Vrijeme je da Izrael i Zapad priznaju da je dvodržavno rješenje mrtvo

Nedavno istraživanje pokazuje da čak i zapadnjački i izraelski stručnjaci znaju da je dvodržavno rješenje u Palestini nemoguće.

Jevrejski doseljenik drži izraelsku zastavu dok se Palestinci raspravljaju sa izraelskim vojnicima tokom protesta protiv izraelskog plana da pripoji dijelove okupirane Zapadne obale, u selu Susya južno od Hebrona 19. juna 2020. [Reuters/Mussa Qawasma]

U avgustu je utjecajni američki časopis Foreign Affairs proveo istraživanje na temu dvodržavnog rješenja u Palestini među „autoritetima sa specijaliziranom ekspertizom i među široko obrazovanim ljudima u ovom polju“. Postavili su pitanje „nije li dvodržavno rješenje za izraelsko-palestinski sukob postalo neodrživo?“ na koje su 64 stručnjaka trebala izraziti svoje slaganje ili neslaganje i objasniti svoj stav u kratkom komentaru.

Polovina se nije složila s tezom da je dvodržavno rješenje mrtvo, sedam je bilo neutralno, a 25 se složilo s tom premisom.

Neki od onih koji se nisu složili s tezom trenutno su uključeni, ili su to ranije bili, u ekspertske organizacije s cionističkim otklonom kao što su Vašingtonski institut za bliskoistočnu politiku. Među njima je bivši američki mabasador u aparthejdnom Izraelu Martin Indyk, koji je prije početka diplomatske karijere bio zamjenik direktora istraživanja u Američko-iraelskom komitetu za javna pitanja (AIPAC).

Ovaj popis također uključuje Dennisa Rossa i druge koji su bili uključeni u tzv. „mirovni proces“, beskrajan proces s ciljem osiguravanja izraelske aparthejdne države i ukidanja palestinskih prava. Očito je da se oni koji su bili dio „mirovnog procesa“ i dalje drže iluzije da je moguće uspostaviti palestinski bantustan.

Oni koji su branili dvodržavno rješenje priznali su da postoje „prepreke“ na putu njegovog ispunjenja; najčešće je među njima navođen „manjak političke volje“ na „obje strane“. Bilo je čak i sugestija da je krivo samo palestinsko vođstvo, budući da Hamas i Palestinska samouprava nemaju podršku palestinskog naroda da naprave nužne žrtve i prihvate izraelski aparthejd i doseljeničko kolonijalne politike.

Zanimljivo je da su neki od onih koji su usvojili „neutralan“ stav preferirali da zauzmu postmoderni, relativistički stav po pitanju koje se tiče slobode, jednakosti i pravde – ni manje ni više. Drugi su zauzeli pristup koji se tiče ljudskih prava, odbijajući da zauzmu politički stav prema palestinskom pitanju.

Šta znači biti „neutralan“ u vezi jednog jasnog pitanja o pravdi sami zaključite. Prije svega nekoliko decenija, ko bi se usudio da bude „neutralan“ u vezi kraja aparthejda u Južnoj Africi?

Generalno, većina onih koji podržavaju dvodržavno rješenje u akademiji, vanjskopolitičkim krugovima i šire su Izraelci, Amerikanci ili Evropljani koji ne vide ništa loše u doseljeničko kolonijalnom projektu. Nekolicina Palestinaca koji podržavaju ovaj rasistički pristup palestinskom pitanju ne priznaje činenice na terenu: sistem između rijeke Jordan i Sredozemnog mora je jednodržavna stvarnost, aparthejdna država u kojoj jedna zajednica ima sve privilegije državljanstva, dok su drugoj zajednici uskraćena osnovna ljudska prava.

Teško je ne primijetiti rasizam i nepravdu uključene u aparthejdnu stvarnost u Palestini gdje Palestinci koji ispaštaju nisu samo oni koji žive na okupiranim teritorijama iz 1967, kako je to implicirano u pitanju Foreign Affairsa.

I sam sam učestvovao u istraživanju vjerujući da je važno da se čuje glas mene kao Palestinca. Evo šta sam rekao u za to predviđenom ograničenom prostoru:

„Osim činjenice da je Izrael poduzeo nepovratne korake koji su učinili ovo rješenje nemogućim – naime, kroz širenje isključivo jevrejskih naselja; pripajanje Jerusalema i još zemlje na Zapadnoj obali; gradnju apartehjdnog zida koji razdvaja Palestince od Palestinaca; blokadu Pojasa Gaze; i usvajanje rasističkog zakona o nacionalnoj državi od strane Kneseta – dvodržavno rješenje ne nudi palestinskom narodu osnovna prava koja im garantuje međunarodni zakon – jednakost i pravo na povratak. Rješenje poput bantustana je rasističko rješenje par excellence.“

Činjenica da je jedan ugledni američki časopis postavio takvo pitanje o dvodržavnoj stvarnosti u Palestini i pobrinuo se da među odgovorima bude i palestinskih glasova veoma je indikativno u pogledu moći koju Palestinci imaju da bi učinili da se njihovi glasovi čuju u srcu imeprije.  Također otkriva i činjenicu da se međunarodni diskurs o Palestini polako ali sigurno odmiče od govora o „mirovnom procesu“ i „tvrdoglavosti“ palestinskog vođstva.

Ovo sigurno nervira američke i izraelske cioniste, a jedan od ispitanika je izrazio svoje potpuno zaprepaštenje odlukom Foreign Affairsa da postavi takvo pitanje. Odbrambeni stav u tonu mnogih koji su izrazili svoje neslaganje sa postavljenim pitanjem otkriva da čak i odane izraelske pristalice uviđaju da dvodržavno rješenje ne može riješiti palestinsko pitanje i da je ono već mrtvo zahvaljujući izraelskim aparthejdnim politikama u Palestini.

Alternativa je jasna: jedna država za sve žitelje historijske Palestine, bez obzira na rasu, etničku pripadnost i religiju; država poput postaparthejdne Južne Afrike, država koja nije zasnovana na ugnjetavanja jedne zajednice od strane druge. Istinsko rješenje palestinskog pitanja ne može se postići prihvatanjem rasističkih ideja o razdvajanju naroda. Samo vraćanje palestinskog multikulturalnog identiteta, onog koji je inkluzivan, sekularan i demokratski može voditi ka trajnom miru između rijeke Jordan i Sredozemnog mora i šire.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO