Besmisleno mostarsko natezanje

Nisu se još ni ohladile ponovljene izjave o tome da Mostar treba svima u Bosni i Hercegovini biti primjer kako to vlast funkcionira, a stigla je prva potvrda kako ipak neke stvari nisu za primjera i kako se politikanstvo vratilo pod krov vijećnice u kojoj vijećnici ne borave ni godinu dana.

Palo je u vodu svo ono hvalisanje koalicijskih partnera SDA i HDZ-a BiH u likovima i djelu Salema Marića, predsjedatelja Gradskog vijeća, i Marija Kordića, mostarskog gradonačelnika, da neće dozvoliti da im jeftina politika stane na put pri rješavanju godinama nagomilanih problema u zanemarenom gradu.

A onda je došla bezazlena ceremonija dodjele priznanja počasnih građana američkom veleposlaniku u BiH Ericu Nelsonu i šefu Delegacije Europske unije Johannu Sattleru. I tu je sve zapelo i svo se političarenje i politikanstvo pokazalo u svojem pravom, mostarskom, jeftinom svjetlu.

Naime, na sjednici Gradskog vijeća održanoj početkom prosinca, vijećnici su, uz samo četiri suzdržana od njih 35, odlučili da ovaj dvojac okrune titulom počasnih građana ”zbog njihove uloge u pregovorima oko izmjena Izbornog zakona BiH koje se odnose na izborna pravila za Grad Mostar, što je dovelo do održavanja mostarskih lokalnih izbora nakon osam godina političke blokade”.

I nakon što je odluka donesena, a sada isplivava da je donesena na silu i bez prave volje i želje svih strana u procesu dizanja ruku, dodjela plaketa i svečana sjednica najavili su još jednu blokadu i jedno besmisleno mostarsko natezanje.

Politička sapunica

Mostarska javnost, amputirane političke svjesnosti o važnosti Vijeća, koju previše i ne zanima rad u Vijećnici, ostala je uskraćena za jednostavno pojašnjenje o tome što se događa. Gradonačelnik, koji je izvan granice zemlje, iznenada je objavio kako se predsjedatelj Vijeća oteo i prekoračio svoje ovlasti i ”da netko želi narušiti činjenicu da smo gotovo konsenzusom u Gradskom vijeću izglasali dodjelu statusa počasnih građana gospodi Sattleru i Nelsonu i da napokon imamo konstruktivnu atmosferu u našemu gradu”. Onda je predsjedatelj Vijeća rekao kako se on nema kome pravdati i kako se gradonačelnik nema pravo miješati u rad Vijeća ”što nikako nije dobro za stanje ukupnih odnosa u strukturama vlasti i njihovo neometano funkcioniranje”. I tu je puklo.

Potom su se pripremila i druga reagiranja, ali se dogodio božićni prijem Kluba Srba u Vijeću, vikend, Božić pa nije bilo zgodno kvariti doživljaj. Ionako politika u Mostaru, kao i u cijeloj zemlji nedoraslih politika, ne ”radi” od petka iza četiri popodne do ponedjeljka iza prvih jutarnjih kava.

A onda je prvog ozbiljnog radnog dana u novoj godini, daleko od očiju i ušiju medija i javnosti, održavano niz sastanaka kako bi se riješio neviđeni problem – održati sjednicu ili ne, podržati dodjelu ili ne, biti hrabar pa se ne pojaviti ako se već zamjera na procesu ili održati sjednicu polusvijestan optužbi da je zakazana mimo Poslovnika. Nikome, naravno, nije palo na pamet da zauzme službeni stav i da se očituje o sapunici koja je pokazala stare navike partnera u vlasti kad zagaze u izbornu godinu. Pa makar ne bili sasvim sigurni hoće li se izbori održati.

U ovoj političkoj sapunici nitko nema hrabrosti reći što će učiniti. Ipak se radi o onima koji donose sankcije i onima koji donose brdo novca. No, nikome nije jasno zašto je jedna strana – SDA – toliko zapela da se strani diplomati okrune baš na ovaj dan, niti je ikome jasno zašto je druga strana – HDZ BiH – zapela da se to ne dogodi baš taj dan. Čak i oni koji bi trebali primiti nagradu ne znaju trebaju li se zaputiti put Mostara i spremiti govore o tome kako je Mostar primjer drugima… A nije.

Političarenja u Vijećnici

Teško da ćemo znati duboke razloge visoke politike, koja se očito spustila na mostarsku razinu. No, zanimljivo je da se prepucavanje oko jednostavne sjednice, koja bi trebala biti svečana i protokolarna, diglo više prašine nego nad stvarima na kojima su se očekivala lomljenja kopalja političkih partnera koji najbolje funkcioniraju kad vladaju skupa i usput, često reda radi, reže jedni na druge.

Ako izuzmemo potezanje gradom na prvim sjednicama i svađa oko mogućnosti da se gradonačelnik rotira i maratonskog tumačenja poslovnika, sve je u mostarskoj vijećnici prolazilo glatko. A nije da nije bilo i razloga i prilika da se izvuku strijele iz stranačkih tobolaca i da se raspali s jedne strane u vijećnici na drugu. Prošla su glatko izvješća o poslovanju javnih poduzeća za vrijeme dok Mostar nije imao prave vlasti iako nitko ne zna što su ona radila. Prošla su glatko izvješća o radu institucija iako je u izvješćima bilo nepravilnosti i šprdancije sa zdravim razumom baš kao što se odmahnulo rukom na sve mutno izgrađeno u Mostaru i na izviješće o radu bivšeg gradonačelnika koje je, reda radi, samo primljeno k znanju.

Nije bilo ni previranja oko, dodjele fotelja novim direktorima, izrade novog proračuna i dijeljenja novca koji je, ako bolje razmisle oni što hvale Mostar, pokazao kako sve savršeno funkcionira kad se dijeli na dvoje i kad se trećem da malo. Nije bilo natezanja oko strategija i svađe oko ideja za neki bolji grad. Jer, jednostavno, strategija i ideja nema. Postoje samo plitki ciljevi koji zapnu kad ih pogleda netko s visoka.

Odluka o čašćenju stranih diplomata titulama je, svima je jasno, populistička. Sad vjerojatno i s dodatnom težinom nekakve zahvale kad su pale sankcije i kad se sankcijama prijeti. No, ako bi ikome trebalo dati titulu počasnih to su građani koji su istrpjeli sve ove godine političkog vakuuma što su ih pretvorile u političke bogalje koji se tek trebaju početi učiti ponovno hodati s politikom i gradskim ocima koji pokazuju kako će ipak biti političarenja u Vijećnici. Čim to visokoj politici zatreba.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.