Proces duhovne i društvene korozije zahvatio je Crnu Goru, ali i Evropu

Crna Gora i regija danas su slika Evrope bliske budućnosti, a korozija po rubovima samo je simptom mnogo rasprostranjenije i opasnije bolesti.

Crnu Goru i regiju je zahvaljući nebrizi i nezainteresovanosti međunarodne zajednice početkom devedesetih uhvatila društvena korozija (EPA)

Legenda kaže da su negdje početkom 21. vijeka, saradnici pitali tada aktuelnog premijera Srbije Vojislava Koštunicu šta misli o pristupanju Srbije Evropskoj Uniji. Koštunica je kratko odgovorio: “Što da se mi priključujemo nekome – neka se ta Evropa učlani u ‘nas'”.

Ako samo malo pažljivije analiziramo Crnu Goru i zemlje regije, kao i stav Evrope prema Zapadnom Balkanu i aktuelne društvene procese unutar Evrope, nema druge već da priznamo Koštunici da je bio vizionar.

Današnja Crna Gora i zemlje regije, sve su bliže Evropi. Ili je Evropa bliža nama.

Kako god, proces duhovne i društvene korozije je zahvatio i Crnu Goru i regiju, a bojim se i Evropu.

Svaki proces društvene korozije je obično počinjao sa pozivanjem povratku tradicionalnim vrijednostima, iza kojih se naravno uvijek krije zaštita ličnog interesa pojedinaca ili grupa.

Pri tome, treba biti svjestan da se ovo nije desilo preko noći, već da je ovo proces koji traje bar deceniju, a čije “plodove” beremo posljednjih godina.

Korozija je riječ latinskog porijekla i znači “nagrizanje” – prvo lagano, a onda sve brže uništavanje. Od fizičke korozije puno je opasnija ona duhovna. Ovoj vrsti korozije ovdje svjedočimo decenijama, s tim što sada svjedočimo i širenju iste na Evropu sa tendencijom da potpuno uruši aktuelni društveni poredak.

Svaki proces društvene korozije je obično počinjao sa pozivanjem povratku tradicionalnim vrijednostima, iza kojih se naravno uvijek krije zaštita ličnog interesa pojedinaca ili grupa.

Retrogradni procesi u crnogorskom društvu

Majka svih retrogradnih pojava je potreba da konzerviraju postojeći društveni, ekonomski, porodični odnosi. Na taj način se želi priskrbiti privilegija sigurnosti bez obzira na potrebe drugih. Da biste sebi opravdali ovakvu nepravdu morate povjerovati ili slagati sebe, sasvim svejedno, u vlastitu posebnost. Ta posebnost se bazira na na pripadnosti određenoj naciji, religiji, partiji, rasi. S obzirom da ste vi posebni, onda su logično drugi manje posebni, pa samim tim i manje bitni.

Istorija nas uči da ljudi najlakše progutaju glupost. Što veća glupost, to brža i lakša probava iste.

Crnogorsko društvo, ne samo posljednjih godinu dana, već mnogo duže karakterišu retrogradni procesi. Nositelji ovih procesa su muškarci u srednjim godinama. Filozofija im je jednostavna i već toliko puta viđena da je prosto dosadna i glupa.

Svi su obično veliki vjernici, ženi je naravno mjesto u kuhinji, a ostali su važni samo u onoj mjeri u kojoj im oni “velikodušno” dozvoljavaju da dišu i bitišu. Ali, istorija nas uči da ljudi najlakše progutaju glupost. Što veća glupost, to brža i lakša probava iste.

Ukratko, tradicionalna i junačka Crna Gora ugrožena je ženama, manjinama, strancima, seksualnim manjinama.

Siromašni i ostavljeni su lak plijen za razne manipulante

Sadašnja politička slika Crne Gore upravo je i izraz ovih unutrašnjih procesa u crnogorskom društvu. Strah od istinske emancipacije crnogorskog društva koji bi obuhvatio istinsku multietničnost u državnom aparatu, ravnopravan status žena, odvajanje religije od države, otvorenost za pružanje azila nevoljnicima sa raznih strana svijeta, uticali su da se jedan veliki dio Crne Gore osjeti ugroženom.

U društvu koje nastoji konzervirati postojeće odnose, nužno se eliminiše svaka kompetitivnost. Vaše mjesto u društvu je određeno nacijom, vjerom, polom ili rasom, ili čak ideološkim opredeljenjem.

Da se razumijemo, dobar dio odgovornosti za ove procese snosi i bivša vlast koja je svojom pogubnom ekonomskom politikom doprinijela velikim socijalnim nejednakostima i pauperizaciji ionako siromašnih slojeva stanovništva. Siromašni i ostavljeni su lak plijen za razne manipulante.

U takvim okolnostima, sasvim je logično da se formira pogodno tlo za razne ideologije koje na ovaj ili onaj način baštine ekstremne ideologije. To naravno, neće dovesti do poboljšanja položaju onih koji ih glasaju, ali hoće dovesti do homogenizacije i učvršćivanja vlasti.

Ovakvi procesi uvijek dovode do dodatnog unazađivanja društva. Razlog je sasvim jednostavan: u društvu koje nastoji konzervirati postojeće odnose, nužno se eliminiše svaka kompetitivnost. Vaše mjesto u društvu je određeno nacijom, vjerom, polom ili rasom, ili čak ideološkim opredeljenjem. To je jedan tužan pokušaj zamrzavanja slike društva u jednom vremenu. To društvo niti živi, niti umire. Muči se u vakuumu, kroz koji ne prodire razum.

Ovo je nažalost slika današnje Crne Gore, ali je to nažalost slika i regije i sve više Evrope.

Osiromašenim građanima ponudi državni patriotizam

Kada vam političari u Crnoj Gori ili nekoj zemlji iz komšiluka kažu da imaju podršku Evrope, slobodno im vjerujte. Ne lažu. Zbunjeni, uplašeni za vlast, nesposobni da riješe probleme, evropski političari su počeli učiti od ovih na Balkanu. Prosto je: kada imaš  bijesne i osiromašene građane, najbolje je da im ponudiš državni patriotizam i religiju kao pilulu za sve boli koje uglavnom i proizvode takvi političari.

Međutim, da biste ovo uspješno sprovodili i dobijali izbore trebaju vam obavezno unutrašnji i spoljni neprijatelji. Na sreću sadašnjih vladara i u Crnoj Gori, ali i Evropi kojoj stremimo ne manjka ih. Liberali svih vrsta i boja, ljevičari, sindikalista, ekolozi, Romi i naravno, obavezno, muslimani.

Sve ove činjenice doprinose potpuno drugačijem kontekstu dešavanja u Crnoj Gori i regiji. Zahvaljujući ovim procesima mogućnost destrukcije u Crnoj Gori i regije je, bojim se, prilično vjerovatna.

I još važnije, sada više ne postoji nijedna međunarodna prepreka da se mračnoj mašti pusti na volju. A ljudski mozak je, to svi znamo, pored ostalog i mjesta najvećeg mraka. Ipak je svako zlo samo materijalizacija onoga što je pojedinim ljudima u glavi.

Srljanje u raspad postojećeg društvenog ugovora

Crnu Goru i regiju je zahvaljući nebrizi i nezainteresovanosti međunarodne zajednice početkom devedesetih uhvatila društvena korozija. Nakon decenije ratova očekivalo se da ovaj proces krene u obrnutom smjeru. Međutim, danas je, kao što sam i gore rekao, stanje potpuno drugačije.

Ostaje samo pitanje cijene koja će biti plaćena. A bojim se, i tome nas istorija uči, da ćemo je platiti najvećim dijelom mi koji nismo u stanju da se branimo.

Društvena korozija u Crnoj Gori i regiji samo je slika Evrope koja takođe nezaustavljivo srlja u raspad postojećeg društvenog ugovora. Razni lideri fašističkih stranaka, pokreta i udruženja po Evropi drže zapaljive govore pri tome za sve optužujući islam, feminizam, imigrante. Pri tome ne kriju vlastito divljenje prema mrtvim i živim fašistima na Balkanu.

Njihov uspjeh je već ogroman postali vlast oni formalno ili ne. Jednostavno, islamofobija je duboko prodrla u državnu administraciju, vojsku, policiju. U medijima je govor mržnje postao normalan. Već su mnoge vlasti u Evropi, izložene svemu ovome, bile prisiljene da zatvore svoja vrata za izbjeglice, dok se pooštravaju postojeći zakoni po pitanju ljudskih prava.

Dakle, Crna Gora i regija danas su, bojim se, slika Evrope bliske budućnosti. Korozija po rubovima samo je simptom mnogo rasprostranjenije i opasnije bolesti. Cinici bi rekli makar konačno mi diktiramo trendove i ne zaostajemo za Evropom. Korozija znači sigurnu smrt, ali ideologije mraka su i rođene na kulturi smrti. Dobro je jedino, što će ovi korozivni procesi dokrajčiti i sile mraka. Ostaje samo pitanje cijene koja će biti plaćena.

A bojim se, i tome nas istorija uči, da ćemo je platiti najvećim dijelom mi koji nismo u stanju da se branimo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera