Crna Gora u 2022. godini: (Ne) ubijte proroka

Mnogo je legendi koje svjedoče o ubistvu vidovnjaka, proroka, po naredbi vladara. Dakako, ovo se odnosilo na one koji su se odista ozbiljno pokušavali baviti proricanjem budućnosti.

Poučeni otfikarenom glavom prethodnika, vidovnjaci i uopšte prognozeri budućnosti otada bi uglavnom budućnost vidjeli po želji svog aktuelnog gospodara.

E, to ne znači da glava ne bi otišla s ramena ako se predviđanje ne bi ostvarilo. Kako je vremenom postalo neprihvatljivo da za ove „sitnice“ leti glava, a uzgred smo izmislili i medije, pribjeglo se metodi negiranja stvarnosti ili nemogućnosti da ista dospije u dom podanika.

Tako pojedinac, kada mu se ne sviđa pogled na ulicu, zatvori prozor i spusti roletnu.

E, malčice je drugačije kad država hoće da negira stvarnost. Onda se mora prosto izmisliti neka nova stvarnost. I ta nova stvarnost mora biti bajkovita, što bi rekao Branko Kockica: „Tamo su kuće od čokolade, prozori su od marmelade“.

Slijede nove političke turbulencije

Dakle, šta Crna Gora može očekivati u 2022. godini?

Koliko se iko smije usuditi prognozirati? Sve što nam se dogodilo u prošloj godini, pokazalo je da je svaka prognoza nezahvalna. Ali, ako jesmo ozbiljni ljudi, moramo imati neku viziju makar u narednih godinu.

Za početak, moraću vas razočarati kada su vizije u pitanju. I pored zaklinjanja u Evropu, u reforme, i naravno napredak, bojim se da je istina da ovdje nijedan politički subjekat nema viziju koja bi obuhvatila građane i državu. Sve te vizije se sastoje od kratkoročnih i kalkulantskih političkih ciljeva. A iz toga proizilazi i prognoza onoga što će nam se dešavati narednih mjeseci.

Kao prvo, mislim da nas odmah po završetku sezone praznika, sljeduju političke turbulencije čiji se ishod ne nazire. Neki kažu pada premijer Zdravko Krivokapić i formira se manjinska Vlada. Neki kažu da će Vlada bez obzira na sve nastaviti i dalje da vegetira.

Ali, ono što se dešava mimo političkih nadgornjavanja jeste dalje razvodnjavanje crnogorskog društva po raznim osnovama i ovo će se sigurno nastaviti i u ovoj godini. Diferencijacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, koja će posebno biti izražena u oblasti prosvjete i kulture. Ta dva koncepta, koja su u suštini i dva različita pogleda na mjesto Crne Gore u Evropi i svijetu, kao i na njeno unutrašnje uređenje i određenje, nažalost, nastaviće da se udaljavaju.

Takođe, poslije sezone praznike nastupiće lančana poskupljenja za koja postoje i unutrašnji i spoljni razlozi. Crna Gora je uvozno orijentisana zemlja u kojoj od sticanja nezavisnosti uvoz redovno nadmašuje izvoz. Skok cijena na međunarodnom tržištu tako žestoko pogađa državu. Sa druge strane, povećanje zarada, iako u socijalnom pogledu dobar potez, takođe potiče inflaciju, gdje preduzetnici nove troškove nastoje naplatiti kroz povećanje cijene proizvoda kojeg na kraju plasiraju kupcu.

Kadriranje po uzoru na staru vlast

Za očekivati je i da se nastavi praksa kadriranja u državnoj upravi od strane politike. Iako se to najviše zamjeralo Demokratskoj partiji socijalista i njenim koalicionim partnerima, mora se priznati da i nove vlasti ništa ne zaostaju. Stara praksa da se zaslužnom članu odužimo preko budžeta, čitaj preko leđa građana, prigrlili su i novi vlastodržci. Takođe, i ovi politički kadrovi su uglavnom nesposobni, čast izuzecima, kao i isto tako postavljeni kadrovi prethodne vlasti.

Što se tiče hoda Crne Gore ka Evropskoj Uniji treba biti realan, pa reći da ovdje ne zavisi sve od nas. Ako bih ukratko definisao naš odnos sa Evropskom Unijom on bi glasio ovako: „Mi se pravimo kao da želimo da uđemo u Evropsku Uniju, a oni se prave kao da žele da prime Crnu Goru tamo“. Dakle, kretaćemo se onom brzinom u narednoj godini koliko to želimo mi i Evropska Unija. A to vam je u ovom slučaju omiljena crnogorska brzina, to jest, brzina puža.

Kada je u pitanju borba protiv pandemije korona virusa, sasvim je izvjesno da će država , kao i prije neki dan ustuknuti pred zahtjevima ugostitelja, vjerskih zajednica ili sutra već neke treće strane. To će rezultirati desecima hiljada novih slučajeva korona virusa u zemlji koja u stvarnosti jedva da ima više od pola miliona stanovnika.

Dobra stvar je što je očigledno omikron varijanta korona virusa slabija pa ipak nećemo gledati slične scene iz bolnica u Crnoj Gori kao što smo to imali priliku da vidimo prije nekoliko mjeseci.

Jedna od bolnih tačaka i u narednoj godini biće smanjenje i starenje stanovništva. Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore, samo u prvih 10 mjeseci 2020. godine imamo 1.851 stanovnika manje. Nažalost, s obzirom na sve okolnosti za očekivati je da Crna Gora 2023. godinu dočeka sa još manje stanovnika.

Nije sve tako crno

I na kraju, da ne bi bilo sve crno – i pored svih kritika poteza ministra Spajića, a koji se odnosi na minimalnu zaradu, odnosno povećanje najniže plate sa 250 eura na 450 eura u neto iznosu, iako da se ogradim jer nisam ekonomista, smatram ovo jednom od rijetkih pozitivnih stvari kojoj se možemo nadati u 2022. godini, pod uslovom da se ostvari.

Prosto je, u Crnoj Gori za 250 eura odavno više ne može ni vrabac da preživi a kamoli zaposleni. A realno, plate bi se morale podići čak i sve da to Vlada nije htjela. Razlog je jednostavan. Otvorenost tržišta bogate Njemačke za radnu snagu iz Crne Gore već je stvorila nestašicu iste u mnogim branšama u Crnoj Gori. Zato su se mnogi vlasnici biznisa u Crnoj Gori našli pred dilemom. Ili da povećaju plate ili da stave ključ u bravu.

Moram vam priznati da nemam nikakvo razumijevanje za one poslodavce koji najavljuju „osvetu“ državi zbog povećanja minimalne plate.

Iskreno, radnik sa 250 eura u Crnoj Gori nije živio već životario, tako da će naredna godina biti izazovna i u sferi ostvarivanja radničkih prava. Na ovom polju ćemo vidjeti koliko je nova vlast u raljama tajkunskih kandži, za šta su opet, a i sada puno puta prozivali staru vlast.

Bojim se da je ovo realna slika Crne Gore u 2022. godini. Nadam se da će biti bolja i uspješnija od mojih predviđanja. A ako se pak ovo moje viđenje ostvari ili bude još gore od ovoga, uvijek dragi građani možete staviti roletne na prozore, začepiti uši ili kao nojevi zabiti glavu u pijesak.

Doduše, neće vam biti prvi put.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.