Slavljenje zločina: Karlovac imenovao most po postrojbi ratnog zločinca

Most dobio ime po ratnoj jedinici čiji je pripadnik na istom tom mostu počinio ratni zločin, likvidiravši na njemu 21. rujna 1991. trinaest razoružanih ratnih zarobljenika.

Nije prvi put u Hrvatskoj da mjesto zločina biva posvećeno postrojbi čiji su pripadnici taj zločin počinili (Arhiva)

A što je to, ako nije slavljenje zločina? Gradske vlasti hrvatskoga grada Karlovca imenovale su gradski most po ratnoj jedinici čiji je pripadnik na istom tom mostu počinio ratni zločin, likvidiravši na njemu 21. rujna 1991. trinaest razoružanih ratnih zarobljenika. Preimenovanje je objavljeno točno na dan tridesete obljetnice tih ubojstava. A iste je večeri, uz bakljadu i skandiranje, u neposrednoj blizini mosta otkriven mural s likom čovjeka u ratnoj uniformi koji je prije trideset godina pobio razoružane zatočenike.

Karlovačko Gradsko vijeće svoju je odluku donijelo kasno u noći s utorka na srijedu, na maratonskoj sjednici, održanoj baš po obrascu po kojem se donose odluke sa sumnjivim motivima: počela je u utorak u 17 sati, imala 35 točaka dnevnog reda, a odluka o preimenovanju mosta bila je, eto – posljednja. “Za” je glasalo trinaest vijećnika, četiri su bila protiv, a SDP je otišao sa sjednice. Tako je most, dosad poznat po kolokvijalnome, zdravorazumskom nazivu Koranski most, prozvan “Mostom Specijalne jedinice policije Grom”.

Pripadnik te postrojbe bio je 58-godišnji Karlovčanin Mihajlo Hrastov. Prema optužnici Okružnoga javnog tužiteljstva u Karlovcu od 25. svibnja 1992, on je 21. rujna 1991., “po primitku zadatka da sa svojom grupom čuva i preprati u prostorije Policijske uprave grupu vojnika koji su predali oružje, dolaskom na most preko rijeke Korane u Rakovcu, iako nisu bili neposredno ugroženi životi njega ili drugih policajaca, najprije iz mitraljeza marke “Ultimax” pucao na vojnike, a kad su pali pucao im iz pištolja u glavu…”

Ubijeni su Jovan Sipić, Božo Kozlina, Nebojša Popović, Milić Savić, Milenko Lukač, Nikola Babić, Slobodan Milovanović, Svetozar Gojković, Miloš Srdić, Zoran Komadina, Mile Babić, Vaso Bižić i Mile Peurača, a ranjeni: Duško Mrkić, Svetozar Šarac, Nebojša Jasnić i Branko Mađarac.

Potvrđeni ključni navodi optužnice

Presuda Vrhovnog suda od 4. svibnja 2009, kojom je Hrastov, nakon tri ponovljena suđenja, proglašen krivim, potvrdila je ključne navode prve optužnice, podnesene osam mjeseci nakon likvidacija na Koranskom mostu. Optuženik je proglašen krivim što je 21. rujna 1991. godine, oko 21,00 sati, protivno Ženevskim konvencijama, “kao pripadnik posebne jedinice policije Policijske uprave…, po primitku zadatka da sa svojom grupom čuva i preprati u prostorije Policijske uprave grupu vojnika koji su predali oružje, dolaskom na most preko rijeke K. u R., iako nisu bili neposredno ugroženi životi njega i drugih policajaca, iz mitraljeza „Ultimax“ pucao u vojnike, pri čemu su uslijed mnogobrojnih strijelnih rana glave, trupa i udova umrli J. S., B. K., N. P., M. S.1, M. L., N. B., S. M., S. G., M. S.2, Z. K., M. B., V. B. i M. P., dok je D. M. zadobio više prostrijelnih rana, a S. Š. je od raspadnutih projektila puškomitraljeza „Ultimax“ zadobio eksplozivnu ranu…”

Suđenje Mihajlu Hrastovu pretvorilo se u najduže suđenje za ratne zločine na hrvatskim sudovima: od podizanja prve optužnice do pravomoćne presude Vrhovnog suda, proteklo je više od dvadeset godina. Suđenje se tri puta ponavljalo, jer je karlovački sud dva puta oslobađao optuženoga, a Vrhovni sud ukidao presudu i vraćao je na ponovljeno suđenje. Tijekom procesa, ostavku je zbog pritisaka podnijela i karlovačka tužiteljica. Napokon, pravomoćnom presudom Vrhovnog suda od 7. rujna 2012, Hrastov je osuđen na četiri godine zatvora, zbog “kaznenog djela protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja”. Četiri godine zatvora za ubojstvo trinaest ratnih zarobljenika.

I sada je most na kojemu se to dogodilo nazvan po Hrastovljevoj ratnoj jedinici. U neposrenoj blizini mosta, pak, naslikan je mural s Hrastovljevim likom. Na bakljadi u utorak navečer u povodu otvorenja tog murala, govorio je i sam Hrastov: “Na ovom sam muralu sasvim slučajno ja, mogao je biti i netko drugi od mojih suboraca, sudbina je bila takva da sam ja… I, eto, sada gledam u svoju braću po oružju, i mlade, i Bad Blue Boyse (navijačka skupina zagrebačkog nogometnog kluba Dinamo, op.a.) koji su mural oslikali, i smatram da je to spomen na sve hrvatske branitelje”, rekao je, uz odobravanje i skandiranje okupljenih.

Tako je, eto, grad Karlovac obilježio tridesetu obljetnicu obrane grada od napada JNA i srpskih snaga: veličajući čovjeka koji je pred hrvatskim sudom osuđen zbog ratnog zločina, jednog od najtežih koji je hrvatska strana počinila u Domovinskom ratu.

Vijećnici „Možemo!’ protiv imenovanja mosta

A naravno da je moglo drukčije. O tim su mogućnostima govorili i vijećnici zeleno-lijeve stranke Možemo! u karlovačkom Gradskom vijeću, koji su se dan uoči sjednice na konferenciji za novinare zauzeli protiv imenovanja mosta po postrojbi Mihajla Hrastova. Vijećnik Možemo! Antun Alegro nazvao je “protucivilizacijskim besmislom” nazvati most takvim imenom, dodajući kako je Hrastovljev zločin “najsporniji trenutak obrane Karlovca”.

Jer, obrana grada, kazao je Alegro, imala je “puno neosporno svijetlih trenutaka, primjerenijih za razna nazivlja”, pa je dodao kako bi imenovanje Koranskog mosta po Hrastovljevoj postrojbi značilo “vraćanje u mutnu prošlost i podjele, polarizaciju, što nije dobro jer predstavlja ponovno uvođenje nacionalnih ili identitetskih netrpeljivosti, animoziteta”.

Nije prvi put u Hrvatskoj da mjesto zločina biva posvećeno postrojbi čiji su pripadnici taj zločin počinili – što je inače praksa kakvu su prvi put uveli u Republici Srpskoj, postavivši, na primjer, spomenik “palim srpskim borcima” pred ulaz u nekadašnji zloglasni logor Trnopolje kod Prijedora, u kojemu su srpske snage zlostavljale, mučile i ubijale hrvatske i bošnjačke civile.

Nešto slično dogodilo se i u Splitu: pred ulazom u vojarnu Lora, u kojoj su 1992. počinjeni sadistički ratni zločini nad ratnim zarobljenicima, ali i civilima, od 2016. godine stoji spomenik 72. bojni Vojne policije Hrvatske vojske, čiji su pripadnici, pred Županijskim sudom u Splitu, osuđeni za ratne zločine u Lori.

Svi ti zloslutni činovi ceremonijalnog slavljenja zločina pod krinkom odavanja počasti obrani domovine, prošli su u Hrvatskoj bez ikakvoga snažnijeg otpora, izuzmemo li pokoji kritički novinski komentar i rijetke glasove iz političke sfere, među kojima su najglasniji oni Milorada Pupovca, predsjednika Srpskoga narodnog vijeća (SNV), i sada, u karlovačkom slučaju, opozicijske stranke Možemo!, čiji su vijećnici, uz još jedan glas vijećnika Nove ljevice, jedini glasali protiv preimenovanja Mosta, jer su socijaldemokrati oprali ruke napustivši sjednicu Gradskog vijeća – ili, ako ćemo pravo, pobjegavši s nje.

‘Opasan posao’

Komentirajući u utorak imenovanje Koranskog mosta po postrojbi Mihajla Hrastova, Milorad Pupovac je kazao kako se “ni u kom civiliziranom društvu ne veličaju ljudi koji su osuđeni za ratni zločin”. “Veličanje čovjeka osuđenog za ubojstvo zarobljenika nije prihvatljivo ni u jednom poretku utemeljenom na etičnom i moralnim pravnom poretku”, kazao je Pupovac, inače koalicijski partner u vladi Andreja Plenkovića, na komemoraciji koju je SNV organizirao na dan likvidacija, na groblju u Donjim Budačkim nedaleko Karlovca, na kojemu su pokopani ubijeni zarobljenici.

Na komemoraciji, Pupovac je preimenovanje mosta komentirao i ovim pitanjem: “Kome će se, nakon ovog, moći prigovoriti za slične događaje izvan Hrvatske, za događaje u kojima su optuženi ili osumnjičeni ljudi za ratne zločine prema pripadnicima hrvatskog naroda ili nekog trećeg naroda?”. “To je opasan posao”, poentirao je.

Ali taj “opasan posao” nikoga u Hrvatskoj pretjerano ne uzbuđuje. Jer –  naravno da je bilo mogućnosti drugačije obilježiti 30. obljetnicu obrane Karlovca. Najinventivniji prijedlog iznio je hrvatski ogranak regionalne Inicijative mladih za ljudska prava (IYHR), koja je u ponedjeljak, dan uoči odluke Gradskog vijeća Karlovca, predložila da Koranski most ponese ime karlovačke mirotvorke Jelke Glumičić, koja je od početka rata 1991, pa do svoje smrti prošle godine, neumorno, gdje god je mogla, nastojala zaustaviti rat te uspostaviti mir, razumijevanje i dobru volju među ljudima.

“Inicijativa mladih za ljudska prava potiče nadležna tijela u Gradu Karlovcu da Koranski most, umjesto po Specijalnoj jedinici policije Grom čiji je pripadnik bio Mihajlo Hrastov, nazovu po mirovnoj aktivistkinji Jelki Glumičić”, objavila je Inicijativa. “Neka Jelkin most postane simbol Karlovca kojim se promiče mir, solidarnost i tolerancija; mjesto na kojem se susrećemo kako bismo gradili budućnost u duhu ljudskih prava i međusobnog razumijevanja – baš kako nas je Jelka učila”.

Od toga, međutim, ništa. Na Balkanu, nastavlja se ‘business as usual’: militarizacija, veličanje nasilja i zločina, i licemjerna politika. Pa kako nam bude.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Potpredsjednik Hrvatske vlade Boris Milošević obrazložio je u statusu na facebooku svoju odluku da kao predstavnik Srba u Hrvatskoj prvi put ode u Knin na obilježavanja vojno-redarstvene akcije Oluje. Novu Hrvatsku vladu HDZ je sastavio uz pomoć nacionalnih manjina, a Samostalna demokratska srpska stranka dobila je mjesto potpredsjednika Vlade za ljudska prava. Nakon pregovora između […]

Više iz rubrike Piše
POPULARNO