Vučićeva ostavka koja se neće dogoditi

Aleksandar Vučić je vjerovatno posljednji državnik na svijetu koji bi podnio ostavku.

Jednom će neko možda otkriti tu potrebu Aleksandra Vučića da izigrava žrtvu, navodi autor (EPA)

U seriji važnih informacija o stanju na ratištu u Ukrajini, eventualnom nuklearnom ratu, nedostatku energenata za predstojeću zimu, visokoj inflaciji i cenama koje svakodnevno dodiruju nebesa, prođe i neka potpuno smešna i, možemo slobodno reći, odurna. Predsednik Srbije, kako to reče jedan od najvažnijih poluga medijskog sektora srpskih vlasti Dragan J. Vučićević, vlasnik Informera, izjavio je da Aleksandar Vučić razmišlja o tome da podnese ostavku.

Da situacija nije problematična mogli bismo grohotom da se smejemo danima na nešto ovako. Nije da javnost u Srbiji nije navikla na ovakve gluposti. Iz usta istog propagandiste predsednika Srbije izašle su reči – Vučiću, budala si ako odeš  Peking, jer nećeš preživeti. On je tada, uz vapaj do neba preklinjao Vučića da ne ide u Peking, jer se spreman državni udar. Bila je to, sećamo se, prvoklasna sprdačina, ali eto, skoro pa zaboravljena.

U iščekivanju novih video spotova u kojima članovi Vučićeve stranke plaču preklinjajući ga da ne odstupi i nadajući se da će ih poslušati, u Srbiji gotovo niko ovu informaciju nije uzeo za ozbiljno. Reagovalo je nekoliko poslušnika i to je sve. Malo se zavrtela priča u jednoj od njihovih emisija, pojavio se tekst u nekada uglednoj Politici iz pera jednog od Vučićevih poslušnika, i to je to.

‘Publika nije glupa’

Nije više ni publika tako glupa da se hvata na svaku njegovu igrariju. A, njih je ogroman broj, tih igrarija. Naravno da od ostavke nema ništa. Vučić više voli vlast i moć nego bilo šta drugo. Sve je spreman da uradi da bi ostao na vlasti. Godina radi da tome da je upravo on jedan jedini. Što je najsmešnije, napravio je takav sistem da mu i ne preti nikakva mogućnost smene.

Uporedo sa pričom o ostavci, srpska javnost bruji o situaciji najtežoj od Drugog svetskog rata u kojoj se Srbija sada nalazi. Ni hiperinflacija, ni tri rata, niti ono jedno bombardovanje, ništa od toga nije toliko teško koliko pritisci na Vučića da uvede sankcije Rusiji i da prizna nezavisnost Kosova. Nedavno je sam izašao u javnost i rekao da postoji nemačko-francuski plan po kojem Srbija ne bi morala da prizna nezavisnost Kosova, već samo da ne sprečava njihov prijem u Ujedinjene nacije. Ali, pritiskaju ga. Džabe sve kada i dalje postoji veliki broj onih koji veruju u sve što on kaže.

Jednom će neko možda otkriti tu Vučićevu potrebu da izigrava žrtvu. On ne jede, ne spava, ne ide na odmor, samo radi, radi i radi, a sada i trpi, trpi i trpi. Sam se našao u toj situaciji da sedi na dve stolice i da je ubeđen da tako nešto može da traje doveka. U svom okruženju nema čoveka koji bi mu rekao da zastane malo i da sačeka, da razmisli, da proba da vidi i drugu stranu. Ne daj Bože da mu se suprotstavi. Drugo, šest meseci nije dozvolio da se sastavi nova vlada. Mrcvario je ceo narod do poslednjeg trenutka. Srbija će dobiti novu vladu 27., 28. oktobra, a zakonski rok ističe 30. oktobra. Da je formirao Vladu na vreme, kao što se inače radi u svom normalnim zemljama, imao bi sa kime da podeli teret, umesto što je sam sve bitne odluke donosio. Za sve se pitao, od uzimanja kredita od milijarde evra do dodele nekog televizora u vrletima novopazarskog kraja.

Ostavka Vučića

I sada, kada je stani-pani, kada je jasno da neke krupne odluke moraju da se donesu, on bi “kao” da se povuče da ne bi ostao upisan u istoriji kao neko ko je uveo sankcije Rusiji, ili priznao Kosovo. Vučić je verovatno poslednji državnik na svetu koji bi podneo ostavku. Nema tog pitanja zbog kojeg bi i pomislio. Da nije tako, do sada bi pet put podneo ostavku na mestu predsednika Srpske napredne stranke, pošto je isto toliko puta obećao da će to da učini. Nije od te fele, što bi naši narodi rekli.

Imali smo mi u istoriji, takođe, jednog ko nikada nije pomišljao na ostavku. Čak kada je prelazio sa mesta predsednika Srbije na mesto predsednika Jugoslavije, nije podneo ostavku, nego je obavestio predsednika Skupštine da zbog prelaska na novu funkciju nije više u mogućnosti da obavlja dužnost predsednika Srbije. Da, bio je to Slobodan Milošević.

A, kada bi se kojim slučajem desilo da podnese ostavku na mesto predsednika Srbije, zamenio bi ga predsednik Skupštine Srbije Vladimir Orlić. Tako je po Ustavu. U SNS bi nastala prava pometnja. Svako bi gledao da onome drugo zabije nož u leđa ne bi li postao novi Vučić. Stranka bi se raspala i takva bi morala da ide na predsedničke izbore. Srbija bi možda imala priliku da se izvuče i upravo je to ono što Vučić neće da dozvoli – Srbija da se izvuče.

Lakoća kojom Vučić koristi niske udarce je fascinantna. U zemlji u kojoj je poskupelo sve, od igle do lokomotive, on nameće potrebu ljudima da misle o njemu kao nekome kome je najteže na ovom svetu, a ne o tome šta će deci spremiti za jelo i kako ih opremiti za zimu koja kuca na vrata. Predsednik Srbije je ubeđen da će posle njega zemlju pogoditi neki razorni cunami, ili potop, ili ko zna kakva nesreća. Neće. Nastaviće se život kao što se nastavlja bez svakoga od nas. Zamajavanje naroda nikome ne može doneti sreću, a upravo bi narod trebalo da bude taj koji će se osvestiti i probuditi iz mamurluka u kojem Vučić pliva kao riba u vodi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera