‘Boj na Kosovu’ između Berlina i Washingtona

Umjesto gromoglasno najavljene i prilično neočekivane najave normalizacije odnosa Srbije i Kosova, u svega nekoliko dana uslijedio je cijeli niz bizarnih, pa i banalnih događaja koji su pogazili godine manje ili više (ne)uspješnih pregovora.

Nisu za ovakav obrat, kako to mnogi misle s obje strane granice iliti administrativne linije, najkrivlji glavni protagonisti – ni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji se po ko zna koji put vratio na svoje fabričko (čitaj radikalsko) podešavanje, niti premijer Kosova Albin Kurti, koji (još) ne odustaje od preregistracije vozila i odbijanja formiranja zajednice srpskih opština, što je dogovoreno prije devet godina u Briselu. Što ne znači da nisu najodgovorniji za novonastalu situaciju.

Ono što se ne vidi na prvi pogled, a mnogima će zazvučati nevjerovatno, jest činjenica da iza odluke o povlačenju Srba iz institucija Kosova stoje mnogo važniji (uglavnom američki) igrači od Vučića, dok iza Kurtijevih leđa stoji njemačka zvanična politika kancelara Olafa Scholtza, u sadejstvu sa francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, čiji se plan za Kosovo, koji se u međuvremenu prometnuo u plan Evropske unije, malo kome dopao u Srbiji.

Rušenje Kurtija da se spasi ‘Otvoreni Balkan’?

Činjenica da Kurti nije poslušao američkog izaslanika za Balkan Gabriela Escobara i prijedlog SAD-a da se preregistracija vozila na Kosovu odloži za još deset mjeseci otvorila je novi paket neodgovorenih pitanja, uključujući ono ključno: je li rušenje Kurtija postao zajednički cilj Washingtona i Beograda kako bi se spasio projekt “Otvoreni Balkan”?

Za Beograd znamo. Pozicija Washingtona je, blago rečeno, ambivalentna i kao da se SAD, pogotovo u trenutku kada republikanci vode inicijativu za osvajanje Kongresa (čitati kao nagovještaj povratka DonaldaTrumpa), ne stavljaju u apriornu poziciju svrstavanja na stranu Kosova, kao što je to bio slučaj svih proteklih godina od američkog priznanja Kosova za nezavisnu državu.

Vučić nije “lupio šamarčinu” Kurtiju, kako najnovije događaje vide neki beogradski mediji, ali jeste pokvario posao Evropljanima, na čelu sa Ursulom von der Layen, koja, i pored izvanrednog obrazovanja i iskustva, još nije svjesna dubine (političkog) blata na jugoistoku Evrope. Kako sada stvari stoje, riječi predsjednice Evropske komisije po završetku susreta premijera u Berlinu kako će sporazumi o putovanju cijelim Zapadnim Balkanom samo sa ličnim kartama te priznavanju diploma i stručnih kvalifikacija doprinijeti stvaranju zajedničkog regionalnog tržišta zasad su mrtva slova na papiru.

Je li dron snimao svatove ili vojsku i naoružanje?

Službeni Beograd, koji već mjesecima ponavlja da je satjeran u ćošak, čini se, odlučio je zaigrati “va bank” te najprije podići migove-29, a potom i srušiti jedan komercijalni dron, za kojeg nikad nije utvđeno je li snimao svadbu ili brojao vojnike i vrste naoružanja u kasarni iznad Raške.

Nizak nivo reakcija Washingtona na poteze Beograda, koji ne liče na poticanje mira i stabilnosti (ambasada SAD-a na Kosovu je saopštila da traži odlaganje primjene odluke o automobilskim tablicama i povratak Srba u institucije Kosova) može se smatrati skoro protokolarnim i prouzrokovati sumnju da Vučić u najnoviju avanturu nije krenuo bez saglasnosti američke administracije. Ukoliko je to tačno, onda se i onaj šamar pripisan Vučiću može pripisati kao šamar Evropi, koja upravo oživljava Berlinski proces zanemarujući američku inicijativu zvanu “Otvoreni Balkan”, u kojoj se ne nalaze ni Kosovo, ni Bosna i Hercegovina, ni Crna Gora.

Sukob na Kosovu se, naravno, može posmatrati i analizirati iz više uglova, jer je postojao mnogo prije i Vučića i Kurtija. Mnogo prije i nastanka i nestanka zajedničke države. Kosovo je bilo prepuno simboličkih značenja i za srpski i za albanski narod. Od protekle nedjelje sasvim je bjelodano kako registracije na vozilima nisu ni blizu glavnog problema. U odavno podijeljenoj Mitrovici podjednako su se čule potpuno iste parole i poruke kao i prije 40 i više godina o samoj suštini sporenja Albanaca i Srba na Kosovu.

Raspad SFR Jugoslavije (ni)je počeo na Kosovu

“Kosovo republika” bio je glavni zahtjev demonstranata, sa jedne, uz odgovor “ovo je Srbija”, sa druge strane, prije više decenija. Bilo je to u vrijeme kada je Jugoslavija bila sastavljena od šest ravnopravnih republika i dvije autonomne pokrajine, koje su, prema ustavnim rješenjima, istovremeno bile i članice federacije, i sastavni dijelovi tadašnje republike Srbije. Nisu rijetki oni koji smatraju da je i raspad Jugoslavije počeo na Kosovu.

Mnogo je vode od tada proteklo Ibrom, Kosovo je proglasilo nezavisnost, koju su priznale najjače zemlje zapadnog dijela svijeta, a glavni problem je bio i ostao u dilemi je li Kosovo “lažna država”, kako to vidi vlast (ali i opozicija u Srbiji), ili je država koja se bori osvojiti stolicu u Ujedinjenim nacijama i drugim međunarodnim organizacijama, uz žestoko protivljenje Beograda.

Danas se poklič “Kosovo republika”, umjesto na nekadašnjim mitinzima Albanaca, želi ispisati na svim registrovanim vozilima u vidi tri slova RKS (Republika Kosovo), na šta ne pristaju Srbi, koji su većina u četiri opštine koji bi htjeli i dalje voziti sa registracijama koje izdaje Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije.

Zastave na nedjeljnoj političkoj predstavi u Mitrovici

Bilo je to najvidljivije u nedjeljnoj prije svega političkoj predstavi u Mitrovici, u kojoj su sudionici u mnogo manjem broju od onog kojim se hvale režim u Beogradu i njegovi trabanti u tom gradu ukrašenom hiljadama zastava Srbije i osnovnom porukom “Ovo je Srbija”. S druge strane, ne samo u nedjelju i ne samo u južnom dijelu grada, nego na većem dijelu Kosova, već 14 godina dominiraju plavo-žute zastave i slični simboli koji su naslijedili tradicionalne crne orlove na crvenoj albanskoj zastavi.

Da je vrag odnio šalu potvrđeno je dan ranije, kada su se, u znak protesta zbog smjene Nenada Đurića, regionalnog ali su samo u pantalonakomandira policije “Sjever”, policajci srpske nacionalnosti počeli svlačiti pred kamerama sa parolom “Dosta je bilo”. Kako su kasnije objasnili nacionalni mediji u Srbiji, odnosilo se to na na Briselski sporazum potpisan 2013. godine. Za “smrt” Briselskog sporazuma, naravno, okrivljen je premijer Kosova, kojem, nakon burnog vikenda koji je bio pokazna vježba za početak mogućeg otvorenog sukoba, ni na Kosovu ne cvjetaju ruže.

Trenutno najvažniji američki čovjek na Kosovu Ramush Haradinaj, predsjednik Alijanse za budućnost Kosova, napustio je sastanak s Kurtijem nakon što je premijer odbio odgovoriti zbog čega nije prihvatio zahtjev SAD-a o odlaganju roka za preregistraciju vozila na RKS. “Iako sam bio dio sastanka sa premijerom Kurtijem, bio sam primoran napustiti sastanak jer je Kurti držao predavanja i nije nam objasnio zašto je prekinuo odnose sa Amerikom i zašto se ne ispunjava njihov zahtjev. Za mene je neprihvatljivo da u tako osjetljivim slučajevima prekidamo odnose sa glavnim sigurnosnim saveznikom“, napisao je Haradinaj na Twitteru.

Najjači igrač i dalje stanuje s one strane Atlantika

Ovom gestom i Haradinaj, koji u posljednje vrijeme pridobija i naklonost nekih krugova bliskim vlastima u Beogradu, zapravo indirektno potvrđuje da Scholtzov, odnosno poslije sesije Berlinskog procesa i evropski plan za Kosovo, za koji je Kurti vezao i vlastitu političku sudbinu, možda i nije sasvim po ukusu najjačeg igrača na Zapadnom Balkanu koji i dalje stanuje s one strane Atlantika.

Interes Washingtona i ovaj put treba čitati kao želju za dominacijom nad Evropom, koja i takva kakva jeste želi postati svjetska sila, a samim tim i konkurencija Americi u rješavanju svjetskih kriza, pogotovo onih koje se dešavaju na njenoj teritoriji.

Iako američki ambasador u Beogradu Christopher Hill tvrdi kako je SAD saglasan sa Evropskom unijom da najnoviji događaji u odnosima između Kosova i Srbije dovode u opasnost važan napredak postignut u dijalogu koji se vodi uz posredovanje EU-a, nikako se ne smije zaboraviti kako savremeni “boj na Kosovu” ne vode isključivo Srbija i Kosovo, nego upravo oni koji su pokrenuli Briselski proces ili, kasnije, “Otvoreni Balkan”, odnosno “mali Schengen”.

Washington je pozvao Srbiju i predstavnike kosovskih Srba da poštuju svoje obaveze iz dijaloga i vrate se u institucije Kosova svojim dužnostima, uključujući policiju, pravosuđe i lokalne administracije“. Istovremno, Hill je pozvao vlasti Kosova da bez odlaganja produže proces za preregistraciju vozila i obustave kaznene mjere protiv vlasnika srpskih tablica dok strane u okviru dijaloga ne riješe to pitanje.

Američki stav o statusu Kosova se neće mijenjati

Da se američka politika značajno približila Beogradu potvrđuje i zahtjev da “odmah počnu pregovori o osnivanju zajednice srpskih opština, što je obavezujuća pravna obaveza za Kosovo”, kako je rekao Hil. Pozivajući dvije strane da izaberu put dijaloga i uzdrže se od akcija koje bi dovele do nasilja i konfrontacije, ocijenio je da “kontinuirani neuspjeh Kosova u sprovođenju ove obaveze podriva princip vladavine prava i šteti ugledu i kredibilitetu Kosova“.

Ne treba zaboraviti da je, zbog vlastitih strateških interesa prilikom utemeljenja nezavisnosti Kosova, ključni kamen postavio upravo Washington i da se njegov stav o tome je li “Kosovo Srbija” ili nezavisna republika sigurno neće mijenjati. Jedino pravo pitanje u ovom nevidljivom dijelu “boja za Kosovo” jest u dinamici “izvođenja radova”, odnosno hoće li se do cilja stići zajedno sa Beogradom, kako to vide i sadašnja administracija ili neka druga u SAD-u, ili stalnim pritiscima na Srbiju iz Evropske unije, koja ni sama nije jedinstvena kada je u pitanju budućnost Kosova.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.