Izbori u Turskoj: Na šta se oslanja Erdogan, a na šta opozicija

Kako se bliže turski predsjednički i parlamentarni izbori, zakazani za juni 2023. godine, domaća politička scena se zahuktava, iako još uvijek nije zvanično proglašen početak predizborne kampanje.

S padom popularnosti vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP) te pokušaja pojedinih opozicionih stranaka da postignu dogovor oko konsensualnog kandidata koji bi se utrkivao s predsjednikom Erdoganom, politička situacija u zemlji je fragmentirana, a na izborima učestvuju nove stranke. Dakle, očekuju nas potpuno drugačiji izbori u odnosu na prethodne.

Prije svega, zato što kandidati na predsjedničkim izborima, koji su, naravno, važniji od parlamentarnih izbora, još uvijek nisu poznati, izuzev Erdogana. Zatim, “Altili Masa”, odnosno “Šestorka za stolom” (okvir za koordinaciju šest opozicionih stranaka koje žele da se vrati parlamentarni sistem u državi) još uvijek nije postao potpuni izborni savez. U svjetlu atmosfere u kojoj se očekuje održavanje izbora, i zbog toga što svaka bitna varijabla do tog trenutka može direktno utjecati na izborne rezultate, može se reći da će se glavna borba voditi oko toga na koje uloge će se dvije strane kladiti.

Ulozi opozicije

Rezultat predstojećih izbora u velikoj mjeri ovisi o okolnostima kojima će zemlja svjedočiti u vrijeme njihovog održavanja, posebno kada su u pitanju dva velika skupa varijabli. Prvi skup su varijable koje utječu na stanje polarizacije i konkurenciju između vlasti i opozicije, poput pitanja stranaca u državi, posebno Sirijaca, te ekonomski pokazatelji, naročito oni koji utječu na džep građana i njihov svakodnevni život. Što se tiče drugog skupa, odnosi se na političke i izborne mape u vrijeme izbora, u smislu broja predsjedničkih kandidata i mogućnosti da se pronađe konsensualni kandidat opozicije ili ne, kao i izbornih saveza među strankama.

Na ove dvije velike grupe važnih varijabli polažu nade predsjednik Erdogan i njegova stranka AKP i Narodna alijansa, koju čine AKP i Nacionalistički pokret (MHP), u odnosu na ono na šta se oslanja opozicija, posebno “Šestorka za stolom”, odnosno koordinacioni okvir koji čine šest opozicionih stranaka, preciznije rečeno Republikanska narodna partija (CHP), kao najveća i najistaknutija opoziciona stranka unutar ”Šestorke za stolom”.

Bez sumnje, glavna karta na koju igra opozicija je pad ekonomskih pokazatelja, posebno stopa nezaposlenosti, inflacija i rast cijena, što ide u prilog njenom narativu da vlast nije u stanju riješiti ekonomske probleme građana i da je odgovorna za pogoršanje situacije koja vlada u zemlji već 20 godina. U ovakvim kalkulacijama, opozicija shvata da je ekonomija prvi kriterij na osnovu kojeg će turski birači glasati, kao i u drugim zemljama, te se očekuje da će njena uloga biti dosta značajnija na predstojećim izborima. Opozicija smatra da će na taj način dobiti priliku da predstavi sebe kao alternativu koja je u stanju da se nosi s ekonomskim problemom.

Opozicija, također, polaže nade u sve veće nezadovoljstvo naroda zbog pitanja stranaca koji borave na turskom tlu, posebno Sirijaca. Dok pojedine rasistički nastrojene ličnosti koriste govor mržnje prema njima, a neke političke ličnosti i stranke ih prikazuju kao glavni uzrok problema Turske, opozicija se generalno nije udaljila od ovog diskursa i nije ga u potpunosti usvojila, ostavljajući sebi prostor da izvuče korist iz ovakvog nemira, prebacujući odgovornost za to na Vladu i stranku AKP.

Jedna od glavnih stvari na koje se opozicija kladi jeste ta da u prvom krugu neće doći do rezultata na predsjedničkim izborima i da će biti potrebno održati drugi krug izbora kako bi se okupili svi glasovi opozicije protiv turskog predsjednika, čime bi se osigurao njegov poraz. Upravo zbog toga, još uvijek nije jasan stav  ”Šestorice za stolom” po pitanju konsenzusnog kandidata, uprkos tome što su pristali na ideju da se ne spominje ime kandidata, zbog čega se žestoko zahuktalo takmičenje unutar njihovih redova među jednim brojem opozicionih ličnosti.

Postoje i manje stvari na koje opozicija polaže nadu, a to se ne donosi na cijelu opoziciju, već se tiče samo nekih stranaka ili grupe stranaka posebno. Lider opozicije i čelnik CHP-a Kemal Kilicdaroglu kladi se na to da mu učešće u drugom krugu izbora može osigurati glasove onih koji se danas ne slažu s njegovom kandidaturom. Zbog toga se suprotstavlja svojim partnerima u opozicionom koordinacionom okviru koji, u najmanju ruku, ne pokazuju entuzijazam za njegovu kandidaturu.

Manje stranke unutar okvira ”Šestorka za stolom”, posebno opozicione stranke Ahmeta Davutoglua i Alija Babacana, koji su se dvojili od AKP-a, oslanjaju se na to da će im njihovo učešće unutar ”Šestorke za stolom” osigurati medijsko i političko prisustvo, a potom i bolje šanse na izborima. Takve računice su ih danas spojile sa CHP-om, no kasnije bi ih mogle gurnuti u različite saveze, posebno na nivou predsjedničkih izbora.

Na šta se Erdogan oslanja

S druge strane, Erdoganova glavna uloga je da poboljša ekonomske pokazatelje prije održavanja izbora, te da građani/birači osjete ovu promjenu na direktan i efikasan način. Stoga je vlada produbila ”izbornu ekonomiju”, kako se to naziva u Turskoj, odnosno smanjenje naplate poreza i povećanje državne potrošnje, što se posebno odnosi na ranjivije kategorije društva sa niskim prihodima, mlade i studente. Vladine politike su uključivale značajno podizanje minimalne plaće dva puta godišnje, a postotak povećanja je bio značajan u odnosu na ranije stanje. Također su uključivale i pakete podrške malim i srednjim preduzećima, reprogramiranja dugova, smanjenje nekih poreza, stambeno zbrinjavanje mladih, osoba koje se spremaju da stupe u brak i ljudi sa ograničenim primanjima…itd.

Erdogan je pružio uvjeravanja da Turska neće imati problema u osiguranju energenata u zimskom periodu, te da će nastojati sniziti cijene u direktnom kontaktu s ruskim predsjednikom. Također je obećao da će početi sa smanjivanjem stope inflacije početkom 2023. godine.

Turska vlada, također, naporno radi na tome da se smanje posljedice drugog problema koji se nalazi na dnevnom redu izbora, a to je pitanje stranaca koji žive u Turskoj, posebno Sirijaca. Vlada nastavlja donositi odluke kojima se nastoji smanjiti njihov broj kroz podsticanje dobrovoljnog povratka i izmjene zakona i cirkulare koji se odnose na njihova mjesta stanovanja, dokumente o prebivalištu i tako dalje.

Uspjesi turske diplomatije sve do dana izbora treća su stvar na koju se Erdogan oslanja. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da se popravlja rejting predsjednika Erdogana i AKP-a posljednjih mjeseci, nakon što je Turska uspjela posredovati u sporazumima o izvozu ukrajinskog žita i razmjeni zarobljenika. Prema tome, turska diplomatija između Rusije i Ukrajine ponovno je oživjela (međutim, nedavni događaji su otežali taj zadatak) i između Azerbejdžana i Armenije, pored toga da je potpisan memorandum o razumijevanju u vezi sa resursima ugljikovodika s Libijom.

Smanjena važnost koalicija

Erdogan također polaže nadu u međusobnu nekompatibilnost opozicionih stranaka i nastavak neslaganja i svađa u nekim pitanjima, čemu je politička arena u zemlji svjedočila u više navrata proteklih sedmica. Ovakva situacija predstavlja direktan udar na glavni narativ ovih stranaka da su tu kako bi okončali stanje polarizacije, usmjerili se na smirivanje situacije i posvetili se kolektivnoj dobrobiti. Vladajuća Narodna alijansa je napravila prvi korak u razbijanju opozicione koalicije kroz izmjenu izbornog zakona, čime je u značajnoj mjeri smanjena važnost koalicija na parlamentarnim izborima i potreba za njima.

Posljednja stvar na koju računa u tom kontekstu jeste da opozicija predstavi pogrešnog konsenzualnog kandidata ili nekog koga je lako potkopati, jer bi to olakšalo Erdoganu zadatak da pobijedi na izborima. Možda je to jedan od razloga zbog kojih Erdogan, s jedne strane, izjavljuje svoju podršku kandidaturi Kilicdaroglua, a s druge strane insistira da opozicija što prije objavi ime svog konsenzualnog kandidata.

Ukratko, čini se da su stvari na koje se oslanjanju dvije strane, osam mjeseci prije izbora, kombinacija čekanja da se vidi kako će se razvijati situacija izvan države koja bi mogla imati efekte unutar Turske, te praćenje ekonomskih pokazatelja, kao i rad na mapi saveza, a ne samo takmičenje u programima, diskursu i izbornim kampanjama. Čini se da će sučeljavanje onoga na što polažu nade i jedni i drugi imati direktan utjecaj na predstojeće izbore. Što se tiče sposobnosti bilo koje strane da ove opklade/razvoj dešavanja preokrene u svoju korist, a zatim da učini da tas prevagne u njihovu korist na predstojećim izborima, to iziskuje opširnije istraživanje i dodatni prostor u narednom članku.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.