Je li završena uloga Turske u Afganistanu?

Brzi razvoj dešavanja u Afganistanu preokrenuo je situaciju za mnoge strane, posebno za NATO, koji je izveo svoje snage, preciznije američke snage, iz Afganistana, na temelju prethodnih pregovora s talibanima. Brz pad teritorija u ruke talibana, a zatim i ulazak ovog pokreta u sam glavni grad Kabul, bez borbe, nakon što je predsjednik Ashraf Ghani pobjegao, nametnuo je novu stvarnost NATO-u, posebno Turskoj, koja je nastojala ostati u Afganistanu kako bi upravljala i osiguravala međunarodni aerodrom u Kabulu.

S američkom invazijom na Afganistan, nakon što je NATO aktivirao Član 5. svoje Povelje, koja se odnosi na zajedničku odbranu, Turska je učestvovala kao dio snaga Alijanse koje su se nalazile u Afganistanu. Međutim, ove snage nisu učestvovale u borbenim aktivnostima i njihov angažman se svodio na koordinaciju, obuku i slično tome, kao i na upravljanje i zaštitu Međunarodnog aerodroma ”Hamid Karzai” u Kabulu u posljednjih nekoliko godina.

Erdogan: To je ‘realnost talibana’

Budući da obznanjivanje želje Sjedinjenih Američkih Država da povuku svoje trupe iz Afganistana i počnu pregovarački proces s talibanima nije značilo potpuno odustajanje od uloge i utjecaja u zemlji, Ankari je ponuđeno da nastavi upravljati i osiguravati aerodrom. Ankara je to načelno prihvatila, uvjetujući određene garancije i ispunjenje zahtjeva od Washingtona. Također je tražila da se s tim slože talibani, eksplicitno ili implicitno, što je turski predsjednik nazvao “realnošću talibana”.

Nije nikakvo iznenađenje da Turska nastoji produžiti svoju ulogu i djelovanje u Afganistanu, jer se time ostvaruje više interesa i dobitaka vezanih za unutrašnju afganistansku dinamiku, turkijske etničke skupine (Tadžici, Turkmeni i Uzbeci), trgovinske i ekonomske odnose, rad turskih kompanija i natjecanje regionalnih i globalnih sila u ovom okviru. Tu je još i geografska i geopolitička povezanost s turkijskim republikama u Centralnoj Aziji, kao i utjecaj tog pitanja na odnose između Turske i SAD-a.

Turska je uvidjela priliku da kroz pitanje aerodroma u Kabulu poboljša svoje odnose s Amerikom. Iako je SAD načelno odgovorio na turske zahtjeve, poslije čega su razgovori između dvije strane o ovome došli do napredne faze, prema izjavama dvije strane, nije ispunjen podrazumijevani uvjet vezano za talibane, već je postao kompliciraniji s najnovijim razvojem dešavanja.

Stvari su se preokrenule

Talibani su od početka odbacivali turske izjave u pogledu ostanka njihovih snaga u Afganistanu. Govorili su da su turske snage dio snaga NATO-a i da trebaju s njima napustiti državu u okviru sporazuma sa SAD-aom. U nizu izjava i zvaničnih saopćenja koja su stizala od ovog pokreta istaknuto je da će se sve snage koje ostanu na afganistanskoj teritoriji smatrati okupatorskim snagama, uz prijetnju da će postati meta napada.

Ankara je saopćila da je šokirana stavom i izjavama talibana, ali je potvrdila spremnost za komunikaciju i dijalog u tom pogledu s ovim pokretom. Talibani su to pozdravili kroz izjave svojih zvaničnika i glasnogovornikaa, no izgleda da se još uvijek nisu ostvarili adekvatni uslovi za to.

Dešavanja na terenu su se odvijala toliko dramatično i brzo mimo svih očekivanja. Dok je Pentagon predviđao da će talibani doći do granica glavnog grada nakon nekoliko mjeseci, talibanske snage su ušle u grad u svega nekoliko dana, mirno i bez ikakvog sukoba. To je sve strane, uključujući Tursku, dovelo pred novu i sasvim drugačiju situaciju. Treba li to značiti da će od ovog trenutka zaustaviti uloga Turske u Afganistanu? Naša analiza indikatora i trenutnih okolnosti govori suprotno.

Pokret talibani, koji je preuzeo kontrolu nad zemljom nakon 20 godina odsustva sa vlasti, želio je predstaviti drugačiju sliku o sebi. Poslate su mnoge poruke, u kojima se naglašava da je pokret drugačiji od onoga što je bio prije dva desetljeća. Te su poruke upućene podjednako domaćoj i stranoj javnosti. Ankara je bila jedna od strana koje su pozdravile ove izjave, kroz izjave predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegovog ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglua, izražavajući nadu da će se one primijeniti u praksi.

