Marićeva ‘srećna’ televizija o Crnoj Gori: Opet se izlila kanalizacija

Takva je i šema televizije: red pljuvačine po susjednim državama i narodima, pa red golih i polugolih starleta.

Vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj i voditelj na komercijalnoj provladinoj televiziji Happy Milomir Marić (Screenshot / YouTube)

Šešelj se oglasio preko Marićevog kanalizacionog odvoda koji neki sasvim nepravdeno nazivaju televizija. Još je zovu i srećna ‘happy’. Ali i pored ovog ‘happy’ u nazivu, sasvim je jasno da na ovoj televiziji gostuju veoma nesrećni ljudi. Takođe, tamo i rade veoma nesrećni ljudi. Čak i ako ste bili nekada srećni, ulaskom u ovu ‘fabriku’ ludila, morali ste biti oštećeni makar malo.

Bio je to jedan od nekoliko hiljada nastupa Vojislava Šešelja u studiju ‘Happy’ televizije. Upućeni kažu da on zapravo i živi u zgradi te televizije, a da odsustvuje na kratko samo kad treba da nastupi na ‘Pinku’.

Šešelj, inače kao i ostala bulumenta opskurnih likova koji se pojavljuju tamo, od političara, preko istoričara pa sve do likova koji se bave gatanjem i prostitutki, koje u ovom društvancu izgledaju najviše nevino.

I naravno, tamo se brani srpstvo (a zapravo vlast Aleksandra Vučića), ugroženo od ustaša, Šiptara (nikada se ne koristi termin Albanci), preko muslimana (u posljednje vrijeme se nikako ne koristi termin Bošnjaci). Kako to biva, s obzirom da se u ovih 30 godina imalo mnogo ‘neprijatelja’ i da su se malčice izgustirali, moralo se preći na nove.

Neprijatelji novi, pljuvači stari

S obzirom na sužen izbor, ali i na aktuelnu situaciju na red su došli Crnogorci, ali bogami i peta kolona u Srbiji. Tako se po vazdan trubi kako su oni koji blokiraju puteve po Srbiji izdajnici i strani plaćenici, čiji je jedini cilj da spriječe da Srbija ne postane nikada veća i bogatija u svojoj istoriji.

Za Crnogorce  se takođe rezervisao termin izdajnika. Posebno mjesto se tu našlo za Cetinje i Cetinjanke.

Ali, iako su neprijatelji novi, primijetićete da su pljuvači stari. Pitate se zašto? Pa zato što je i u ovom današnjem moralnom brlogu u kojem živimo jako teško pronaći one koji mogu da se bave takvim niskim nasrtajima na pojedince, ali i cijele nacije i države.

Tako je zadatak za  verbalnu artiljersku paljbu po Crnoj Gori dobio Vojislav Šešelj. Nije imalo ni zrno sumnje da će ovaj prekaljeni profesionalac odraditi odlično povjereni mu zadatak.

A kako i ne bi. Kada je u pitanju lik i djelo Vojislava Šešelja, upućeni će vam reći da je  pomenuti, bio saradnik Jugoslovenske i Srbijanske službe bezbjednosti još od studentskih dana. Tu je i ispekao zanat, napadajujći braću Pozderac i druge bošnjačke funkcionere u socijalističkoj Jugoslaviji.

Prelaskom u Beograd, Vojislav Šešelj je dobio ulogu Srbina po zadatku, kontrolišući za račun režim glasove desničara kako ti isti ne bi bili usmjereni protiv Slobodana Miloševića.

Pored ovoga, Vojislav Šešelj je i osuđeni ratni zločinac, što  se u većini medija i dalje uporno prešućuje.

Sluđivanja prosječnog građanina Srbije

Šešelj je to što jeste, ali problem je u nečemu drugom. Službe bezbjednosti se nikada nisu odrekle Šešelja i njegove upotrebe za državne i regionalne poslove. Očigledno, da se i dalje smatra da su on i Milomir Marić nezamenljivi u projektu sluđivanja prosječnog građanina Srbije, a sa jasnim ciljem: očuvanja postojećeg kleptokratskog projekta.

Da narod Srbije ne bi mislio o tome zašto je tako bogata zemlja, a sa tako siromašnim građanima, tu su Marić i korisni državni klovnovi: Ćirjaković, Antić, Trifković i naravno starlete.

Takva je i šema televizije: red pljuvačine po susjednim državama i narodima, pa red golih i polugolih starleta.

Kao što rekoh, na redu je ovaj put Crna Gora.

Kada je u pitanju odnos Crne Gore prema Vojislavu Šešelju, on istini za volju nikada nije bio idiličan. Čak u za vrijeme jedinstvene Demokratske partije socijalista, Šešelj i njegova svita nisu bili dočekivani sa oduševljenjem. Očigledno su u Podgorici i tada bili svjesni da se radi o agentu provokatoru, pa su ga svjesno držali na distanci.

Šešelj, na sreću građana Crne Gore dugo nije boravio ovdje. Ali, zahvaljući medijima i ne samo njima, njegov duh je itekako prisutan.

Crna Gora zabrani rad ‘srećne’ televizije

Ono što je za pohvaliti je reakcija potpredsjednice skupštine Crne Gore, Branke Bošnjak, koja je bez zadrške, zatražila da se u Crnoj Gori zabrani rad ‘srećne’ televizije. Takođe, oglasio se i Ženski klub skupštine Crne Gore, čije su kopredsjednice Branka Bošnjak i Vesna Pavićević, zatražile da savjet AEM (Agencija za elektronske medije) izda zabranu radu ove televizije u Crnoj Gori.

Žene su najhrabriji dio društva u Crnoj Gori, ali pitanje je da li će i savjet AEM (Agencija za elektronske medije) biti toliko hrabar. Kao što sam i pretpostavio, odluka je bila polovična. Savjet se odlučio da zabrani reemitovanje nekih emisija u narednih šest mjeseci.

Lično mislim, da su trebali trajno zabraniti rad ‘srećne’ televizije i da su zato imali više nego dovoljno argumenata i uporište u zakonu o medijima.

Naravno, ne mislim da ovo treba uraditi da bi se  građanima Crne Gore nešto zabranilo. Cenzura je zahvaljući internetu obesmišljena i dobro je što je tako. Reemitovanje programa ‘srećne’ televizije treba zabraniti isključivo iz civilizacijskih i edukativnih i higijenskih razloga. Crna Gora, sa svim svojim problemima i mukama, još uvijek nije svela političku i kompletnu javnu scenu na nivo Vučićeve Srbije.

Skupština Crne Gore, elektronski mediji u Crnoj Gori, kao i kompletna politička i javna scena, treba priznati i pored uzavrelih političkih strasti, nije se spustila u bezdan javnog iskazivanja mržnje, vrijeđanja i ponižavanja.

Tako treba i da ostane.

Država Crna Gora  zabranom reemitovanja programa ove televizije, ali i sličnih koje šire najprizemniju mržnju i ugošćavaju osuđene ratne zločince, treba da građanima pošalje sljedeću poruku: „Dragi građani, morali smo ovo da zabranimo jer ovo nije televizija, ovo se samo opet izlila kanalizacija i mi kao odgovorna država prema svojim građanima imamo zakonsku i moralnu obavezu da vas zaštitimo“.

A nakon ovoga, ko želi dobrovoljnu u Marićevu „parfimeriju“ eto mu youtoube.

Ipak, nešto je i do građanina, a ne samo do države.

I taj građanin me najviše i brine.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera