Moramo spriječiti djecu da postanu ovisna o online videoigrama

U objavi koja mora da je donijela jezu u srca milionima djece i tinejdžera, kineska vlada je nedavno objavila novu politiku kojom ograničava online videoigre za mlađe od 18 godina na svega tri sata sedmično.

Iako je nepopularna kod mladih ljudi kao i kod kompanija koje proizvode videoigre, ova odluka postavlja pitanje trebaju li se druge države pozabaviti pitanjem da su djeca sve više pod utjecajem videoigara online.

Industrija videoigara je ogromna. U 2020. je globalno tržište online videoigara proizvelo blizu 21,1 milijardu prihoda, prevodeći to u rekordni rast od 21,9 posto u poređenju sa prethodnom godinom. Procjenjuje se da na svijetu ima milijardu osoba koje igraju videoigre, od kojih kineska djeca čine više od 10 posto.

Veliki podsticaji

Online videoigre i platforme koje ih podržavaju, postaju sve bolje u osiguravanju da oči ostanu prikovane za ekran što je duže moguće. Imaju velike podsticaje jer im to pomaže da zarade kroz reklame i usluge unutar igre. Primjera radi, platforma za straming Twitch koja je u vlasništvu Amazona, zaradila je više od 100 miliona dolara samo od reklama u prvom kvartalu 2021, dijelom tako što je omogućila korisnicima da svakodnevno koriste 71 milion sati streamanja videoigara dnevno.

Djeca koja bi se inače mogla igrati vani i sticati prave prijatelje, učiti neku vještinu kao što je sviranje instrumenta, ili učiti, umjesto tog igraju online videoigre koje izazivaju ovisnost.

Brza unapređenja tehnologije učinila su da i roditeljima i djeci bude iznimno lagano osloniti se na internet za zabavu umjesto da se uloži napor i da se organizuju fizičke aktivnosti. Sa društvenim mrežama koje su sada duboko integrisane u ove videoigre i pametnim telefonima koji omogućavaju instant pristup tehnologiji, društveni život djece je uglavnom ograničen na razne online platforme.

Problem je, međutim, veći od traćenja dragocjenog vremena koje bi moglo biti bolje raspoređene da se stvaraju prijateljstva, rade fizičke vježbe ili da djeca uče. Ovo može prouzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.

Kineske vlasti su nazvale svoju najnoviju kampanju ratom protiv „elektronskih droga“ zbog zabrinutosti u vezi ovisničke prirode online platformi za videoigre.

Iz američke rehabilitacione klinike objašnjavaju kako videoigre mogu biti okidači za stvaranje dopamina na isti način kako to mogu i droge. Svjetska zdravstvena organizacija je nedavno uključila ovisnost o vudeoigrama u poremećaje i procijenila je da se 3-4 posto gejmera bori s ovisnošću.

Možda postoje deseci miliona ljudi koji boluju od ovisnosti o videoigrama. Ljudi sa simptomima depresije su također posebno ranjivi, jer videoigre vide kao bijeg od svojih svakodnevnih borbi.

Kultura ‘plati da pobijediš’

Mnoge platforme imaju elemente kockanja ugrađene u svoje sisteme, tako da ovisnost o vieograma može dovesti do ozbiljnih finansijskih implikacija. Primjeri uključuju valute unutar igre koje se mogu zamijeniti za pravi novac, omogućavajući mikrotransakcije u zamjenu za “kutije za plijen”, što vodi ka kulturi “plati da pobijediš”, gdje gejmeri mogu unaprijediti svoj progres i dodati prilagodbe za svoj lik uz pomoć novca.

Devedesettri posto djece igra videoigre, ali zabrinjava podatak koji je iznijela humanitarna organizacija Gamble Aware, da je do 40 posto te djece otvorilo “kutije za plijen” unutar igre, koje sadrže slučajne digitalne nagrade.

Stoga neka djeca mogu potrošiti više od 100 dolara mjesečno u pokušaju da dobiju specifičnu digitalnu odliku, kao što je nova odjeća za njihov avatar. Kako bi se suprotstavila tom kvazi-kockanju, britanska vlada istražuje mjere kojima bi kontrolisala mikrotransakcije u videoigramma na isti način na koji regulira kockanje.

Ovisnost o online igrama ne pogađa samo djecu, i odrasli se mogu navući na ove platforme. Kraljevsko društvo, britanska nacionalna akademija nauka, objavila je studije koji pokazuju “umjerenu do snažnu” korelaciju između adolescenata koji igraju videoigre sa mikrotransakcijama i potom razvijaju ovisnost o kockanju u odraslom dobu.

Online videoigre čine dio šireg izazova u modernom digitalnom svijetu. Nedavni tehnološki napredak omogućio nam je da tražimo informacije i usluge relativno lako, bilo da se radi o pristupu zdravstvenoj njezi, vođenju posla preko online videopoziva ili dijeljenju i otkrivanju tračeva na društvenim mrežama preko videa, fotografija, vijesti i blogova.

To je sada dio naše dnevne rutine s mnogim pozitivnim osobinama, ali znači da sada većinu vremema kada smo budni provodimo zureći u ekran.

Studija web stranice za usporedbu cijena Uswitch pokazuje da u prosjeku u Velikoj Britaniji ljudi provode 6,4 sata dnevno na internetu. Cifre su još gore za one rođene iza 1995, poznate kao generacija Z, koji konzumiraju digitalne medije 11 sati dnevno, što je većina vremena dnevno.

Suzbijanje videoigara

Za Kinu, najnoviji potez kojim se suzbija vrijeme provedeno igrajući videoigre, jeste eskalacija postojećih pokušaja da se ograniči vrijeme igranja videoigara za maloljetnike, što je ranije bilo ograničeno na 90 minuta igranja online tokom sedmice. Online igre će sada biti dostupne za djecu sat dnevno uvečer petkom, subotom, nedjeljom i državnim praznicima. Kina je možda jedina koja kombinuje digitalnu infrastrukturu i političku moć kako bi ova politika bila provođena.

Velike gejming kompanije kao što je Tencent imaju odgovornost da implementiraju ovu politiku, uključujući i zahtjev da korisnici daju svoja prava imena i dob ili da se suoče sa srdžbom kineske države.

Iako bi ovakvo ograničavanje online igara bilo nezamislivo u drugim državama, trebali bismo imati širu debatu o svom odnosu sa online svijetom. U Velikoj Britaniji, časopisi Naučne savjetodavne grupe za hitne slučajeve (SAGE) sugerišu da su izolacije zbog pandemije dovele do tog da su ljudi provodili 71 posto više vremena igrajući videoigre online.

Trebamo biti pažljivi da ne pogoršamo ovaj problem dugoročno, možda je potreban digitalni detoks. U suprotnom, posljedice nedjelovanja bi mogle biti ozbiljne, posebno za one rođene u digitalnom dobu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.