Suptilna ruska duša ambasadora Bocan-Harčenka

Ruski ambasador u Beogradu treba biti svjestan da postoji ‘srpski interes’ i da postoji granica dokle je Srbija spremna Rusiju pratiti u njenom pohodu na Ukrajinu.

Aleksandar Bocan-Harčenko se uživio u ulogu nekoga ko je veoma bitan za i po Srbiju, piše autor (EPA)

Socijalistička partija Srbije, politička stranka rata, krvi i (izuzev nekoliko poslepetooktobarskih godina) vlasti, nedavno je održala kongres na kojem je, gle čuda!, ponovo za predsednika izabran Ivica Dačić. Bez konkurencije i protivnika, baš onako kako to vole drugarice i drugovi. I sve to, međutim, nije bilo bitno i važno, pošto je taj kongres, na kojem je Dačić svima koji su na vlasti poručio Računajte na nas, obeležio međunarodno-diplomatski skandal. Elem, ambasador Rusije u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko demonstrativno je napustio kongres “tovariša i druzja” socijalista.

Bocan-Harčenko se odlučio na taj čin jer je bivši premijer grčke i prijatelj SPS-a Alexis Tsipras “počeo da blati” njegovu domovinu Rusiju. Tsipras je u svojoj video poruci, između ostalog, rekao da je “nezakonita invazija Rusije na Ukrajinu uzrokovala stotine mrtvih i milione izbeglica, da ona mora da prestane” i da “moramo da se borimo za mirno razrešenje krize svugde po osnovi zajedničko prihvatljivih rešenja poštujući međunarodno pravo, bez jednostranih akcija, bez dvostrukih standarda”. Suptilna ruska duša, u vidu njegove ekselencije Bocan-Harčenka, nije mogla to da podnese i ambasador je napustio kongres, žaleći tom prilikom što neće prisustvovati govoru predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

Ujedinjenje Rusije i Srbije kao ‘dva oka u glavi’

Sve je očigledniji osećaj da se ambasador u Srbiji uživeo u ulogu nekoga ko je, ovako ili onako, veoma bitan za i po Srbiju. Nebrojeno puta se susreo sa Vučićem, pre i posle donošenja nekih važnih odluka u Srbiji, kao što je, primera radi, formiranje novog kabineta Ane Brnabić. Bez obzira što Vučić pokušava da susrete predstavi kao protokolarne, u pitanju su konsultantski sastanci. Javna je tajna da je ruski ambasador u Beogradu imao uvid u sastav nove vlade Srbije pre srpske javnosti. Bocan-Harčenko nije krio zadovoljstvo tim izborom, kao i imenovanjem Aleksandra Vulina za šefa Bezbednosno-informativne agencije.

Dačić nije blagonaklono gledao na ovakvo ponašanje uvaženog gosta. Pravdao se da nije znao šta će ko da kaže u video poruci i da ne može on da cenzuriše govornike kako se neko ne bi naljutio. Gotovo sigurno da ovakav odgovor nije zadovoljio, ne samo ambasadora, već i Moskvu. Svi oni znaju da se Dačićeva ideologija na kraju svodi samo na prostu činjenicu koja se tiče opstanka na vlasti.

Taj dan je Bocan-Harčenko zamišljao bitno drugačijim. Znao je gde ide, a i finu uvertiru mu je priredio ruski političar Aleksej Čepa, zamenik predsednika Komiteta Državne dume za međunarodne poslove. Čepa je predložio ujedinjenje Rusije i Srbije. To je bilo veoma interesantno. Sigurno da je ambasador na Konges došao visoko podignuta čela. To što taj predlog više liči na kolonijalno prisjedinjavanje nego na ujedinjenje drugi je padež.

Šta će biti ako Beograd uvede sankcije Moskvi

Na stranu to što je nemoguće ujediniti nešto što je toliko udaljeno jedno od drugog. U toj sali, koju je Bocan-Harčenko napustio, verovatno je bilo više onih koji bi se “ujedinili” sa Rusima nego u bilo kojoj drugoj, ali sigurno i onih koji bi toj istoj Rusiji okrenuli leđa zarad opstanka na vlasti. On je, svakako, poslao poruku javnosti. U Srbiji se sve više širi priča u kojoj se navodi da Moskva i nije toliko zadovoljna onim što vidi u Beogradu.

Da li je ovo samo prvi u nizu koraka koji je ruski ambasador povukao kako bi stavio do znanja kako će i u budućnosti odgovarati na provokacije, videćemo. Znamo da su ruski zvaničnici poznati po netoleranciji. Ako su Dačić i većina partija u Srbiji sačuvali taj komunistički metod biranja predsednika, ruska diplomatija se nikada nije izvukla iz sovjetskih kandži. Tako se i ponašaju u zemljama gde su kao svoji na svome, a u Srbiji su u još povoljnijem položaju. I teško praštaju.

Sve to, međutim, može da se promeni u značajnoj meri. Vučić je više puta ponovio da Srbija neće da uvodi sankcije Rusiji sve dok to ne bude ugrozilo interes Srbije. Crv sumnje je svakako prisutan u Moskvi. Za to vreme zvanični Beograd radi u korist interesa Rusije, a ne svoje zemlje. Pitanje je kako će se Bocan-Harčenko ponašati ako Srbija jednoga dana uvede te sankcije Rusiji. Tada će, verovatno, u znak protesta napustiti Beograd.

Srbija je bitna samo do granice ruskih interesa

Možda je sve ovo veliki probni balon i za jedne i za druge. Dani koji su pred nama sigurno donose neke rasplete, ovako ili onako. Ruskom ambasadoru neko što pre mora da kaže isto ono što je njegov šef Sergej Lavrov jednom prilikom rekao tadašnjem predsedniku Srbije Borisu Tadiću. On ga je, naime, pitao dokle će Rusija ići sa podrškom Srbiji kada je u pitanju Kosovo. Lavrov mu je odgovorio: Do granice ruskih interesa. Ruski ambasador u Beogradu bi morao da bude svestan da postoji nešto što jeste “srpski interes” i da sigurno postoji granica dokle je Srbija spremna da Rusiju prati u njenom pohodu na Ukrajinu.

Ne postoji razlog zbog čega bi se Rusija ljutila na Srbiju ako bi srpski interes bio nešto drugo, a ne Moskva. Srbija bi sigurno ostala bez gasa, ali ne i bez ruskog mešetarenja u unutrašnjoj politici, koji je decenijama ukorenjen u srž srpske politike. Kako za sada stvari stoje, Moskva može da sumnja, ali veći deo srpske javnosti je na njenoj strani. I tako će ostati, ali ta javnost nikada neće moći da spreči ostatak Srbije u pokušaju da istrgne svoju zemlju iz ruskih “namera”. To je tek nešto što posebno ne da mira njegovoj ekselenciji ambasadoru Rusije u Srbiji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera