Erdogan u Crnoj Gori: Šta je nama Turska?

Boj ne bije srce u junaka, već dobri putevi, zakoni, uslovi za razvoj biznisa.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan (lijevo) i njegov crnogorski kolega Milo Đukanović (EPA)

Crnu Goru je pohodio predsjednik Turske Redžep Taip Erdogan. To je drugi predsjednik Turske koji je posjetio Crnu Goru od uspostave republike Turske 1924. godine. Ali, za razliku od prošle posjete lako se da uočiti da je ovoj i u državi i u regiji data puno veća medijska pažnja. Razloga za to je više. Kao prvo, prvi predsjednik Turske koji je posjetio Crnu Goru bio je Abdulah Gul. U tom trenutku politička moć i ovlašćenja predsjednika Turske su bila puno manja nego danas. A i svi bolje upućeni su znali da je stvarna moć u Turskoj u rukama Erdogana. Takođe, u Crnoj Gori je u tom trenutku predsjednik države bio Filip Vujanović, a svi bolje upućeni su opet znali da je stvarna moć tamo gdje je Milo Đukanović. Pored ovoga, treba imati u vidu i radikalno promijenjene unutrašnje, regionalne i globalne političke prilike.

Protokolarne stvari

Ali, vratimo se Erdoganovom boravku u Crnoj Gori. Predsjednik Turske je rado dočekan od crnogorskih zvaničnika. Prvo ga je na aerodromu dočekao vicepremijer Dritan Abazović. Zatim je predsjednik Turske nastavio put ka Cetinju gdje ga je u predsjedničkoj rezidenciji primio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. Erdogan je mogao, dok se vozio ka Cetinju, da vidi zastave Crne Gore i Turske, postavljene pored puta u njegovu čast. Zastave je postavila Crnogorska kulturna mreža. Predsjednik Erdogan se sastao i sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem. Takođe, Erdoganu je uručeno i najviše priznanje koje dodjeljuje Islamska zajednica u Crnoj Gori “Husein-paša Boljanić”.

Na portalima su se dakle cijeli dan smjenjivale vijesti o toku Erdoganove posjete. Mogli smo pročitati i čuti uobičajene diplomatske fraze o prijateljstvu dvije države, o već dobrim odnosima koje treba produbiti, o potrebi proširenja privrednih I kulturnih veza… Takođe, i društvene mreže nisu ostale imune na ovaj događaj. Upravo su objave o ovom događaju imale najviše komentara, a satirične stranice nisu propustile da humorom isprate cijelu situaciju. Dakle, nesporna je činjenica da ova posjeta jeste istorijska, jer je prvi put organizovana na ovom nivou, ali ono što me zanima puno više od posjete, jeste, šta je nama danas Turska? Kako građani, odnosno javno mnjenje percepiraju današnju Tursku i njenu ulogu u Crnoj Gori?

Historijske činjenice

Krenimo redom. Ma koliko prošlost bila opterećujuća moramo krenuti od nje. Sredinom 15. vijeka, Osmanlije, čiji je današnja Turska u kulturološkom, etničkom i vjerskom smislu nasljednik, stupili su na tlo današnje Crne Gore. Do kraja 15.vijeka Osmanlije će srušiti državu Crnojevića, a zatim od Mlečana 1571. godine zauzeti Bar i Ulcinj. To je trenutak u kojem će skoro cijela današnja Crna Gora biti u sastavu Osmanske države. U 19. vijeku Crnogorci će se osloboditi turske vlasti, a konačno će Osmansko carstvo biti potisnuto 1912.godine. Diplomatski odnosi između Crne Gore i Osmanskog carstva biće uspostavljene već 1879. godine. I pored ratnih sukoba, odnosi između crnogorskog kralja i osmanskog sultana skoro pa da su se mogli nazvati prijateljskim.

Sa proglašenjem nezavisnosti Crne Gore 2006. godine, Turska je bila među prvim državama koja je priznala nezavisnu Crnu Goru. Tokom ovih 15 godina Turska je u Crnu Goru uložila značajan kapital. O tome svjedoči i podatak da su vlasnici 35 posto firmi u stranom vlasništvu u Crnoj Gori upravo građani Turske. Takođe, Turska je tokom ovog perioda u svakom većem mjestu u Crnoj Gori donirala sredstva za obnovu ili izgradnju nekog objekta važnog za život građana na lokalnom nivou. Treba napomenuti, da sve više studenata iz Crne Gore studira u Turskoj, kao i da građani Crne Gore (oni koji to mogu priuštiti naravno) sve više ljetuju u Turskoj. Važno je i naglasiti da su Crna Gora i Turska saveznici u NATO paktu, da obje zemlje teže članstvu u Evropskoj Uniji, kao i da su dvije države nedavno potpisale sporazum po kojem interese građana Crne Gore u 25 država svijeta zastupaju diplomatska predstavništva Turske. Ali, u reakcijama određenih političkih struktura u Crnoj Gori, prepoznaje se u najmanju ruku podozrenje, ulogom Turske na ovim prostorima, a to se opet prenosi na nivo običnog građanina, od kojeg se traži glas kao izvor političke moći.

Gola istina

Naravno, mora se uzeti u obzir, kao što sam i gore rekao, prošlost. Pri tome, mora se uvijek biti surovo iskren i servirati golu istinu ma koliko ona gorka po nekog bila. 1. Osmansko carstvo je za većinsko stanovništvo bila osvajačka sila za koju bi najbolje bilo da ih je zaobišla. Protiv koje su se borili i naravno, srećni su zbog činjenice da su izvojevali slobodu. 2. Muslimani Crne Gore i pored oduševljenja dobrog dijela stanovništva Erdoganovom Turskom trebaju biti svjesni da je Turska velika zemlja sa svojim legitimnim nacionalnim interesima i da ne očekuju da će ikada njihov interes biti stavljen iznad državnog interesa Turske. Ko očekuje bilo šta više od toga, sjedio u fotelji predsjednika Turske Erdogan ili neko drugi, ne samo da je politički već je i elementarno naivan. 3. Slavna prošlost pripada istoriji. Boj ne bije srce u junaka, već dobri putevi, zakoni, uslovi za razvoj biznisa. Dakle, šta je nama Turska? Iako geografski nije naš komšija, ona je neodvojivi kultuloški dio današnje Crne Gore. Ne samo njenog islamsko-orijentalnog dijela. Turska nam je u kuhinji, kafani, muzici, jeziku, odjeći.

Ova posjeta Erdogana danas je očigledno bitna svim političkim i društvenim akterima u Crnoj Gori. Koliko je bitna samom Erdoganu iskreno ne znam. Ali znam da nam Turska nakon nje neće biti ni bliža ni dalja. Ne zbog neuspjeha ili uspjeha današnje posjete već zbog toga što Turska nikada u kulturološkom smislu nije otišla odavde. Prosto, bezmalo 500 godina vladavine je ostavilo dubok trag u mentalitetu građana ove zemlje bez obzira na konfesiju. Zato mislim da je najbolje da političarima ostavimo rukovanja i slikanja, istoriju istoričarima, a što se tiče Turske ona je tu i kad jedemo halvu, baklavu ili tufahiju, ispijamo kafu, prolazimo sokakom ili padamo u sevdah. U Stambolu na Bosforu ili negdje bliže svejedno, ako smo ljudi. A i da hoćemo, da li bi mogli izbrisati ono što su nam različite civilizacije od grčke, preko rimske, vizantijske, osmanske ostavile, sve zajedno tkajući naš kompleksni identitet. Siguran sam, jok vala.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO