Tabličarenje Beograda i Prištine
Građani Srbije nisu lišeni nove prazne i bespotrebne tirade, jer se predsjednik, ipak, pojavio na malim ekranima, i, naravno, ništa nije rekao.
Velika predstava za narod, ili bolje reći zabava za milione, odvija se ovih dana na, jedni kažu administrativnim, a drugi, graničnim prelazima između Srbije i Kosova. Prištinska vlast je odlučila da primeni nešto od sporazuma iz Brisela i poslala specijalne jedinice na te prelaze kako bi skidala srpske tablice i naplatila privremene kosovske prilikom ulaska na Kosovo.
Na početku valja reći da se u Srbiju ne može ući sa Kosova uz posedovanje kosovskih tablica na vozilima, godinama unazad. Kosovski premijer Albin Kurti se poziva na sporazum iz 2016. godine koji su dogovorile tehničke delegacije. Beograd za to vreme peni i optužuje Prištinu, i poziva se na Briselski sporazum po kojem je Kosovo dužno da formira Zajednicu srpskih opština.
Ali, ostavimo to za trenutak po strani. Drama je počela u ponedeljak rano ujutro o čemu je javnost u Srbiji blagovremeno upoznata.
Očekivala se reakcija predsednika Srbije, jer se osećala velika uzrujanost vlasti u Beogradu i briga za srpski narod na severu Kosova.
Poznata je ta „briga“ vlasti za srpski narod na Kosovu. Predsednik Srbije, međutim, imao je važnija posla. Ranije dogovorena poseta Svilajncu, u okviru njegove neprekidne kampanje, i mnoštvo naroda doterano na ovaj skup, moralo je da bude ispoštovano, bez obzira na napetu situaciju na Kosovu i dolazak „do zuba naoružanih“ kosovskih specijalaca sa „vozilima za safari“ na Jarinje i Brnjak.
I ne samo da je taj preči posao bio važniji za predsednika od naroda na Kosovu koji je vapio za tren kada će se predsednik glasnuti i reći im reči utehe, već je povodom onoga što se dešavalo na tim prelazima hitno zakazao sednicu Nacionalnog saveta za bezbednost za – sutradan.
Eto, koliko je najvećem srpskom sinu kakvog majka još nije rodila u novijoj srpskoj istoriji bilo važno to što se dešava na „svetoj srpskoj zemlji“. Poput Skarlet O Hare – možemo to i sutra.
Šta je rekao Vučić?
Građani Srbije, međutim, nisu lišeni nove prazne i bespotrebne tirade, jer se predsednik, ipak, pojavio na malim ekranima. I, naravno, ništa nije rekao. Čitao je razne sporazume i navodio koje tačno delove Priština krši.
Utisak je da 90 odsto građana Srbije i dalje ne zna da svako ko sa teritorije Kosova vozilom ulazi u Srbiju mora da skine kosovske tablice i da dobije privremene srpske sa oznakom RA (Raška). Još veći procenat građana ne zna za taj sporazum iz 2016. godine kojim je omogućen reciprocitet kosovskoj strani.
Vučiću je jako bitno da postoji neka slamka za koju može da se uhvati, kada je reč o Kosovu, na osnovu koje dokazuje narodu da Srbija ne priznaje Kosovo i da na taj način amortizuje sve ono čega se Srbija odrekla na Kosovu Briselskim sporazumom.
Pitanje tablica je jedna od tih slamki, a druga je ignorisanje Prištine po pitanju osnivanja Zajednice srpskih opština.
Pošto Srbija ne priznaje Kosovo, onda u Srbiju ne mogu da uđu vozila sa kosovskim tablicama. Sve ove godine, na taj način, puni se budžet Republike Srbije, jer te tablice nisu besplatne. Sada, kada u skladu sa potpisanim sporazumom Priština, doduše uz pomoć specijalnih snaga, uvodi istu meru za vozila iz centralne Srbije, dolazi do problema.
Kada smo već kod problema, Kosovo ima jedan koji želi da reši, a tiče se srpskih tablica koje koriste Srbi na Kosovu, a srpskog su porekla. Naročito na severu Kosova. Postojanje srpskih tablica na Kosovu je jedan od glupih argumenata da je Kosovo i dalje južna srpska pokrajina.
To što Srbija nema više svoje institucije na Kosovu, koje su ukinute Briselskim sporazumom, što se lokalni organi vlasti u sredinama sa većinskim srpskim stanovništvom biraju na kosovskim izborima i pod kosovskom zastavom, nikom ništa.
Da ne govorimo o tome da je produžena ruka Srpske napredne stranke na Kosovu, Srpska lista, deo svake kosovske vlasti od tog Sporazuma. A, eto, smetaju mu kosovske tablice.
Jedna od najsmešnijih situacija tokom Vučićevog obraćanja naciji, odmah po završetku „hitne sednice“ Nacionalnog saveta za bezbednost jeste ta kada je predsednik Srbije rekao da je odbio predlog Evropske unije za rešavanje trenutne krize na prelazima.
On je samo rekao da je odbio, ali nije svekolikoj javnosti saopštio šta je bio taj predlog. Pominjao je neke procente i svesno prećutao. Samo je sebe stavio u prvi plan rekavši da je tako odlučio lično on.
Djeca su se malo zaigrala
Kada je reč o formiranju Zajednice srpskih opština, međutim, Beograd je apsolutno u pravu, izuzev ako u samom Briselskom sporazumu ne postoji neka začkoljica za koju mi ne znamo. Ako je Sporazum potpisan i verifikovan pred EU, moramo se složiti da je nedopustivo što ta stavka nije ispoštovana.
Nije to „rekla kazala“ argument, već međunarodno priznat dokument do kojeg je došlo teškom mukom. Zašto EU dozvoljava da se osam godina ne realizuje jedan od najvažnijih segmenata Briselskog sporazuma, pitanje je za Brisel, a na to pitanje konkretan odgovor nikada nije dobijen.
Na osnovu već viđenih scenarija koji su se dešavali na relaciji Beograd – Priština, i ova farsa sa tabličarenjem biće uskoro ovako ili onako, završena.
Dobro je došla obema stranama da se malo konsoliduju redovi, ojačaju nacionalne emocije i izreknu velike reči. Na kraju će sve doći na svoje. Deca su se malo zaigrala i srediće to već neko mnogo stariji.
Problem je što međunarodna zajednica nikako da se uozbilji kada je rešavanje kosovskog čvora u pitanju. Godina se taj proces odvija bez napretka i posledica po one koji ga koče.
Beograd i Priština su nesposobne da svoje nesporazume reše sami. Ako neko misli da je to moguće, grdno se vara.
Problem je što građani trpe, ali koga je uopšte briga za običan narod koji mora da iz svog džepa plaća privremene tablice dok u normalnom svetu više ne postoje ni granice.
Vučić i Kurti se ponašaju kao potpuno nedorasli igrači za igru u koju su ušli, a umislili su da su bitni i važni. Neko pod hitno treba i mora da ih spusti na zemlju.
Ako ne zbog nas ovde, onda barem zbog ugleda Evropske unije.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.