posljednjim sedmicama pred izbore, tj. okolnosti u kojima će se ti izbori održati.
Drugo: izborna mapa, jer se još uvijek nisu pokazali jasni obrisi koalicija niti imena kandidata za predsjedničke izbore, što spada među najvažnije faktore koji će odrediti rezultate predstojećih izbora, u kontekstu toga da nijedna stranka i kandidat nisu u stanju osvojiti 50 posto glasova prema trenutnim očekivanjima.
Treće: Iznenađenja, a time se misli na bilo kakav neočekivani razvoj događaja ili izvan trenutnih kalkulacija, koji bi mogao utjecati na usmjerenje i glasove birača, poput vojne operacije u sjevernoj Siriji ili eskalacije napetosti s Grčkom, što budi nacionalna osjećanja. Odnosno objavljivanje informacija i podataka u vezi sa kandidatima za predsjedničke izbore, koje bi mogle utjecati na njihov imidž, šanse za pobjedu i sl.
U konačnici, rezultati nedavnih istraživanja javnog mnijenja potvrđuju da ideologija, stranačka pripadnost, politička i intelektualna svrstavanja nisu dovoljni da odluče o rezultaima predstojećih izbora u Turskoj, pa čak ni da ih predvide. Postoje i drugi faktori koji utječu na formiranje stavova biračkog tijela i njihove ocjene vladajuće stranke i opozicije, a time i na to kome će dati svoj glas na sljedećim izborima.
To, između ostalog, znači da nedavni rezultati istraživanja javnog mnijenja nisu odlučujući ili konačni u korist bilo koje stranke, te da su mišljenja birača podložna promjenama i izmjenama u oba smjera kako se datum izbora približava, na osnovu više faktora.
Također, navedeni faktori nisu objektivni podaci ili vanjski uvjeti nametnuti zemlji, već su to uglavnom usmjerenja i odluke u rukama dvije strane političke jednadžbe u zemlji, posebno vladajuće stranke koju vodi Erdogan. Prema tome, imaju važnu ulogu u formiranju mišljenja birača u ovoj ili onoj mjeri, a period do izbora (u principu šest mjeseci od sada, ako ne dođe do prijevremenih) predug je da bi se nešto moglo sa sigurnošću tvrditi u zemlji koja jedan dan u svojim političkom zbivanjima opisuje kao ”veoma dug”.