Gorki ukus vina sa Dedinja
Srpska opozicija do sada je trebalo da nauči jednu važnu stvar kada je riječ o Aleksandru Vučicu, a to je da sa njim nema besplatne večere. U posljednjem konkretnom slučaju riječ je o vinu.
Bez obzira da li se radi o međustranačkom dijalogu o poboljšavanju izbornih uslova, ili o očuvanju Republike Srpske, Vučić uvek računa na benefit koji može da izvuče u konkretnom slučaju. Njemu više ne smeta Boško Obradović kao fašista i Ljotićevac. Ne seća se Vučić kako je optuživao tog “fašistu i Ljotićevca” da je ženomrzac, da maltretira i tuče žene. Čim je video da će tim pregovorima da prisustvuje i Obradović, odmah je dao svoj pečat njima, odnosno uveličao ih je svojom prisustvom.
I pre bilo kakve dalje opservacije, vredi napomenuti da je Obradović avanzovao na tim pregovorima do pozicije da sedi direktno preko puta predsednika Srbije. Kao konkretni benefit svog učešća u pregovorima sa Vučićem, Obradović redovno posle svake sesije pregovora, a bilo ih je tri, dobija termin za gostovanje na Javnom servisu. Drugi učesnici tog dijaloga još nemaju takav status, ali Vučiću je sada Obradović potrebniji od Šešelja, Vacića, Čede i Čanka zato što direktno razbija opozicioni korpus kojem je do sada i sam pripadao.
Rezultat ovog Vučićevog manevra je to da su se strasti u opoziciji dodatno uskomešale i da je jedinstvo uoči najavljenih izbora, u ovom trenutku gotovo nemoguće. Većinsko srpsko biračko telo u Srbiji je i daje nacionalnije u odnosu na manjinski građanski deo, a bez tog jedinstva, Vučić pobeđuje u prvom krugu predsedničkih izbora bez problema.
Vučić je jednim udarcem “ubio”, ovoga puta, dve muve. Prvo je ispalo da je učinio plezir delu srpske opozicije, jer ih je pozvao na prijem sa predstavnicima političkog života Republike Srpske, a onda je poslao poruku jedinstva kada je reč o očuvanju RS, jer eto i vlast i opozicija, i u Beogradu i u Banjaluci, jedinstveni su u podršci “opstanku” srpskog entiteta u BiH.
‘Srpska bajka’
Ova srpska bajka je nastala u predvečerje još jednog u nizu poznatih i već ispričanih govora predsednika Srbije uoči obeležavanja, za srpski narod više nego tužnog i tragičnog događaja – operacije Oluja. Osokoljen “jedinstvom” dve vlasti i dve opozicije, i uživivši se ulogu predsednika svih Srba, Vučić je ponovio svoje ocene koji svi veoma dobro znaju, ali i koje nije smeo da definiše u intervjuu jednoj bh. televiziji nedavno.
Predstavnici dela srpske opozicije, koji su pijuckali vino sa svojim predsednikom, svoje prisustvo na terasi vile Mir na Dedinju pravdali su državnim i nacionalnim interesom koji se tiču odbrane RS.
Pored Obradovića, tom skupu su prisustvovali i Šešelj junior, lider Pokreta Dosta je bilo i nekadašnji Vučićev ministar privreda Saša Radulović, predsednica nekog pokreta Zavetnici, i malo u daljini, možda čak i nevoljno, predsednik Demokratske stranke Srbije Miloš Jovanovic. Sve “creme de la creme” srpske desnice. Za neke od njih, Vučić je izdajnik, kriminalac, šef mafije, ali oni su eto toliko veliki dušebrižnici da su zarad državnog i nacionalnog interesa odlučili da pređu preko toga i da uz času vina odbrane RS od ko zna čega.
U stvari, odigrali su još jednu ulogu jeftinih statista u hirurški precizno izrežiranoj Vučićevoj predstavi. Predsednik Srbije je, poput nekada Slobodana Miloševića, poslao narodu poruku ko je njemu omiljena opozicija i još jednom pokazao narodu da je onaj drugi deo opozicije, koji sebe naziva evropskim i demokratskim, – antisrpski, antidržavni i lopovski.
Obradović je svima odgovorio citirajući stihove Đorđa Balaševića – Pričaće ti o plovidbi, ti što sidro nisu digli, a Radulović (Dosta je bilo) je ostatak opozicije etiketirao, dodelivši im prefiks po imenu jedne TV kuće koja nije pod Vučićevom šapom. Vino je dakle, donelo rezultat.
‘Gorki okus’
I dok ovaj deo opozicije, opijen rujnin vinom, nesvesni da Vučić pola pije, pola Šarcu daje, veruje da je uvažena i relevantna, Predsednik Srbije je upisao još nekoliko bodova na svoj konto. Skrenuo je, baren na kratko, priču sa raznih nevolja na vino, napunio se potrebnom energijom prividnog jedinstva po nekom pitanju i ukucao nekoliko dodatnih eksera u mrtvački sanduk srpske opozicije.
Kada je reč o odbrani RS, ništa Banjaluka nije danas jača ili slabija zbog popijenog vina u vili Mir. Niko ni u Srbiji ne uzima za ozbiljno mnoge od njih koji su se povezali sa predsednikom Srbije uz pomoć, kako kažu – Božjeg nektara. Privid je sve ono što i jedni i drugi imaju kao pravi rezultat druženja u vili Mir. Niti je RS “odbranjena”, niti je Srbija za jednu jotu postala slobodnija i demokratskija zemlja.
Sa čije god strane da uzmete, to vino je imalo gorki ukus. Dovoljno je bilo pogledati izraze lica premijerke Ane Brnabić ili šefa parlamentarne većine u Skupstini Aleksandra Martinovića, koji su takođe pili i vino. Ni njima nije bilo baš prijatno. Jedino je ruke trljao Vučić. Majstor manipulacije upisao je na svoj konto još jedan pozitivan rezultat koji, na žalost, nikome neće doneti ništa dobro. U krajnjoj liniji, ni njemu, jer sve će ovo jednom juče biti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.