Komunikacija putem tri kanala

Za razliku od SAD-a i nekih evropskih zemalja, Turska nije žurila s povlačenjem svojih snaga iz Afganistana. Čak je ostavila i svoju ambasadu u Kabulu da radi uprkos novonastalim okolnostima. Bila je to poruka: ne brinite i ne žurite, kao i da je prioritet evakuacija turskih državljana i njihov povratak u domovinu.

Povrh toga, to je indirektna poruka da Ankara još nije odustala od želje da ostane u Afganistanu, iako je svjesna koliko se promijenila situacija u proteklih nekoliko dana, kao što je to rekao Cavusoglu. Erdoganove izjave turskim medijima potvrdile su ovo značenje, odnosno želju njegove zemlje da nastavi upravljati i osiguravati aerodrom, pored toga da je posvećena dijalogu i komunikaciji s različitim afganistanskim stranama, uključujući talibane, kao i s članovima Koordinacionog vijeća, a to su bivši predsjednik Hamid Karzai, Gulbuddin Hekmatyar i predsjednik Vrhovnog vijeća za nacionalno pomirenje Abdullah Abdullah.

U istom kontekstu, turske novine Hurriyet, citirajući neimenovani izvor, izvijestile su da Turska komunicira sa samim talibanima putem tri kanala, tako što vodi razgovore s političkim krilom pokreta preko Katara, vojnim krilom preko Pakistana te direktne razgovore preko obavještajne službe.

Talibani žele sarađivati s ‘bratskom zemljom’

S druge strane, Turska i talibani gledaju jedni na druge i na međusobne odnose s izuzetnim značajem. Osim gore navedenih turskih interesa u Afganistanu, kojih se Ankara neće lako odreći, talibani su svjesni svoje potrebe za Turskom, posebno kada je riječ o regionalnom i međunarodnom prihvatanju, u kojem Turska može odigrati ključnu ulogu, s obzirom na njene odnose i članstvo u NATO-u, kao i u pogledu rada turskih kompanija i iskustva Ankare u razvoju, rekonstrukciji i infrastrukturi.

Ovo značenje je potvrdio i glasnogovornik talibana Suhail Shaheen u intervjuu za turski kanal A Haber, gdje je naglasio da njegov pokret želi sarađivati s “bratskom zemljom” Turskom. “Želimo uspostaviti dobre odnose s Turskom… želimo saradnju i podršku te zemlje”, rekao je. U skladu s tim, može se očekivati da će Turska kasnije voditi direktne razgovore s talibanima, tačnije s novim režimom koji će se uspostaviti u Afganistanu. Ankara je, što potvrđuju izjave različitih dužnosnika iz ove zemlje, naglasila potrebu uključivanja svih strana u politički proces u ovoj fazi.

Sve što je ranije spomenuto navodi nas da kažemo kako je uloga Turske u budućnosti Afganistana vjerovatna, pored dobrih i rastućih odnosa s tom državom. Također, dalje tursko prisustvo na aerodromu u Kabulu nije u potpunosti isključeno. Još uvijek postoji mogućnost za to, iako slaba barem u nekoj bliskoj budućnosti, imajući u vidu talibanske izjave protivljenja.

‘Slično bilateralnom sporazumu s Libijom’

Broj Afganistanaca koji nastavljaju ulaziti na tursku teritoriju preko granice s Iranom predstavlja dodatno pitanje o kojem će Ankara razgovarati s afganistanskim stranama, između ostalog i talibanima. Ovakva situacija je uznemirujuća i izaziva zabrinutost te pojačava glasove opozicije unutar države koja se protivi tome i optužuje vladu da je napravila dogovor s administracijom Joea Bidena po tom pitanju, što su tursko predsjedništvo i američka ambasada opovrgli.

Dakle, interes Turske da se bavi razvojem situacije u Afganistanu će se nastaviti, a reperkusije tog razvoja, između ostalog i oblik vladavine koji će se iz toga izroditi, predstavljat će važan faktor u određivanju forme turske uloge u Afganistanu u budućnosti.

Vjerojatno će Turska u Afganistanu zadržati neku ulogu i/ili prisutnost, ali u okviru nekog drugačijeg odnosa, u smislu da će biti tamo u svoje ime, a ne u ime NATO-a, i u direktnom sporazumu s talibanima ili budućom vladom u zemlji. Može se primijetiti da je to nešto u čemu se slažu obje strane na osnovu izjava talibanskih čelnika, kao i riječi turskog predsjednika, koji je ukazao na mogućnost postizanja sporazuma s Afganistanom, “slično bilateralnom sporazumu s Libijom”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.