Obećanje P5 da će izbjegavati nuklearni rat treba slaviti

Trećeg januara su lideri pet zemalja sa nuklearnim oružjem (SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska, zajedno poznate kao P5) izdali zajedničku izjavu o „sprečavanju nuklearnog rata i izbjegavanju utrka u naoružanju“.

Ova izjava, koja je uslijedila nakon trećeg odgađanja zbog COVID-19 željno iščekivane Desete revizijske konferencije (RevCon) Sporazuma o nuklearnom neširenju (NPT), značajna je iz nekoliko razloga.

„U nuklearnom ratu se ne može pobijediti i on nikada ne smije biti vođen“, složili su se lideri u ovoj izjavi koja podsjeća na važnu deklaraciju Ronalda Reagana i Mihaila Gorbačova na samitu u Ženevi 1985. SAD, Rusija i Kina su već ponovo potvrdile deklaraciju Reagana i Gorbačova u raznim prilikama tokom proteklih godina. Velika Britanija i Francuska, međutim, sa stavom da bi afirmacija ovog obećanja mogla potkopati vrijednost odvraćanja njihovog nuklearnog arsenala, dugo su se tome opirale. Francuska, koja ima nuklearnu doktrinu po kojoj zadržava pravo da upotrijebi taktičko nuklearno oružje protiv agresora kao „konačno upozorenje“ posebno se opirala. Stoga je činjenica da su Francuska i Velika Britanija pristale na uključenje ovog obećanja u zajedničku izjavu važan razvoj događaja.

Pet lidera je u ovoj izjavi također navelo smanjenje nuklearnog rizika kao jednu od svojih „najvažnijih odgovornosti“. Ovo je vjerovatno odgovor na napore Štokholmske inicijative za nuklearno razoružanje, koju je 2019. pokrenulo 16 država bez nuklearnog oružja s ciljem promoviranja „uspješnog ishoda Desete revizijske konferencije NPT-a kroz izgradnju političke podrške za pragmatičnu i rezultatima orijentisanu agendu nuklearnog razoružanja“.

Države sa nuklearnim oružjem

U 2020, u znak obilježavanja 50. godišnjice NPT-a, članovi Štokholmske inicijative usvojili su set prijedloga ili „stepenica“ koji imaju za cilj da minimiziraju rizik upotrebe nuklearnog oružja, uglavnom kroz deklaratorne obaveze. Trećeg januara pet nuklearnih država ispunilo je ovaj preduslov uključivši čvrstu obavezu „izbjegavanja nuklearnog rata“ u svoju zajedničku izjavu.

U ovoj izjavi, države sa nuklearnim oružjem su također najavile svoju želju „da sarađuju sa svim državama kako bi kreirale sigurnosnu okolinu pogodnu za napredak u oblasti razoružanja“, na taj način potvrdivši svoju podršku za inicijativu Kreiranje okoline za nuklearno razoružanje (CEND) koju je uveo SAD 2018. Ponovno potvrđivanje CEND-a je važno jer uključuje države koje posjeduju nuklearno oružje izvan NPT-a, i stoga je mnogo inkluzivnije. Štaviše, dozvoljava uključenje u neformalna orkuženja i ostavlja prostor za fleksibilne debate, za razliku od NPT RevConova koji zahtijevaju podrobne pripreme i dozvoljavaju samo rigidne, formalne diskusije. Važno je, međutim, istaknuti da je inicijativa CEND naišla na kritike s različitih strana kao pokušaj da se skrene pažnja sa neuspjeha država s nuklearnim oružjem da naprave iskorak u oblasti svojih obećanja o razoružanju. Ova inicijtiva je također na površinu izbacila dugogodišnje tenzije između zagovornika odvraćanja koji prioritet daju stabilizaciji odnosa između država sa nuklearnim oružjem i zagovornika razoružanja koji zagovoraju smanjenje nuklearnih arsenala.

Sve u svemu, zajednička izjava od trećeg januara pogodila je sve prave note na deklarativnom nivou i poslužila je svrsi tako što je donekle ublažila tenzije zbog naglo pogoršavajućih odnosa između SAD-a i Rusije na jednoj strani i SAD-a i Kine na drugoj. Međutim, uprkos svim svojim pozitivnim aspektima, ova izjava vjerovatno neće obrnuti kontinuiranu negativnu putanju globalnog neširenja na terenu.

Zaista, planovi za modernizaciju nuklearnog oružja svih pet država napreduju nesmanjenom brzinom. Umjesto da sreže potrošnju na nuklearno oružje, Bidenova administracija planira potrošiti nevjerovatne 634 milijarde dolara na upravljanje, održavanje i modernizaciju američkog nuklearnog arsenala između 2021. i 2030. Kina nastavlja širiti svoj nuklearni arsenal i kreće se prema izgradnji snažne „nuklearne trijade“ – trostruke strukture vojnih snaga koja uključuje nuklearne projektile lansirane s kopna, podmornice naoružane nuklearnim oružjem i strateške avione sa nuklearnim bombama i raketama. Poznato je da Peking testira moderne sisteme naoružanja kao što je hipersonično klizno vozilo i navodno je također počeo graditi stotine novih silosa za balističke rakete širom države. Četvrtog januara, svega dan nakon izdavanja zajedničke izjave, Kina je kazala da će nastaviti „modernizirati“ svoj nuklearni arsenal i pozvala je SAD i Rusiju, koje zajedno posjeduju više od 90 posto svih bojevih glava na svijetu, da umjesto tog reduciraju svoje nuklearne arsenale. Sigurnosni pakt AUKUS iz septembra 2021. između SAD-a, Velike Britanije i Australije, u sklopu kojeg će australska vlada nabaviti podmornice na nuklearni pogon, također je postavio problematičan presedan za budućnost režima o neširenju.

Nuklearno razoružavanje

Osim tog, zajednička izjava pet država sa nuklearnim naoružanjem nije dala nikakve znake da bi važni koraci ka nuklearnom razoružanju mogli biti poduzeti u bliskoj budućnosti. Mnoge važne inicijative koje bi mogle pomoći svijetu da krene ka razoružanju, kao što je Sporazum o zabrani sveobuhvatnog testiranja (CTBT), nisu ni spomenute u zajedničkoj izjavi. Sve ovo ukazuje na to da je barem za sada, fokus država sa nuklearnim naoružanjem ograničen na mjere reduciranja rizika, i da ne postoji stvarni apetit za diskusije o direktnom razoružanju.

Manjak apetita država sa nuklearnim oružjem za razoružanje već je došao u oštar fokus kada je na snagu stupio Sporazum o o zabrani nuklearnog oružja (TPNW), koji traži sveobuhvatnu i nedvosmislenu zabranu na razvoj i posjedovanje nuklearnog oružja, u januaru 2021. Nijedna od država sa nuklearnim oružjem ne podržava ovaj sporazum. Mnoge od država bez nuklearnog oružja, članica Organizacije sjeveroatlantskog ugovora (NATO) uključujući Njemačku, zajedno sa državama kao što su Australija i Japan, također ne podržavaju ovaj sporazum, jer iako u teoriji podržavaju neširenje, vjeruju da američki nuklearni arsenal poboljšava njihovu sveukupnu sigurnost.

Prisutni su i brojni drugi znaci da je budućnost nuklearnog neširenja u opasnosti. Nedavni neuspjesi NPT-a, ukljućujući i nesposobnost članica ovog sporazuma da usvoje zajednički set preporuka za RevCon 2020. na pripremnom komitetu 2019, ukidanje važnih sporazuma o kontroli naoružanja kao što su Sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa (INF) i Sporazum o otvorenim zračnim prostorima, zatim rastuće tenzije između SAD-a i Rusije, i SAD-a i Kine, su ostavili mnoge zagovornike nuklearnog razoružanja bez mnogo nade u budućnost.

U ovom kontekstu, izjava od 3. januara bi možda trebala biti posmatrana kao veoma mali, ali svejedno značajan, korak u pravom smjeru. Nema naznaka da će biti ikakvih značajnijih promjena u statusu quo u bliskoj budućnosti. Ali, sa ovom izjavom, pet nacija koje su među najmoćnijima u svijetu, udružilo se prvi put u obećanju da će izbjegavati nuklearni rat i to treba slaviti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.