I NATO i ruske ratne igre povećavaju nuklearne rizike

Lideri na svim stranama vode politike koje nas neumoljivo vode prema nuklearnom ratu. Moraju ustuknuti. Smjesta.

Prva nuklearna I Rusija i Zapad su pojačali nuklearnu retoriku i vježbe u proteklim danima usred rata u Ukrajini (AP)

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden ovog mjeseca je upozorio da bi se svijet mogao suočiti s apokalipsom ukoliko ruski predsjednik Vladimir Putin upotrijebi taktičko nuklearno oružje u Ukrajini. Pomislili biste da će takva prognoza voditi do hitnog djelovanja da se smanje šanse za takvu konfrontaciju. Pa ipak, ne ulažu se nikakvi napori da nas se udalji od takvog rizika.

Naprotiv, vlade na svim stranama samo gomilaju još prijetnji, dodatnu militarizaciju i postupke koji ne samo da čine nuklearni rat mogućim, već mu povećavaju i vjerovatnoću. NATO je prošle sedmice počeo krug nuklearnih vježbi, simulirajući bacanje “taktičkih” nuklearnih bombi B61 nad Evropom. Iako su ove vježbe predstavljene kao rutinske, one se dešavaju u isto vrijeme kada i paralelne ruske vježbe. Nije teško zamisliti gore vrijeme za ovakve aktivnosti.

Ogromne sume za ‘oružje sudnjeg dana’

Uz zabrinutost zbog moguće apokalipse na najvišim nivoima vlasti, ove su vježbe trebale biti otkazane kao poruka da Zapad neće doprinijeti eskalaciji nuklearnih tenzija, zar ne? Umjesto toga, naši lideri sistematično ne uspijevaju smanjiti rizik.

No, ima i snažnih poruka koje treba slušati. U augustu, čak i prije najnovijih Putinovih blago prikrivenih nuklearnih prijetnji, generalni sekretar Ujedinjenih naroda Antonio Guterres upozorio je da je svijet “na jedan pogrešni proračun od nuklearnog uništenja“. Njegove riječi moraju biti poziv na buđenje liderima koji provode politike koje nas neumoljivo vode prema nuklearnom ratu i populacijama koje još ne poduzimaju ništa da zaustave ove užasne opasnosti.

Guterres je upozorio da živimo u vremenu nuklearne opasnosti “koju nismo vidjeli još od vrhunca Hladnog rata“. Upozorio je na države koje traže “lažnu sigurnost“ trošeći ogromne sume na “oružje sudnjeg dana“. Kazao je da je svijet imao sreće jer nuklearno oružje nije upotrijebljeno od 1945. Ali kako je s pravom izjavio: “Sreća nije strategija. Niti je zaštita od geopolitičkih tenzija koje se mogu eskalirati u nuklearni sukob.“ Istina, ne možemo se osloniti na sreću. I moramo imati na umu šta znači upotreba nuklearnog oružja i kako bi nuklearni rat izgledao danas.

Bomba bačena na Hirošimu bila je ‘mala’

Prema procjenama, 340.000 ljudi je poginulo nakon što je SAD bacio atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki u Japanu 1945. godine.To je uključilo i mnoge koji su preživjeli samu eksploziju, ali su umrli nedugo poslije od fatalnih opekotina. Drugi su umrli zbog potpunog kraha spasilačkih i medicinskih službi koje su također bile uništene. Još je mnogo ljudi umrlo kada je uslijedio udar radijacije, koji je otrovao ljude i uzrokovao rakove i deformitete kod novorođenčadi.

Ako to nije dovoljno loše, razmislite o ovome: bomba bačena na Hirošimu bila je zapravo mala nuklearna bomba u poređenju sa današnjim. Trenutno nuklearno oružje, čak i ovo “taktičko” nuklearno oružje navodno ograničenog dometa o kojem se sada rutinski raspravlja u kontekstu rata u Ukrajini, mnogo je, mnogo snažnije. One za koje su trenutne vježbe iznad Evrope dizajnirane imaju varijabilnu razornu moć, koja je do 20 puta snažnija od bombe koja je uništila Hirošimu 1945. godine.

Jednako su zabrinjavajuće i nedavne politike država s nuklearnim oružjem. Tokom nekoliko desetljeća svjedočili smo postepenim smanjenima broja komada nuklearnog oružja. Sada na svim stranama gledamo programe modernizacije, sa SAD-om koji planira unapređenje projektila koji mogu  isporučiti nuklearno oružje, Francuskom koja pokreće projekat izgradnje nove generacije podmornica s balističkim projektilima na nuklearni pogon, a Velika Britanija, Indija i Pakistan se pripremaju da povećaju svoje nuklearne arsenale.

Egzistencijalna prijetnja za čovječanstvo

Ali, najgora od svega je normalizacija ideje upotrebe nuklearnog oružja. Čini se da je teorija uzajamno osiguranog uništenja koja je preovladavala tokom Hladnog rata – da ovo oružje nikada zaista neće biti upotrijebljeno – napuštena.

Današnje politike izričito uključuju upotrebu nuklearnog oružja, i u konvencionalnim ratovima, čak i protiv država koje nemaju nuklearno oružje. Tabu o upotrebi nuklearnog oružja je prekinut i globalna zajednica mora se suočiti s tom stvarnošću jer utjecaj nuklearnog rata ne možemo ograničiti na jednu državu ili čak regiju. Takav rat predstavlja egzistencijalnu prijetnju za cijelo čovječanstvo i za sve oblike života. Nuklearno razoružavanje je preduslov za naš opstanak.

Za to se ne zalaže samo mirovni pokret. Zapravo, globalna većina aktivno radi na svijetu bez nuklearnog oružja i potpuno je svjesna da aktivnosti manjine država, samo njih devet sa nuklearnim oružjem, sve nas dovode u rizik od uništenja. Zato je doslovno cijeli globalni jug već organizovan u zone bez nuklearnog oružja. Sporazum o neširenju nuklearnog oružja i Sporazum o zabrani nuklearnog oružja su inicijative sa globalnog juga. U tome leži zdrav razum, i ovom zalaganju za nuklearno razoružavanje moramo se okrenuti, radi sigurnosti zasnovanoj na ljudskosti i miru, a ne na uništenju i smrti.

Možemo spasiti svijet, ali vremena ponestaje

Tokom 1980-ih, bivši švedski premijer, veliki Olof Palme, prvi je predstavio princip zajedničke sigurnosti – da nijedna država ili zajednica ne može biti sigurna ako drugi nemaju taj isti nivo sigurnosti. To je koncept čije je vrijeme došlo. Evropi i svijetu prijetko je potreban zajednički sigurnosni okvir, a ne masovno povećanje militarizacije. Ideja da moćnici diktiraju šta je ispravno ili da hiljade ljudi mogu biti poslate u smrt ne smije biti prihvatljiva.

U Januaru su čelnici SAD-a, Rusije, Kine, Francuske i Velike Britanije izdali izjavu potvrđujući “da se u nuklearnom ratu ne može pobijediti i da se on ikada ne smije voditi“. Kako u ponedjeljak ulazimo u UN-ovu Sedmicu razoružanja, moramo svi zahtijevati od tih čelnika da djeluju u skladu s tim opredjeljenjem. Nuklearno razoružanje, uz podršku globalne većine država i novi pristup zajedničkoj sigurnosti, još može spasiti naš svijet. Ali vremena ponestaje: moramo djelovati da bismo osigurali svoju budućnost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera