Proizvođači vakcina moraju napraviti iskorak

U bogatim državama sada je više od 50 posto populacije potpuno vakcinisano, a potpuno vakcinisanih u Africi ima manje od četiri posto.

U aprilu 2020, UN je kreirao ustanovu za globalni pristup vakcinama protiv COVID-19 (COVAX) kako bi obezbijedio vakcine za siromašne države (EPA)

Svijet se nalazi na ključnom raskršću kada je u pitanju pandemija COVID-19. Države koje nisu pokrivene prvom dozom vakcine iznimno su ranjive na veoma zarazni delta soj, i rasadnici su novih sojeva koji bi se brzo mogli proširiti po cijelom svijetu. Komisija The Lancet za COVID-19, kojom predsjedavam, intenzivno radi sa UN-om da osnaži multilateralni odgovor. Vlade država u kojima se proizvode vakcine – SAD-a, članica Evropske unije, Velike Britanije, Indije, Rusije i Kine – trebaju sarađivati pod vođstvom UN-a kako bi osigurale da dovoljna količina vakcina dospije do najsiromašnijih država.

U bogatim državama sada je više od 50 posto populacije potpuno vakcinisano. Ipak, potpuno vakcinisanih u Africi ima manje od četiri posto. Ovaj manjak pokrivenosti vakcinama u Africi i u siromašnim državama na drugim mjestima, predstavlja neposrednu opasnost za ove populacije.

Američki predsjednik Joe Biden je pozvao na održavanje samita o vakcinama 22. septembra. Ovo bi mogao biti značajan korak naprijed. Važno je da SAD održava ovaj sastanak u saradnji sa Kinom, Indijom, Rusijom i drugim državama proizvođačima vakcina i sa UN-ovim sistemom. Samo UN, sa svojim univerzalnim članstvom i svojim radnim kapacitetom u siromašnim državama, ima sposobnost da koordinira brzo, globalno povećanje pokrivenosti vakcinama.

U aprilu 2020, UN je kreirao ustanovu za globalni pristup vakcinama protiv COVID-19 (COVAX) kako bi obezbijedio vakcine za siromašne države. Ove države su očekivale da će COVAX osigurati isporuke na vrijeme. Ali COVAX nije bio u stanju kupiti dovoljnu količinu doza vakcina jer su se bogate države više puta progurale na vrh reda. Štaviše, vlade država proizvođača vakcina su nametnule izvozne kvote tako da COVAX često nije u stanju osigurati čak ni vakcine za koje ima ugovore. Dioničari kompanije su naravno sretni zbog ovakvih aranžmana, jer bogate države plaćaju više za ove doze nego što bi to učinio COVAX.

Kriza opskrbe vakcinama

Kriza opskrbe vakcinama s kojom se suočavaju siromašne države u Africi i drugdje neće se riješiti sama od sebe. Nasuprot tome, bogate države sada počinju nuditi treću dozu, čak i prije nego što su visoko ranjive grupe u najsiromašnijim državama (stariji, zdravstveni radnici, imunokompromitovani i drugi) primile prvu dozu vakcine.

Globalne prilike za povećanje proizvodnje vakcina također nailaze na prepreke zbog kontinuiranog insistiranja nekih vlada da primjenjuju patente na ključne tehnologije u proizvodnji, iako ovi patenti pripadaju akademskim institucijama koje finansiraju vlade (posebno američkim Nacionalnim institutima zdravlja). Isto tako je državni novac finansirao klinička ispitivanja i podjelu vakcina. Uprkos globalnoj hitnosti pandemije, za život važna javna dobra su privatizirana.

Svjetska zdravstvena organizacija je postavila minimalne ciljeve za pokrivenost vakcinama u svakoj državi – najmanje 10 posto populacije do kraja septembra 2021, 40 posto do kraja 2021. i 70 posto ko kraja juna 2022. – koji trenutni sistem raspodjele vakcina neće postići. U ovom trneutku globalne nevolje, vlade država proizvođača vakcina trebaju poduzeti sljedeće korake:

Prije svega, kada se vlade susretnu na Bidenovom samitu o vakcinama ove sedmice, trebaju predstaviti put do postizanja WHO ciljeva u svim državama, uključujući 40 posto globalnog pokrića vakcinama do kraja tekuće godine. Proizvođači vakcina bi trebali potpuno sarađivati otkrivanjem svih postojećih narudžbi (i cijena) u svojoj evidenciji, kako bi UN i vlade mogle prioritet dati državama koje nemaju dovoljno vakcina.

Zatim, UN-ov sistem, uz punu podršku vlada i kompanija, trebao bi odrediti vrijeme isporuke za svaku siromašnu državu koje je u skladu sa ciljevima koje je odredio WHO. WHO i COVAX, i druge UN-ove agencije kao što je UNICEF, trebali bi raditi sa državama primaocima da ubrzaju „posljednji kilometar“ sistema dostave za dolazak doza vakcina.

Univerzalna pokrivenost vakcinama

Osim tog, nova dodjela 650 milijardi dolara specijalnih prava vučenja koje je upravo odobrio Međunarodni monetarni fond, treba biti iskorištena, zajedno sa drugim finansijskim resusrsima za hitne slučajeve, kako bi se osiguralo da kratkoročna finansijska ograničenja ne predstavljaju prepreku za nabavku vakcina.

Između ostalog, vlade država proizvođača vakcina, bi se trebale složiti, u skladu sa dugogodišnjim trgovinskim sporazumima o javnom zdravlju, da se odreknu prava na intelektualno vlasništvo kako bi promovirale razmjenu tehnologije i povećale globalnu proizvodnju vakcina. Vakcine koje su trenutno u procesu kliničkih istraživanja također bi trebale biti podržane sa zvaničnim sredstvima za brzu proizvodnju i raspodjelu nakon odobrenja.

Najzad, vlade svih država bi trebale jasno dati do znanja da vakcine nisu dovoljno efikasne da samostalno suzbiju širenje korona virusa u zajednici. Dodatne mjere koje uključuju nošenje maski, držanje distance, praćenje kontakata i ograničenja na okupljanja u zatvorenom prostoru , još su potrebne.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO