Kurdi bi mogli odlučivati u novoj iračkoj vladi

Ali samo ako se ujedine.

Hassan Al-Adari, šef političkog ogranka sadrističkog bloka i sadrističke delegacije susreće se s Hoshyarom Zebarijem, šefom kurdske delegacije na pregovorima o formiranju nove vlade nakon parlamentarnih izbora u Bagdadu, 5. novembra 2021. [AP/Hadi Mizban]

Iračka izborna komisija je 30. novembra konačno objavila rezultate parlamentarnih izbora održanih 10. oktobra. Potvrdila je da je politički blok šiitskog klerika Muqtade al-Sadra osigurao 73 od 329 zastupničkih mjesta u Parlamentu, izašavši na taj način kao pobjednik izbora. U međuvremenu je njegov rival, savez Shia al-Fatah – koji je povezan sa milicijama Narodnih mobilizacijskih snaga (PMF) – izgubio na glasanju i odlučio je odbaciti rezultate.

Ove tenzije unutar šiitske političke elite otvorile su vrata za nove političke aranžmane u kojima bi vodeće iračke kurdske stranke mogle odigrati značajnu ulogu. Sadr je već najavio da neće sarađivati sa nekim grupama unutar al-Fataha i stranke Država zakona bivšeg premijera Nourija al-Malikija, i da će umjesto tog tražiti „nacionalnu većinsku vladu“ kroz savez sa glavnim sunitskim i kurdskim političkim snagama.

Ako Sadrovi napori budu uspješni u proizvodnji stabilne vlade, to bi moglo osnažiti kurdsku ruku u iračkoj politici i pomoći da se razriješe dugogodišnje rasprave između Bagdada i poluautonomne Kurdistanske regije Iraka (KRI). Takav pozitivan ishod, međutim, bi zavisio od sposbnosti glavnih kurdskih stranaka da drže ujedinjen front u pregovorima, što bi značilo prevazilaženje njihovih internih fragmentacija i rivalstava.

Unutrašnje tenzije među Kurdima

Od ranih 1990-ih, iračkom kurdskom regijom vlada konsenzus o podjeli vlasti između Kurdistanske demokratske stranke (KDP) i Patriotske unije Kurdistana (PUK), koje obje komanduju vojnim snagama Pešmergi koje su im odane. U novije vrijeme je PUK, međutim, gubio od KDP-a i novih stranaka, što je narušilo ovaj aranžman. Oktobarski izbori su zapravo dodatno okrenuli ovaj balans moći u korist KDP-a.

Od 63 mjesta koja su osvojile kurdske stranke u novom Parlamentu, 31 drži KDP, a samo 18 PUK. U značajnom razvoju događaja, KDP je uspio osvojiti po dva mjesta u PUK-ovim središtima, Kirkuku i Sulaimaniyahu.

Ovi rezultati će imati značajne implikacije za odnose između ove dvije stranke, posebno kada je u pitanju predlaganje konsenzusnih kandidata za iračko predsjedništvo i upravu Kirkuka.

Od pada režima Saddama Husseina 2003. nakon američke invazije, pozicija iračkog predsjednika se dodjeljuje predstavniku kurdske zajednice kroz sporazum o podjeli vlasti sa sunitima i šiitima. A onda je drugi aranžman koji datira iz istog perioda između KDP-a i PUK-a dao pravo da izabere kandidata potonjem u zamjenu za to da predsjedništvo nad KRI-jem ode u ruke ličnosti iz KDP-a.

Sličan unutarstranački konsenzus je uspostavljen u vezi uprave nad Kirkukom, koji su držali Kurdi do 2017. Iako je Kirkuk dio „spornih teritorija“, koje sadrže znatnu kurdsku populaciju ali nisu dio KRI-ja, tradicionalno potpada pod PUK-ovu sferu utjecaja, s obzirom da mnogi od njihovih lidera potječu iz ove pokrajine.

Ali KDP više ne vidi razlog da poštuje prošle aranžmane, posebno zato što smatra da su ih moćni lideri PUK-a izdali nakon kurdskog referenduma o nezavisnosti iz 2017, kada su se PUK-ove Pešmerge povukle iz Kirkuka, dok su šiitske milicije koje je poslao Bagdad da „kazni“ kurdsko vođstvo, napredovale. Iračka vlada je imenovala Arapa za novog guvernera.

KDP sada želi da se pita i za imenovanje novog predsjednika i novog guvernera Kirkuka. Jezgro PUK-a, međutim, i dalje vjeruje da ima vojnu moć da odoli bilo kojem napadu na svoje interese.

U februaru 2019, KDP i PUK su postigli dogovor da nominuju novog kurdskog guvernera, ali on još nije implementiran iz dva razloga. Prvo, sukob između lidera frakcije PUK-a Lahura Talabanija i Masouda Barzanija, lidera KDP-a, spriječio je da ove dvije stranke predlože zajedničkog kandidata. Zatim, kontinuirano prisustvo proiranskih šiitskih milicija u ovoj pokrajini i oklijevanje Bagdada da pristane na imenovanje novog guvernera su također veliki izazovi.

Međutim, nedavne promjene unutar PUK-a mogle bi povećati šansu za približavanje između ove dvije kurdske stranke. I vođstvo KDP-a i trenutno vođstvo PUK-a ujedinjeno je u opoziciji Lahuru Talabaniju, koji je uklonjen sa pozicije zamjenika predsjednika PUK-a u julu ove godine.

Početkom novembra je PUK-ov politički ured potvrdio njegovo izbacivanje iz stranke, što utire put za drugog PUK-ovog zamjenika predsjednika Bafela Talabanija, da zvanično ukine sistem potpredsjednika i preuzme vođstvo u ovoj stranci. To bi moglo otvoriti vrata za sveobuhvatniji sporazum sa KDP-om u Kirkuku, za iračko predsjedništvo i za druga važna pitanja.

Prilika za Kurde

Na izborima održanim 10. oktobra, kurdske stranke su povećale broj mjesta u iračkom Parlamentu sa 58 na 63. Sunitske frakcije imaju blizu 70 mjesta ukupno, ali za razliku od kurdskih stranaka, one nemaju toliko mnogo moći na terenu i ne vode direktno sunitske regije. Zbog ovog razloga, Kurdi imaju više potencijala da odigraju odlučujuću ulogu u biranju predsjednika.

U „nacionalnoj većinskoj vladi“ sa sastavom koji zamišlja Sadr, kurdske stranke bi imale priliku ne samo da povećaju svoj broj mjesta, već i da od učesnika iračke vlade postanu pravi donositelji odluka.

Osim veće prednosti u pregovorima o pozicijama u vladi, poboljšan izborni performans kurdskih stranaka bi im također mogao pomoći u pregovorima u niz trnovitih pitanja s Bagdadom.

Prije svega, tu je pitanje o raspodjeli budžeta i raspodjeli profita od nafte. Tokom 2014, usred tenzija između predsjednika KRI-ja Masouda Barzanija i bivšeg iračkog premijera Nourija al-Malikija, Bagdad je odlučio da će prestati dodjeljivati kurdski dio nacionalnog budžeta, optužujući Erbil da nije isporučio dogovorenu količinu nafte Državnoj organizaciji za marketing nafte.

Od tada je potpisano nekoliko sporazuma, ali nisu riješili spor. U junu tekuće godine, Bagdad i Erbil su zaključili novi sporazum, koji je rezultirao time da je Bagdad slao 200 milijardi dinara (137 miliona dolara) mjesečno Kurdistanskoj regionalnoj vladi (KRG). Međutim, ovaj sporazum važi samo za ovogodišnji budžet, pa će kurdske stranke imati priliku da ponovo pregovaraju unutar pregovora o formiranju vlade.

Zatim, tu je pitanje „spornih teritorija“, koje uključuju pokrajinu Kirkuk i više od deset okruga u pokrajinama Nineveh, Diyala i Salahaddin. Status ovih područja trebali su dogovoriti KRI i Bagdad nakon što je objavljen irački Ustav 2005, ali to se nikada nije desilo. Tokom borbi protiv grupe ISIL, KRI-jeve snage Pešmergi su uspjele preuzeti kontrolu nad nekim od ovih predjela, ali su se nakon referednuma, morale povući.

Od tada postoji veoma ograničena administrativna, sigurnosna i politička saradnja između Bagdada i Erbila u ovom predjelima, a proiranske oružane grupe dominiraju sigurnosnim pejzažem.

Kurdske stranke su na oktobarskim izborima ostvarile dosta dobar rezultat u ovim područjima, sa osvojenih svih pet novih mjesta u spornim teritorijama u pokrajinama Nineveh, Salahaddin i Diyala.

Kurdske stranke sada imaju šest od 12 mjesta u Kirkuku, i 11 od 31 mjesto u Ninevehu. Povećana kurdska politička predstavljenost u ovim područjima može pomoći u pregovorima o njihovom statusu. KRG se realistično može nadati da će osigurati odobrenje Bagdada da imenuje kurdskog guvernera za Kirkuk i zajedničku sigurnosnu administraciju u spornim teritorijama.

Povećana aktivnost grupe ISIL u ovim područjima čini takvu sigurnosnu koordinaciju još neophodnijom, ali to bi moralo uključivati postizanje nekog vida dogovora sa proiranskim milicijama raspoređenim u ovim područjima. To bi moglo biti teško za postići, osim ako se Sadr predomisli o izolovanju al-Fateha i drugih šiitskih frakcija.

Bez obzira, „nacionalna većinska vlada“ bi mogla biti značajna prilika za vođstvo KRI-ja da osigura važne dobitke. Ali ako se ne ujedine u potrazi za najboljim interesom kurdske zajednice, onda bi se neuspjeh mogao vratiti da ih progoni.

Kao i većina drugih tradicionalnih političkih snaga, i podrška za vodeće kurdske stranke je također opala. Dok je KDP povećao svoje parlamentarno prisustvo za šest mjesta, broj glasova koje je dobio zapravo je opao za više od 100 000 glasova u pokrajinama KRI-ja u poređenju sa izborima 2018. Nova stranka, Nova generacija privukla je glasove velikog broja nezadovoljih Kurda, osvojivši devet mjesta. Ovo, zajedno sa upornim protestima širom KRI-ja u protekle četiri godine, odražava sve veće nezadovoljstvo među iračkom kurdskom populacijom prema svojim vođama.

Ukoliko kurdsko tradicionalno vođstvo ne uspije osigurati velike dobitke za svoj narod iz povlaštene pozicije u kojoj se u ovom trenutku nalazi, uskoro bi mogao uslijediti još jedan izljev narodnog gnjeva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera